Službenica Božja majka Klara Žižić, krsnim imenom Mara, rođena 1626. u Promini, utemeljiteljica je samostanskih trećoredica sv. Franje, najstarije izvorne hrvatske redovničke zajednice, koja svoj početak bilježi u Šibeniku 1673., i od tada u neprekinutom višestoljetnom kontinuitetu traje do danas, pod nazivom Družba sestara franjevki od Bezgrješne ili Šibenske franjevke.

Vrijeme u kojem je živjela obilježeno je strahotama osmanlijskih osvajanja i pustošenja, sveopćom bijedom naroda, moralno-duhovnom, vjerskom i materijalnom.

Velik dio svoga života provela je u rodnoj Promini, župi koja obuhvaća više sela u Dalmatinskj zagori, između Knina i Drniša. U teškim okolnostima osmanlijske vlasti, kada je bilo vrlo teško sačuvati vjeru u narodu, Mara Žižić posvećuje svoj život Bogu zavjetom djevičanstva i posvećuje se pouci u vjeri i brizi za narod u bliskoj suradnji s franjevcima provincije Bosne Srebrene. Takav oblik suradnje s Bogu posvećenim ženama franjevci su u vrijeme Turaka prakticirali u mnogim mjestima zbog njihova nedovoljnog broja na širokim područjima koja su bila pod njihovom pastoralnom skrbi, gdje im je   pristup bio često nemoguć i ograničen. Uloga Mare, kasnije s. Klare, osobito je bila značajna u Promini kroz dugo razdoblje (24 godine), od 1648. do 1672., potpune odsutnosti franjevaca s tog područja. Ona je ostala u Promini pod cijenu vlastita života s ostatkom naroda, koji nije u organiziranom pokretu u kojem su sudjelovali i franjevci s Visovca, prešao na područje uz more koje je bilo pod vlašću Mletačke Republike

Nakon potpisivanja Kandijskog mira između Turskog Carstva i Mletačke Republike 1669. i utvrđivanja granica krajem 1671., Mara Žižić dolazi 1673. u Šibenik koji je bio pod vlašću Venecije i nastanjuje se u jednoj maloj i siromašnoj kućici u šibenskom Varošu. Ona dolazi u Šibenik “na poziv stanovnika ovoga grada”, kako stoji u jednom dokumentu, što znači da je njezino djelovanje, