"Croatia for Marys Meals" - Tisuću gladne djece manje!

Tisuću gladne djece manje!

/ Tausend hungrige Kinder weniger!

 

Zahvaljujući velikodušnim i trajnim donacijama naših župljana i volontera Marijinih obroka u Münchenu uspijevamo sponzorirati našu vlastitu školsku kuhinju, imenom "Croatia for Marys Meals - München, Germany" koja svakodvenvno hrani 993 djece u Malaviji, Africi.
/ Dank den großherzigen und dauerhaften Spenden unserer Gemeindemitglieder und Volontäre von Marys Meals schaffen wir es, unsere eigene Schulküche zu sponsorieren, die den Namen "Croatia for Marys Meals - München, Germany" trägt und täglich 993 Kinder in Malawi, Afrika ernährt.

 

Marijini obroci (Marys Meals) su karitativna i humanitarna organizacija, koja u međuvremenu širom svijeta hrani preko 1,6 miljuna školske djece dnevno. Sa samo 132 Kuna (18,30€) jedno dijete prima tijekom cijele školske godine jedan dnevni obrok! 93% svih donacija ide izravno u hranu, a samo 7% u organizaciju. Vizija Marijinih obroka je da svako dijete u svome mjestu obrazovanja primi jedan dnevni obrok, tako da niti jedno dijete više ne umire od gladi te da se dugoročno razbije začarani krug siromaštva kroz školovanje i obrazovanje.
/ Marys Meals ist eine karitative und humanitäre Hilfsorganisation, die mittlerweile weltweit über 1,6 Millionen Schulkinder täglich ernährt. Mit nur 18,30€ bekommt ein Kind ein ganzes Jahr lang in der Schule eine Mahlzeit täglich. 93% der Spenden gehen direkt in die Ernährung, und nur 7% in die Organisation. Die Vision von Marys Meals ist, dass jedes Kind auf der Welt mindestens eine tägliche Mahlzeit in der Schule erhält, so dass kein Kind mehr an Hunger stirbt und der Teufelskreis der Armut durch Schule und Bildung langfristig durchbrochen wird.

 

 

Ako i Vi želite sudjelovati i sponzorirati našu školsku kuhinju onda obavezno napišite na uplatnicu kao predmet (Verwendungszweck): "Kroat. Kath. Gemeinde München". Tada donacija ide direktno našoj školi. Ako skupimo više nego što je potrebno, onda pomoć ide drugoj djeci i drugim školama u potrebi, kako bi sve manje djece na svijetu gladovalo. Najbolje je napraviti redovitu i trajnu uplatu (Dauerauftrag), kako bi se na taj način moglo dugoročno planirati sredstva i sustavno izgraditi Marijine obroke.
/ Wenn auch Sie mitmachen und unsere Schulküche mitsponsorieren wollen, dann geben Sie einfach bei der Spende an Marys Meals unter Verwendungszweck: "Kroat. Kath. Gemeinde München" an. Dann geht die Spende direkt an unsere Schule. Falls wir mehr als nötig sammeln, geht die Hilfe dann an andere bedürftige Kinder und Schulen weiter, so dass immer weniger Kinder auf der Welt hungern. Am besten ist dafür ein regelmäßiger Dauerauftrag geeignet, da man damit langfristig planen und Marys Meals systematisch ausbauen kann.

 

Donacije se uplaćuju na sljedeći račun: / Spenden gehen an folgendes Konto:
Marys Meals
Pax-Bank eG Köln,
BIC: GENODED1PAX,
IBAN: DE42 3706 0193 4007 3750 13
Verwendungszweck: Kroat. Kath. Gemeinde München

 

 

Više o Marijinim obrocima:
www.marysmeals.hr
/ Mehr Infos über Marys Meals:
www.marysmeals.de

 

Više o našoj školi: / Mehr über unsere Schule:

https://hkz-muenchen.de/wp-content/uploads/2020/02/2019-SAS-Report-St-Joseph-Primary-School-Malawi-pdf.jpg

Za sva daljna pitanja oko naše školske kuhinje i mogučnostima pomaganja i volontiranja obratite se fra Petru Komljenoviću ili Anamariji Andrijević.
/ Für alle weiteren Fragen über unsere Schulküche und weitere Möglichkeiten zu helfen und volontieren, wenden Sie sich bitte an Pater Petar Komljenović oder Anamarija Andrijević.
Schwanthalerstr. 96/ 98
80336 München
Tel.:    089/ 179 581-0
Fax:    089/ 179 581-11
Mail:   info@hkz-muenchen.de
Web:  www.hkz-muenchen.de

Stepinčevo 2020.

1. DAN, 6.2.2020.

München: Priprema za Stepinčevo

Stepinac svjedok istinske vjere i svetosti
Hrvatska katolička župa Bl. Alojzija Stepinca u Münchenu pripremajući se za proslavu svoga zaštitnika, organizirala je trodnevnu duhovnu obnovu koju predvodi mons. Juraj Batelja, voditelj kauze Bl. Alojzija Stepinca.
Obnova je započela u četvrtak, 6. veljače 2020. u kapeli Bl. Alojzija Stepinca, Schwanthalerstr. 96., molitvom krunice, duhovnim nagovorom, svetom misom i klanjanjem pred Presvetim. Župnik fra Petar Klapež pozdravio je voditelja i najavio temu večeri: "Mučeničkim putem do svetosti".
Dr. Juraj Batelja govoreći o hrvatskom narodu kao patničkom narodu ustvrdio je, da su baš tom narodu potrebni mučenici, ljudi jasnih načela, autentični kršćani. Stepinac je bio takav čovjek koji je pred svojim neprijateljima izrekao riječi: "Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga narod koji ima pravo na slobodu kao i svaki drugi narod." On je obranio kičmu svoga naroda, kao pastir svoga naroda, rekao je voditelj duhovne obnove. Budući da na žalost dan danas mnogi napuštaju Hrvatsku i odlaze u tuđi svijet, mons. Batelja se pozvao na propovijed bl. Alojzija Stepinca koji je već 1941. godine poručio hrvatskim radnicima koji su napuštali Hrvatsku: "Otišli ste iz Domovine ne da je zaboravite, nego da je u srcu nosite i da joj se vratite."
Govoreći o montiranom procesu protiv kardinala Alojzija Stepinca po nalogu Komunističke partije Jugoslavije i postupcima prema njemu, mons. Batelja osvrnuo se i na ekshumaciju i proučavanje zemnih ostataka kardinala Stepinca u lipnju 1993. godine. Ustanovljeno je, "da je koncentracija olova u njegovim kostima bila 23 puta viša u odnosu na normalne vrijednosti, koncentracija kroma bila je 22 puta viša, antimona 19 puta viša, kadmija 13 puta viša, a koncentracija arsena 4 puta viša u odnosu na normalne vrijednosti. Dakle, sustavna intoksikacija olovom, kromom, antimonom, kadmijem i arsenom, vodila je bl. Alojzija do kobnog završetka."
Spominjemo se, rekao je mons. Batelja 60 godina mržnje i ljubavi. Na Stepinčevoj vatri, na njegovom spaljenom srcu kojega su neprijatelji spalili, palimo vatru svoje vjere. Živimo njegov duh sav posvećen Bogu, Duhu Svetomu.
Nismo nacionalisti, ali smijemo svoju vjeru u cijelosti ispovijedati i voditi ljude u nebo.
Cjelovečernji program prve večeri Duhovne obnove animirao je Zbor mladih Framaša pod vodstvom č. s. Nikoline Bilić.
Fra Jozo Župić
 

2. DAN, 7.2.2020.

München: Priprema za Stepinčevo, 2. dan

Alojzije Stepinac branitelj nemoćnih i zatočenih
U petak, 7. veljače održana je druga večer Duhovne obnove za Stepinčevo u hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu. Sve se događalo  u crkvi Sv. Pavla, nedaleko centra – Hrvatskog doma u kojem se okupljaju hrvatski katolici. U crkvi sv. Pavla hrvatski katolici svake nedjelje u 16 sati slave svetu misu (zimi), a ljeti u 17 sati. Crkva je građena u novo-gotičkom stilu od 1892. do 1906. prema planu Georga Hamberrissera. Na dnu crkve u pokrajnjoj niši  nalazi se križ na čijem drvetu piše na njemačkom jeziku: Ovaj križ je izraz zahvalnosti Crkvi i narodu Bavarske koji su velikodušno pomogli nositi križ obrambenog rata u Hrvatskoj (1990.-1995.) Potpisnici su Hrvatski Caritas i Bavarsko-hrvatski Forum.
Nakon molitve krunice koja je započela u 18 sati, duhovni nagovor održao je dr. sc.  Jruaj Batelja, postulator.  Govorio je o Bl. Alojziju Stepincu kao branitelju nemoćnih i zatočenih. Citirajući riječi sv. Pavla koje je uputio kršćanima nazvavši ih "vijenče moj i radosti moja", vlč. Batelja je s ponosom i radošću te riječi primijenio  na bl. Alojzija Stepinca koji je kao dobri pastir sve svoje sile uložio za duše da  u njima probudi živu vjeru u Isusa Krista, jer se vodio riječima samoga Krista: "Što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, to ste meni učinili." On je spašavao i Židove i Srbe u II. svjetskom ratu o čemu imamo svjedočanstva 122 preživjela Židova, a na optužbe Srpske pravoslavne Crkve da bi osramotili Stepinca i katoličku Crkvu kod Hrvata, obilje dokumenata to opovrgava i sve nas to čudi odakle tolika drskost da se ne obaziru na činjenice nego se služe klevetama.  Pucajući na Stepinčevo srce ne slažu se što smo dobili slobodnu domovinu Hrvatsku, rekao je postulator Batelja.
Bl. Alojzija Stepinca ne može se svesti samo na spašavanje Židova i Srba, nego je on sav svoj svećenički i pastirski život posvetio služenju da se Bog nastani u ljudskim srcima. Okupljao je sirotinju, mlade, studente, Oslonjen na Boga koji je za njega izvor i nadahnuće za ono što čini. U srcu mu je bila prisutna briga za obitelj i njezinu svetost. Borio se protiv psovke, pijanstva, osuđivao svađu i uspostavljao bratske odnose među ljudima. Branio je dostojanstvo ljudske osobe. Ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku bez obzira kako se zvao. Osobito se brinuo za djecu i za mlade. Ne gledati zvijer u čovjeku nego dijete Božje. Pokrenuo je Caritas u svojoj nadbiskupiji. Skupine i pojedinci nalazili su utočište u Caritasu i po samostanima. Mons. Batelja osvrnuo se i na laži kojima su se neprijatelji služili kao da je Alojzije Stepinac prekrštavao kozaračku djecu. Znakovita je blaženikova izjava: "Radujem se što sam osuđen u ime naroda, ali me još više raduje da nisam osuđen u ime Presvetoga Trojstva." Postulator je nabrajao sve zasluge bl. Alojzija Stepinca među kojima je spomenuo i proštenište Mariju Bistricu koja će  zahvaljujući bl. Alojziju Stepincu, postati moralno središte, gdje će narod biti bolji. Zatim, on je dao prvi novčani prilog za Hrvatsku enciklopediju, poticao da se prevede Sveto pismo na hrvatski jezik i da bi bilo poželjno da ga ima svaka obitelj ne kao ukras na polici, nego da se ono čita i da se živi po Božjoj riječi. Spomenuo je njegovu zaslugu za tisak, zatim Katoličku akciju u kojoj je djelovalo 66 000 organiziranih katolika. Sve je to ljubav prema bližnjemu. Zauzetost  na vjerskom, kulturnom i narodnom preporodu, jer je bl. Alojzije Stepinac živio od Euharistije i od Riječi Božje.
U slavlju svete mise koju su slavili mons. Juraj Batelja, vlč. Tomislav Markić,  fra Petar Klapež, župnik, i fra Marinko Vukman, dušobrižnik u HKŽ München, voditelj Duhovne obnove služeći se riječima Evanđelja u kojima smo čuli o smrti Ivana Krstitelja, zorno je povezao Ivana koji stoji pred Herodom i Stepinca pred Titom 4. lipnja 1945. godine. Stepinac nije podlegao nagovaranju Tita da se osnuje nacionalna Crkva i da se iskaže neposluh Papi. Završio je riječima: "Isti Isus trpi i u tebi. Kad se s Isusom trpi onda biva sve lako."Crkvom sv. Pavla odzvanjale su riječi mješovitom zbora pod vodstvom č. s. Nikoline Bilić: "Svemogući dobri Bože ti nam dade blaženika, vjernog slugu svome stadu, Alojzija mučenika, Alojzija mučenika." Stihove  je napisao Modesto Borak (OFM Cap), a glazbu B. Novokmet (2018.).
Na kraju mise Dr. Claudia Stahl koja je kao Njemica istraživala deset godina dokumente o kardinalu Alojziju Stepincu naučivši tako i hrvatski jezik, i mons. Juraj Batelja predstavili su knjigu kardinala Alojzija Stepinca pod naslovom "Posljednje propovijedi iz sužanjstva". Ona je ispraćena velikim pljeskom,  rekla: "Neka ovo izdanje njegovih posljednjih propovijedi, koje su za života blaženog Alojzija Stepinca bile poznate samo malom krugu slušatelja, u tom smislu djeluju i na današnje čitatelje."
Župnik fra Petar Klapež srdačno je zahvalio postulatoru Batelji, dr. Stahl i nacionalnom direktoru vlč. Tomislavu Markiću, nacionalnom ravnatelju dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

Fra Jozo Župić

 

3. DAN, 8.2.2020.

München: Priprema za Stepinčevo, 3. dan

Bl. A. Stepinac moralna vertikala za Crkvu i svoj Hrvatski narod
Mons. Juraj Batelja u trećoj večeri Duhovne obnove koja se događala u crkvi Sv. Pavla, zajedno sa župnikom fra Petrom Klapežom i dušobrižnikom fra Marinkom Vukmanom, govorio je o bl. Alojziju Stepincu kao moralnoj vertikali Crkve i svoga hrvatskog naroda.Nakon što su vjernici završili molitvu svete krunice, mons. Batelja zamolio je sve prisutne da otpjevaju Gospinu pjesmu "Lijepa si, lijepa". Pjesmom Mariji želio je sve prisutne upoznati s vjerom bl. Alojzija Stepinca, vjerom u Euharistiju i čašćenjem  Majke Božje. Kardinal Alojzije pokrenuo je euharistijske kongrese i te je kongrese započeo s marijanskim kongresima i znao je reći: "Dok narod bude častio Majku Božju ne bojim se za njegov opstanak."
Osvrnuo se na porijeklo bl. Alojzija Stepinca koji je potjecao iz kršćanske obitelji s dvanaestero djece gdje se molilo zajedno, a Alojzijeva majka učinila je zavjet da jedan sin bude svećenik. Tri puta u tjednu je postila i molila krunicu na tu nakanu, tako da je Alojzije plod molitve i žrtve svoje majke.
Opisao je njegov životni put koji ga je vodio kroz vojsku, maštanja o ženidbi, dopisivanju sa djevojkom Marijom i na kraju njezino priznanje u jednom od svojih pisama: "Ti si Alojzije zgodan, boljega neću naći. Ti letiš previsoko i ja sam se umorila leteći za tobom. Tvoji su ideali previsoki i ja te ne mogu slijediti." Alojzije se dostojanstveno ponio prema Mariji, tako da je i kardinal Franjo Kuharić kazao, da je tih 17 pisama dovoljan materijal da ga se stavi na oltar.
Alojzije je nakon rastanka s Marijom izjavio: "Ja odsad i zadnju kap krvi spreman sam dati za Domovinu Hrvatsku."
On ima sigurnost u sebi jer je oslonjen na Boga. Tko se Boga boji ne treba strepiti pred ljudima rekao je mons. Batelja. Bl. Alojzije je moralna vertikala, vjeran sebi, vjerodostojan, prepoznatljiv, čestit i razumljiv.
I u svojoj propovijedi za vrijeme svete mise mons. Juraj Batelja kazao je za bl. Alojzija Stepinca, da je on molio Boga za pronicavo srce i osluškivao što Bog govori. Na početku biskupske službe Stepinac moli: "Znam da moram raditi u svojoj službi strpljivo, slobodoljubno, radosno i goruće."
Nije tražio bogatstva, niti smrti, niti zlu kob svojih neprijatelja, nego da se obrate i da spase duše svoje. Neizmjerljiva je ljubav Stepinčeva prema svome narodu i svojoj Crkvi. Znao je reći: "Što dulje živim to te više ljubim Crkvo Božja sveta."  Svima prisutnima zaželio je mons. Batelja, da svi budemo moralne vertikale, usmjereni prema vječnosti i da nam Bog bude svjetlo na putu spasenja.
Crkveni zbor pod vodstvom s. Nikoline Bilić pjevao je euharistijske pjesme i pjesme u čast bl. Alojzija koji kako kaže pjesma: "Zagovorom Djeve Majke pastir ti si osto pravi, svjedočenje tvoje vjerno Gospod ovjenča u slavi."
Iza mise slijedilo je klanjanje pred Presvetim. Kroz sve tri večeri vjernici su pristupali sakramentu sv. pomirenja. Po završetku cjelovečernjeg programa vjernici su mogli nabaviti knjige posvećene bl. Alojziju Stepincu. Među knjigama kao što su: Rivelijeva zavjera laži – Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska pravoslavna Crkva, Biografija Alojzija Stepinca od Claudie Stahl na njemačkom jeziku, Spašavanje Židova i Srba u II. svjetskom ratu na engleskom jeziku, Posljednje propovijedi iz sužanjstva na hrvatskom i njemačkom jeziku, vjernici su najviše kupovali baš tu knjigu kao i knjižicu Duhovna oporuka.
U nedjelju, 9. veljače  je završno slavlje u crkvi St. Micahel koje  će predvoditi mons. Juraj Batelja u 12,30 sati.

Fra  Jozo Župić


STEPINČEVO, 9.2.2020.

 

Stepinac se nije klanjao “sjenama vremena”

O hrvatskom kardinalu i zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Viktoru Stepincu napisane su nebrojene kontroverzne stranice i izrečeno je mnogo toga pamfletistički ishitrenog i površnog čemu treba istinom činjenica stati u kraj. Stepinac se nije klanjao “sjenama vremena”, bio je čitav usmjeren prema vječnosti i to tako da je znao jasno razlikovati dobro od zla, prolazno i neprolazno, privid od smisla. Kao čovjek bio je ne samo odvažan branitelj vjerskih i općeljudskih principa, nego štoviše i “svojevrstan prorok” oko kojega se i danas lome koplja istine i laži. U protekla tri dana, on je, kao blaženik, i zasigurno budući svetac, cjelokupne katoličke Crkve, kroz predavanja i propovijedi mons. Juraja Batelje bio predstavljen kao moralna veličina i duhovna vertikala, te je, kao integralni čovjek, uzor svim vjernicima kako svoj duh sve više usmjeravati prema Bogu.

Trodnevna duhovna priprava u HKŽ München kuliminirala je svečanom proslavom šezdeset obljetnice “Stepinčeva” 09. 02. 2020 u 12.30 sati u prepunoj crkvi sv. Michaela u kojoj je na početku sv. mise predvoditelj mons. Juraj Batelja rekao: “Smrtnim tijelom postala je jača, zemlja u kojoj počiva …”, a u propovijedi je živopisnim panegirikom ocrtao Stepinčev lik. Fragmentarno izdvajamo tek nekoliko izrečenih misli oslonjenih na Stepinčevu duhovnu oporuku: “U našu su se sredinu uvukli bezbožni ljudi, koji, i ako su bili ništavna manjina (niti 2%), dočepavši se vlasti, sve su poduzeli da istrijebe ime Božje iz vaših duša i da vas učine blaženim i bez Boga. A ja vam u času kad odlazim s ovoga svijeta moram reći što je o takvim vođama rekao prorok Izaija 3, 12: “Narode moj, zavodnici su tvoje vođe. Oni kvare tijek tvojoj stazi.” Zar niste nikad čuli što kaže pred Bogom nadahnuti pjesnik? “Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi!” Htjeti biti sretan bez Boga, znači graditi babilonski toranj, čija je gradnja završila za graditelje pometnjom jezika i rasapom čitava svijeta. Tako će sasvim sigurno biti i ubuduće! Svaki pokušaj, izgraditi kulturu, i civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Zato dragi moji, dovikujem i ja vama na rastanku, ono što je sveti Pavao doviknuo Filipljanima: “Stojte čvrsto u Gospodinu!” Samo je u Bogu vaša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast.”
Ističući da ovdje samo ponavlja Stepinčeve riječi, propovijednik je nastavio iznoseći detaljne političke smicalice i komunikacijsko blaćenja Stepinca te njegovu “naglu fašistoizaciju”, nakon 1945. Treba znati, naglasio je propovjednik, da je Stepinac spašavao ne samo Židove, Srbe, 7.500 kozaračke pravoslavne djece, nego i “neke njihove”. Kako se Stepincu nije moglo predbaciti “ustaštvo” i “fašizam” trebalo mu je prilijepiti da je mogao, ali nije učinio dovoljno, tj. više, (što je sotonski dijalektički sofizam). Broz, Ranković, Bakarić, Krajačić, Manolić, Biber, i drugi stoje u hijerarhijskoj liniji iza često u dokumentima UDBE opetovane rečenice: “Postupili smo kako ste tražili.”
Dodajemo propovjednikovim riječima i to da je uslijedio, kako je ustvrdio papa Pio XII., “prežalosni montirani proces”. O Stepincu, osim gore navedenih, ipak svjedoče i drugi njegovi “politički” protivnici. “Stepinčeva veličina dominira duhovno i politički već tada (1943. godine) u hrvatskom narodu”, piše o njemu komunistički disident dr. Ante Ciliga, a komunist Milovan Đilas priznaje Ivanu Meštroviću: “Ne mislim ni ja ni ijedan integralni komunist da je Stepinac kriv. On je integralan čovjek i čvrst, nepokoriv karakter. Ukratko, priznajem vam da je nepravedno osuđen, ali koliko se puta u povijesti zbilo da su pravedni ljudi bili osuđeni iz političke nužde. Da je on čvrst u svom hrvatstvu, to je prirodno i to nas ne bi smetalo, kad samo ne bi bio isto tako čvrst u svojoj odanosti katoličanstvu i papizmu.” Isti Milovan Đilas, u knjizi Tamnica i ideja, potvrdio je: “Znao sam predobro da sud obavlja formalnosti odluke koju donosi partijsko-državni vrh.” Obraćeni komunist Zdravko Tomac će u svojoj knjizi Obraćenje kazati: “Nisam znao cijelu istinu o slučaju Stepinac i stvarnoj ulozi Jakova Blaževića…. Pričao mi je da su ga Tito i Ranković natjerali da digne optužnicu protiv kardinala Stepinca, nakon što je kardinal Stepinac odbio raskinuti s Vatkanom i odvojiti Hrvatsku crkvu od Vatikana.”
Da je Stepinac bio žrtva duboke mržnje, koja i danas djeluje po istim principima, više je nego očito. On je prvenstveno mučenik in odium fidei et in odium Ecclesiae Catoholicae”, a to je za njegovu svetost dovoljno reći, jer “ako smo ga nazvali mučenikom, dosta smo propovijedali”, kazao je za njega vijetnamski kardinal Van Thuen (*1928. – +2002.) koji je proživio sličnu sudbinu, a kojemu je “u godinama njegova tamnovanja primjer svjedoka vjere bl. Alojzije Stepinac bio velika utjeha.” Za pisca ovih redaka, on je ujedno i mučenik in odium Croatiae, žrtva trostruke mržnje, svodive na mržnju “homo sovieticusa in odium naturae“. Stepinac pak nije mrzio. “Njegova će smrt kod njegovih mučitelja izazvati jezu, kad osjete, da im je opasniji protivnik iz groba nego li je bio iz njihove tamnice. Neće ih progoniti Stepinac, nego njihova savjest”, napisao je Stepinčev prvi biograf Aleksa Benigar. Njegova beatifikacija, a sada i kanonizacija kod njegovih mrzitelja izaziva istu jezu.
Nastavljajući aforistički iznositi propovijed spominjemo da je “velik samo onaj tko može opraštati, jer opraštaju samo velike duše”. U Stepinčevoj duhovnoj oporuci stoji: “A svima onima koji su meni bilo što krivo činili u životu, od svega srca opraštam.” Stepinac je, po uzoru na sv. Augustina u svojoj duhovnoj oporuci ostavio zapisano da je svaki “čovjek djelo Božje, a opačina djelo ljudsko”, i tko dira u čovjeka, dira “zjenicu Božiju”. Univerzalnije poruke ne poznajemo. Da Stepinac i danas ima što poručiti čitavom svijetu, gdje god se degradira ljudsko dostojanstvo, na pr. u začetima a još nerođenima, očevidno je. Pa što hoćemo više, upitao je propovjednik Juraj Batelja. Zar ne vidimo koju veličinu imamo? Propovijednik je, govoreći o veličini Alojzija Stepinca, pozvao i vjernike i političare i sve hrvatske medije da budu ujedinjeni ambasadori evanđeoske poruke i čuvari uspomena na svoje mučenike.
O Stepincu će papa Pio XII. 1946. godine kazati da je on “uzor apostolske gorljivosti i kršćanske jakosti”; papa Ivan XXIII. 1960. da je kardinal Stepinac “ponos Kardinalskog zbora”; papa Pavao VI. – 1960. da je zagrebački nadbiskup “učitelj pouzdanja i dobrote”; papa Ivan Pavao II. – 1998.; da je Alojzije Viktor Stepinac “blaženik i mučenik”; papa Benedikt XVI. – 2004.; da je blaženik Stepinac “bedem kršćanstva ispred komunizma”. Dvojica papa klečat će pak na njegovu grobu u zagrebačkoj prvostolnici. Papa Benedikt XVI. uključio ga je 2008. godine u posinodskoj pobudnici “Verbum Domini” u izabrani tim Šesnaestorice najboljih ostvaritelja Evanđelja u povijesti Crkve. “Jedan narod daleko više vode njegovi mrtvi, nego živi članovi”, napisao je zagonetno Gustave Le Bon.
Povjesničarka i ekspertica za holokaust na području bivše Jugoslavije Esther Gitman poručuje nam da je Hrvatskom narodu stavljena “omča oko vrata” kojom ga se hoće podjarmiti. “Nosite Stepinčevu slavu u sebi i svjedočite je ponosno drugima”, govorila je u petak njemica Claudia Stahl, sutkinja i pravnica, autorica Stepinčeve biografije na njemačkom jeziku. “Jedini protuotrov za laži – a o rijetkima se iznosi više laži nego o Stepincu – jest istina”, uzvikuje nam britanac Robin Harris, čije djelo o Stepincu nije hagiografija.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik fra Petar Klapež zahvalio se za posebnu milost koju smo imali prigodom ovoga trodnevlja u mons. Batelji. Oko 60.000 proučenih dokumenata i 6.000 napisanih stranica “svečeva” životopisa mogli su se osjetiti u svakom Bateljinu govoru kroz protekle dane. Po prosudbi župnika propovijed je trajala oko 45 minuta, a kako ju je vjernički puk primio govori i činjenica da su nakon sv. Mise vjernici tražili pretisak iste. Mons. Batelja je na završetku poklonio tri Stepinčeva medaljona, jedan fra Petru, jedan sakristanu crkve sv. Michaela g. Beckeru i jedan s. Nikolini Bilić za lijepo pjevanje. U koncelebraciji su sudjelovali i gvardijan samostana sv. Gabrijela fra Edo Sokol, i dušobrižnik fra Petar Komljenović, te đakon Ivica Visković. Mladi u narodnim nošnjama odsijevali su ljepotom. Slavlju je nazočio i hrvatski generalni konzul g. Vladimir Duvnjak, i hrvatski dirigent gospodin Ivan Repušić koji se na koncu pohvalno izrazio o glazbenoj pratnji i liturgijskom pjevanju župskog zbora koji je pratio ovo slavlje.
(piše Božo Marić)

 


Blagoslov obitelji

Vjernici koji žele blagoslov obitelji, neka ispune i predaju ovu prijavnicu.

Prijavnica se također nalazi u božićnim župnom listiću i u župnom uredu.

 

SMISAO BLAGOSLOV KUĆA I OBITELJI

 

Piše fra Nikica Vujica

U osvrtu na blagoslov kuća i obitelji u božićnim blagdanima, neću se baviti akcidentalnim, tj. onim što blagoslov sa sobom nosi kao što je npr. novčano darivanje, ili je li ispravno reći blagoslov kuća ili blagoslov obitelji, itd. Ne! Bavit ću se esencijalnim.

Kršćansko značenje blagoslova kuća i obitelji temelji se na božićnoj istini da se Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje molitvu blagoslova zazivom: "Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivaju da se Bog ne iseli iz naših domova. Pjesnik Antun Gustav Matoš je to rekao vrlo dojmljivo: "Samo onaj je čovjek, tko je živa kuća Božja". Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji.

Da se podsjetimo. Izvor svakog blagoslova jest Bog. Svojom stvarateljskom riječju, On stvara svjetove, ovu zemlju i čovjeka da njima upravlja. I sve što je Bog stvorio dobro je, blagoslovljeno je, uporno nam govori početak knjige Postanka. Božja riječ je stvarateljska, ona je blagoslov. Sve dobro koje čovjeka okružuje i svi ljudi, blagoslov su Božji. I sve što Bog od čovjeka traži jest da mu u slobodi uzvrati na tu ljubav, na blagoslov, na dobro, da mu zahvali. Ali čovjek je slobodno izabrao prokletstvo i upao u zapletaj mržnje i grijeha. Bog ga, međutim, ne ostavlja. Preko Mojsija i Arona blagoslivlja narod Izraela (Br 6,22-27), blagoslivlja čovjeka i poziva ga na blagoslov. A vrhunac Božjeg blagoslova jest utjelovljenje Sina Božjega, koji nas u neiskazivoj ljubavi čini svojima, dionicima božanske naravi, dionicima blagoslova i dionicima dobra. I što da čovjek čini pred tolikim čudesima Božjeg blagoslova, dobra i ljubavi? Ostaje mu strahopoštovanje, divljenje, zahvala, ostaje mu blagoslov. Čovjek blagoslivlja svoga Stvoritelja, Spasitelja, ali blagoslivlja čovjeka i sve što je stvoreno. Čovjek je blagoslovljen i pozvan blagoslivljati. Pozvan je dobro govoriti, ali to ne smije biti samo strujanje zraka i vibriranje glasnica, nego da riječ odražava osobu, njezin stav, program, ono što ona jest i za čime teži. Blagoslov je nešto što dolazi od Boga, što daje Bog onima koji to traže. Upravo u tome možemo tražiti i naći temelj blagoslova kuća i obitelji prilikom blagdana Božića. Rođenje Gospodnje je početak Novoga Saveza, a savez počinje s blagoslovom.

Što se događa u blagoslovu kuća i obitelji, ili u blagoslovu uopće? Kao odgovor ponudio bih jedan irski blagoslov koji izgleda ovako: "Neka ti put dođe u susret! Neka ti vjetar bude s leđa! Neka ti sunce zagrije lice! Neka kiša padne na tvoja polja! I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!". "Neka ti put dođe u susret!"...

Malo zagonetan blagoslov. Putovi mogu biti dugi, ako idemo pješice, npr. ako idemo na neko hodočašće. Umorimo se, noge nas bole, a put je još dalek, ne vidi se kraja. Neka ti put dođe u susret vjerojatno znači – neka bude što kraći. U obiteljima su dugački putovi. To su npr. putovi odgoja djece koji dugo traju. Treba Boga moliti za blagoslov da skrati te putove, da otkloni zapreke, da dobar odgoj djece obitelji što prije osjete.

"Neka ti vjetar bude s leđima!". Ta je želja razumljiva. Ako nam vjetar udara u prsa, tada nas zaustavlja, otežava kretanje. Ako udara u leđa, tada nas ubrzava, olakšava kretanje. I na moru je vjetar važan, pogotovu je bio nekoć kad su brodovi bili primitivniji. Želja da nam vjetar uvijek bude za leđima jest želja da nas nešto uvijek potiče, goni prema naprijed, prema sve boljem i višem. Zna se dogoditi da u obiteljima, napose u ovom poslijeratnom periodu, dođe do rezignacije, bezvoljnosti za život. Zato je potreban Božji blagoslov, koji će, poput vjetra za leđima, biti poticaj da se obitelj digne i puna nade kroči naprijed.

"Neka ti sunce zagrije lice!". Što znači ta želja? Kad osjetimo hladan vjetar na svom licu, onda ćemo shvatiti da je jako prijatno kad nam sunce grije lice. Ne kaže se peče, nego upravo grije. Naše lice je življe, naše raspoloženje bolje, svijet nam je prijazniji. Što se u blagoslovu kuća i obitelji može više poželjeti od dobrog raspoloženja, vedra lica i optimistična stava prema životu.

"Neka kiša padne na tvoja polja!". Ako nema kiše, zemlja je suha i teško ju je obrađivati. Mi se molimo Duhu Svetom: Riga quod aridum – natopi što se osušilo! Mnogo se toga osušilo u našim obiteljima, kao posljedica rata. Blagoslov je zapravo molitva Duhu Svetom (fons vivus – živi izvor) da naše obitelji natopi svojom milošću.

Konačno, zadnja je želja i najvažnija: "I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!". Ono što nam je vrijedno i dragocjeno čvrsto držimo u ruci da se ne ošteti ili da nam ga tko ne uzme. Božja je ruka jaka i dobra. Biti u njegovoj ruci znači biti siguran. Svećenik u blagoslovu izručuje kuću i obitelj u Božje ruke. Neka Bog drži u svojoj ruci naše obitelji i prostor u kojima borave! "I dok se opet vidimo neka te Bog čuva u svojoj ruci!"


Tribina za odrasle 15.2.2020

Tema ovogodišnjih Tribina za odrasle će biti: SVETO PISMO.

Tribine se održavaju u kapeli bl. Alojzija Stepinca, Schwanthalerstr. 96/98, 80336 München.

Raspored Tribina :

      • 18:00 Krunica

      • 18:30 Sv. misa

      • 19:30 Kateheza

      • 20:30 Euharistijsko klanjanje (uz mogućnost za sv. ispovijedi i duhovnog razgovora sa svećenicima)

Nadolazeći termini tribina :

  • 15. 02. 2020

  • 21. 03. 2020

  • 25. 04. 2020

  • 30. 05. 2020

 


3 tone robe i 2.600€ za udrugu Betlehem!

München - Karlovac: Karitativna akcija Franjevačkog Trećeg Reda za udrugu Betlehem

U mjesecu listopadu članovi OFS-a (Franjevačkog svjetovnog reda) u Münchenu održali su karitativnu akciju za udrugu Betlehem.

Naime, u Hrvatskoj djeluje udruga Betlehem koja se brine o trudnicama i samohranim majkama s djecom, a osim o njima udruga se brine i o obiteljima s više djece koji nisu u mogućnosti financijski zadovoljiti svoje potrebe. Osnovao ju je katolički svećenik i redovnik pater Marko Glogović. U početku je djelovala kao molitvena zajednica, a od 2008. godine službeno djeluje kao nevladina neprofitna udruga uz potporu Katoličke crkve. Financiraju se isključivo od donacija fizičkih osoba. Jedan od glavnih ciljeva njihovog apostolata jest da se svako začeto dijete rodi, a tomu pridonose pružajući svu potrebnu pomoć trudnicama (smještaj, hrana, odjeća, obuća, financijska pomoć, savjetovanje i sl.) Jedan od specifičnih ciljeva im je također razvijanje svijesti o važnosti majčinstva i kršćanskog odgoja, a samim time promicanje pronatalitetne politike, što i dokazuju svojim djelovanjem. Udruga ima svoje kuće u nekoliko hrvatskih gradova.

Na poticaj jedne naše župljanke koja je povezana s paterom Markom Glogovićem i upoznata s radom njegove udruge, članovi OFS-a su odlučili napraviti akciju prikupljanja sredstava za pomoć kući u Karlovcu. U opisu ove udruge stoji da im je temelj molitva i djelovanje te da im snaga počiva na ljubavi i pomaganju drugima. Zaista, ondje gdje je temelj molitva i ljubav, ne manjka ni Božjega blagoslova ni providnosti. Mi smo se u to uvjerili kroz zadivljujući odaziv ljudi koji su bili spremni pomoći i dati dio od sebe za pomoć štićenicima ove udruge. Naime, u cijeloj akciji prikupljeno je 3 tone robe, odnosno 9 paleta hrane ili konkretnije cijeli kamion dječje odjeće, hrane, kozmetike, pelenâ, plus 2600€ u novcu za potrebe režija i ostale kućanske troškove. Novac je prikupljen od raznih donacija, a između ostaloga i od izrade i prodaje krunicâ na nedjeljnim svetim misama. Za prijevoz iz Münchena se ponudio jedan naš župljanin, gdn. Marijan Dominković, koji je svojim vlastitim kamionom odvezao sve to za Hrvatsku. Donacije su stigle 14. studenoga 2019. god. na adresu kuće u Karlovcu, a novac je uplaćen na broj žiroračuna.

Evo poruke zahvale od patera Marka za sve koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj divnoj akciji:

„Evo želim svima od srca zahvaliti, naši su jako sretni i zadovoljni darovima i svakako prenesite svima najsrdačnije zahvale i našu molitvu! Puno nam znači sve to. Imamo silno mnogo potrebnih pomoći. Hvala Bogu! Živili!“

Njima je svaka pomoć dobro došla jer godišnje kroz kuće prođe 30 žena s djecom kojima se pruža besplatan smještaj s hranom te svaka materijalna, duhovna i psihološka pomoć. Uvijek ima onih koji su u potrebi i onih koji žele pomoći, samo ponekad, nažalost, ne dođu jedni do drugih. Razlozi mogu biti razni, ili odgađamo pomoći ili nemamo povjerenja da je onaj kome pomažemo zaista u potrebi i sl. Ovo je uistinu hvale vrijedna udruga kojoj se isplati pomoći jer se bore za očuvanje i dostojanstvo života. Često možda i ne pomišljamo kako je to kad se nema ni za osnovne životne potrebe. Mnoge majke su prisiljene doći u te kuće jer nemaju najpotrebnije za uzdržavanje svoga djeteta koje čekaju u utrobi. Zato pomozimo radu ove udruge, pomozimo da svako začeto dijete živi!

 

napisala je Branka Barišić 

 

Više o Udruzi možete naći na adresi:

www.betlehem.hr 

Ako financijski želite pomoći radu ove Udruge, to možete izvršiti uplatom na sljedeći broj žiroračuna:

Udruga Betlehem – Karlovac

Gradac 9, 47000 Karlovac
Br. računa: 2484008-1104754353
IBAN: HR5124840081104754353
Swift adresa: RZBHHR2XXXX
E-mail: udruga.betlehem@gmail.com
Tel: 047 631  136

 


Sve informacije za prvopričesnike

Datum Prve Svete Pričesti je 09.05.2020.

u St. Michael u 10:30 sati.

 

  • U tjednu od 9.12.-15.12.2019. nema vjeronauka! Umjesto vjeronauka imat ćemo božićnu ispovijed u subotu, 14.12.2019., u 10.30 sati u kapeli bl. Alojzija Stepinca za svu školsku dijecu i za njihove roditelje! Vjeronauk opet počinje od utorka 7.1.2020.!

  • Molimo sve prvopričesnike i roditelje da predaju do najkasnije iza božićnih praznika (7.1.2020.) potvrdu o krštenju prvopričesnika (ako nije kršten u našoj župi).

 

 


Nova dogma Marije suotkupiteljice

Nova dogma Marije suotkupiteljice

 

UVOD

Od 1945. – 1959. godine Gospa se ukazivala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu kao „Majka svih naroda“. Gospa traži da se slika i molitva majci svih naroda širi po cijelom svijetu i da se proglasi nova i zadnja marijanska dogma „Marije suotkupiteljice, zagovornice i posrednice svih milosti“, kako bi konačno došlo do novog izlijevanja Duha Svetoga i pravog mira u svijetu. Amsterdamski biskup, Msgr. Jozef M. Punt, potvrdio je 31. svibnja 2002. g. autentičnost i nadnaravni izvor tog ukazanja. – Značenje ovog događaja je ogromno.

MARIJA, UZROK SPASENJA

Sv. Irenej Lionski je usporedio Mariju s Evom i rekao „što je djevica Eva svojom nevjerom svezala, to je Djevica Marija svojom vjerom razriješila“, „smrt po Evi, život po Mariji“, te „posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 494). Marija je postala „nova Eva“ i „majka svih živih“ (KKC 511). Tu istinu priznajemo svaki put kad molimo Gospine litanije: „Uzroče naše radosti, moli za nas!“

Spasitelja zovemo onoga „koji je uzrok odn. uzročnik našeg spasenja“. Ako dakle sv. Irenej – a i katolički Katekizam – kaže da je Marija „uzrok spasenja“, onda ju je već na neki način definirao kao „spasiteljicu“. Tko je onda uzrok našeg spasenja, Isus ili Marija? Odgovor je: i Isus i Marija – samo na različite načine. Isus je kao „jedini posrednik između Boga i ljudi“ (1 Tim 2,5) prouzročio  naše spasenje svojom žrtvom i krvlju na križu. Zato je on jedini i potpuni Spasitelj. Marija je svojim „fiatom“ omogućila Isusu da od nje primi ljudsku narav (usp. Lk 1,38), te svojim sudjelovanjem u njegovoj patnji (usp. Lk 2,35) omogućila da se od nje rodi i Crkva. To je sam Isus potvrdio riječima: „Evo ti majke!“ (Iv 19,26) Zato možemo reći da nas je Isus spasio, a da je Marija omogućila Isusu da nas spasi. Isus nam je daravao spasenje, a Marija nam je dala Spasitelja. Isus je bio uzrok spasenja, a Marija je bila „uvjet“ našeg spasenja. Isusova uloga u spasenju svijeta se odnosi prema Marijinoj ulozi kao što se uzrok odnosi prema uvjetu ili milost prema vjeri.

MILOST I VJERA KAO UZROK I UVJET SPASENJA

Naše spasenje ima dva uzroka, jedan božanski, kojega zovemo „milost“ i jedan ljudski, kojega zovemo „vjera“. S jedne strane je za naše spasenje potrebna Božja milost. Bez nje se nitko ne može spasiti. Tu milost primamo kroz Isusa Krista (usp. Iv 1,17). Ali, budući da smo slobodna bića i da nas Bog ne može prisiliti na spasenje, potreban je zato  s druge strane naš slobodni pristanak na tu milost. Taj pristanak se vrši kroz vjeru (Iv 1,12). Zato nije samo Božja milost potrebna za naše spasenje, nego i naša vjera: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ (Mk 16,16) Zato nije samo Božja milost, već i vjera uzrok spasenja, kao što nam Isus kaže: „Vjera te tvoja spasila!“ (Lk 7,50)

Ako se dakle pitamo, što je uzrok našeg spasenja, Božja milost ili naša vjera, možemo i moramo odgovoriti: i jedno i drugo – samo na različite načine. Milost se odnosi prema vjeri onako kako se uzrok odnosi prema uvjetu. Strogo gledano samo milost prouzrokuje spasenje, a vjera ga „samo“ uvjetuje, jer nas milost izravno i direktno spašava (oslobađa od grijeha, daje nam život vječni, itd.), a vjera „samo“ omogućuje milosti da nas može spasiti. Vjera nas ne spašava izravno, nego posredno i neizravno. To je bitna razlika! Vjera nije – strogo gledano – uzrok, nego uvjet ili su-uzrok spasenja. Vjera otvara vrata. Bog je onaj koji spašava, ali on nas ne može spasiti, ako mu ne otvorimo vrata našeg srca. Zato je vjera nužni uvjet i su-uzrok spasenja. Pučkim jezikom vjeru možemo nazvati „uzrokom spasenja“, ako ju shvaćamo kao posredni i neizravni (su-)uzrok. Tako je i sv. Irenej nazvao Mariju „uzrokom spasenja“, pretpostavljajući da je njena vjera bila „samo“ uvjet, tj. posredni i neizravni uzrok spasenja. Upravo tako kako naša vjera dozvoljava i omogućava Božjoj milosti da nas spašava, tako je Marijina vjera dozvolila i omogućila Isusu da spasi ljudski rod. Kao što je Isus ženi rekao: „Vjera te tvoja spasila!“, tako možemo o Mariji reći: „Marijina vjera je spasila svijet!“

MARIJA SUOTKUPITELJICA

Ako je Marija „spasila“ cijeli svijet, smijemo li ju onda nazivati „spasiteljicom“? Teoretski, tj. pučki i pjesnički rečeno, mogli bi Mariju čak tako nazivati. To činimo npr. kad pjevamo marijanske pjesme: „Ti raj si nam otvorila, kad Isusa si rodila“ („O mila Majko“) ili „Djeva sina porodi, đavlu silu svu slomi, a kršćane oslobodi, sveta Djeva Marija“ („U se vrijeme godišta“). Ali naziv „spasiteljica“ je vrlo dvosmislen i može voditi do krivog shvaćanja Marije kao druge spasiteljice (kraj Krista). To bi bila velika hereza, jer je jasno da postoji samo jedan Spasitelj, Isus Krist. Zato je bolje ne koristi taj izraz da ne bi došlo do nesporazuma i krivovjerja. Ali ako razdvojimo milost i vjeru kao uzrok i uvjet spasenja, onda možemo lako naći točan i odgovarajući naziv za Marijinu ulogu u spasenju svijeta. Definiramo li spasitelja kao „uzročnika spasenja“, a znamo da je Marija bila „suuzročnica spasenja“, onda ju možemo ispravno nazvati „suotkupiteljicom“. S tim izrazom izbjegavamo shvaćanje Marije kao izravnu i neposrednu spasiteljicu, jednaka Isusu, ali izražavamo njeno bitno i nužno udioništvo i suradnju u djelu spasenja. Ona nije spasila svijet, ali je sudjelovala i surađivala u njegovom spasenju. Zato ju možemo i moramo nazvati „suradnicom Spasitelja“ ili jednostavno „suotkupiteljicom“. Ako Mariju nazivamo suotkupiteljicom (a ne otkupiteljicom) onda ne diramo istinu da je Isus jedini i pravi Spasitelj svijeta, već dodajemo da ga je spasio kroz Marijino sudjelovanje i posredništvo, s Marijom i kroz nju. Tko to shvati, shvatio je bit i smisao nove i zadnje marijanske dogme.

BIT I SMISAO DOGME

Kao što možemo Mariju promatrati kao majku Crkve i kao sliku i uzor Crkve, tako postoji i dvostruki vid i smisao ove dogme.

S jedne strane Crkva priznaje da „Marijino majčinstvo neprekidno traje“, jer „nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje nastavlja pribavljati darove vječnoga spasenja (...) Zbog toga se Blažena Djevica zaziva u Crkvi naslovima Odvjetnice, Braniteljice, Pomoćnice i Posrednice.“ (Lumen Gentium, br. 62) Ali ako shvatimo da nam je Bog kroz ruke i krilo Marijino darovao Spasitelja i „s njime sve“ (Rim 8,32), onda možemo Mariju častiti  i naslovima „Suotkupiteljica“ i „Posrednica svih milosti“. Tako ćemo Mariju dublje spoznati i savršenije štovati. Jasno je da iz dubljeg i savršenijeg štovanja Gospe proizlazi viša i veća milost. Ona je „puna milosti“. Zahvaljujući ovoj dogmi, Crkva će moći još daleko više crpiti iz tog neizmjernog izvora svih milosti. „Bog je skupio sve vode i nazvao ih more“, kaže sv. Ljudevit Montfortski, „Bog je skupio sve milosti i nazvao ih je Marijom.“ On tvrdi da je Bog odlučio u zadnjim vremenima otkriti Gospinu tajnu kako bi se ona više spoznala, ljubila i častila, i kako bi kroz njen moćni zagovor darovao svijetu veće milosti. To je dijelom počelo u Lourdesu i Fatimi, a nastavlja se u Međugorju.

S druge strane ova dogma skriva duboku pouku u sebi. Ako je Marija kao slika i uzor Crkve imala udioništvo u djelu spasenja, onda to znači da i Crkva ima udioništvo u njemu. Sv. Augustin je rekao: „Bog te stvorio bez tebe, al te neće spasiti bez tebe!“ I ovdje se vidi koliko je bitna i potrebna naša suradnja za naše spasenje. Koliko je važno da shvatimo da naše spasenje ima dva uzroka, Božju milost i našu suradnju! Kad su pitali sv. Tomu, što je ključ svetosti, rekao je: „moramo htjeti“. Isus je spasio svijet, da, ali kako bi se to spasenje konkretno ostvarilo potrebna je naša suradnja. Upravo iz tog razloga je sv. Pavao rekao: „u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim“ (Kol 1,24). Kroz svoje udioništvo u Kristovoj patnji je sv. Pavao – kao kroz „porođajne boli“ – omogućio Kristu da kroz njega spašava duše i rađa nove udove za Crkvu: „dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.“ (Gal 4,19) To što je Gospa na kalvariji u velikom i cjelovitom smislu doživljavala, doživio je sv. Pavao u malome i djelomićnom smislu. To znači biti suotkupitelj: Isusu pomagati i omogućiti da on kroz nas spašava svijet! Kao što je Isus s Marijom i kroz Mariju spasio svijet, tako želi Bog spasiti svijet samo s nama i kroz nas. Kao što je bilo Marijino udioništvo i suradnja nužna za opće spasenje, tako je i naše udioništvo i suradnja potrebna za konkretno spasenje svijeta. Isus je teoretski mogao spasiti svijet bez Marije, ali nije htio! Što znači da Bog teoretski može spasiti svijet bez nas, ali ne želi! To je bit i smisao dogme o suotkupiteljici! Da razumijemo da nas Bog treba! Bog nas želi! Bog želi da i mi poput Marije aktivno surađujemo u spasenju svijeta! Bog želi spasiti ovaj svijet, ali samo s nama i kroz nas. Zato kaže sv. Pavao: „Božji smo suradnici.“ (1 Kor 3,9) To što je, dakle, Marija bila u velikom, to trebamo mi biti u malome: Božji suradnici, tj. Božji suotkupitelji!

ČAROBNA RIJEČ ZAJEDNO

U povijesti čovječanstva bilo je puno ljudi i udruga „dobre volje“ koji su željeli ostvariti pravednost i mir u svijetu. Od svih tih pokušaja valja spomenuti dva sasvim suprotna ekstrema, tj. komunizam i protestantizam.

Ekstremni komunizam je pokušao spasiti ovaj svijet bez Boga, tj. da čovjek sam sa svojom snagom stvara mir i jedinstvo među ljudima. Ali nažalost čovjek to u svojoj slabosti nije uspio. Ekstremni protestantizam naprotiv, tvrdio je, da samo i jedino Bog može spasiti ovaj svijet. Čovjek ne može Bogu ništa dodati i pomagati, tako da nije potrebna ljudska volja i suradnja, nego samo Božja milost („sola gratia“). Ali očito je da Bog nije želio spasiti svijet bez čovjeka, jer inače bi to već odavno radio. Imamo dakle dvostruki zaključak: čovjek bez Boga ne može spasiti svijet, a Bog bez čovjeka ne želi spasiti svijet. Što nam dakle preostaje? Zlatna sredina katoličanstva: Ovaj se svijet može spasiti, ako Bog i čovjek surađuju! Jer s Bogom čovjek može spasiti svijet, a Bog ga želi spasiti s čovjekom. Rješenje i čarobna riječ za spasenje svijeta glasi: Bog i čovjek zajedno! Zajedno i skupa s Bogom čovjek može činiti čudesa, zaustaviti ratove i stvarati mir u svijetu! Upravo to Bog želi od svega srca: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ (Lk 12,49)

SLIKA I MOLITVA MAJCI SVIH NARODA

Kako bi ovaj božanski oganj planuo i zapalio i preobrazio čovječanstvo dana nam je posebna slika i molitva Mariji majci svih naroda. Gospa je u Amsterdamu obećala: „To je molitva za spas svijeta. To je molitva za obraćenje svijeta. Molite ovu molitvu u svim okolnostima!" (38. poruka) "Kroz ovu molitvu će Gospa spasiti svijet." (46. poruka). Zato širimo ovu sliku i molimo ovu divnu molitvu svaki dan!

 

„Gospodine Isuse Kriste,

Sine Očev,

pošalji sada svoga Duha na zemlju.

Daj da se Duh Sveti nastani

u srcima svih naroda,

kako bi svi bili sačuvani

od propasti, nesreća i rata.

Neka majka svih naroda,

Blažena Djevica Marija

bude našom zagovornicom. Amen.“

 

(Izvor: http://www.de-vrouwe.info/)

 

napisao: fra Petar Komljenović OFM


Datum krizme je 20.06.2020.

u St. Michael u 10:30 sati.

 

  • U tjednu od 9.12.-15.12.2019. nema vjeronauka! Umjesto vjeronauka imat ćemo božićnu ispovijed u subotu, 14.12.2019., u 10.30 sati u kapeli bl. Alojzija Stepinca za svu školsku dijecu i za njihove roditelje! Vjeronauk opet počinje od utorka 7.1.2020.!

  • Molimo sve krizmanike i roditelje da predaju do najkasnije iza božićnih praznika (7.1.2020.) potvrdu o krštenju krizmanika (ako nije kršten u našoj župi) i potvrdu (ili posvjedočenje) za kumovanje od kuma/e da može kumovati na krizmi (ako ne živi na teritoriju naše župe; kumovi koji pripadaju našoj župi su u našem kompjuteru i ne trebaju potvrdu).

 

 

 

 

Franjevački Svjetovni Red (OFS)

„Život i pravilo“ Franjevačkog Svjetovnog odn. Trećeg Reda (latinski „OFS“ =
„Ordo Franciscanus Saecularis“) jest
„opsluživati Evanđelje Isusa Krista po primjeru sv. Franje“.
OFS je dio sveukupne franjevačke obitelji koja je raširena po
cijelom svijetu. Cilj i smisao jest dublje i aktivnije živjeti svoje kršćansko
poslanje i više se angažirati u svojoj župi u duhu svetoga Franje Asiškoga, tj.
u duhu vjere, služenja, siromaštva, poniznosti, jednostavnosti, dobrote i
ljubavi. To se ostvaruje kroz razna predavanja, molitve, pobožnosti,
karitativne i socijalne aktivnosti, izlete, hodočašća, duhovne vježbe i
redovito druženje.
Trećoreci imaju mjesečne susrete (vidi ovdje).
Svatko tko ima interes i se želi priključiti je srdačno pozvan da „dođe i vidi“
kako naši susreti konkretno izgledaju, te surađuje na tome da naša
zajednica postane živi i djelotvorni znak Božje prisutnosti na ovome svijetu!


Hrvatska nastava u Bavarskoj

RASPORED UPISA U HRVATSKU NASTAVU U BAVARSKOJ ZA ŠKOLSKU GODINU 2019./2020. (MÜNCHEN I OKOLICA)

Hrvatska nastava - raspored

Hrvatska nastava - info. listić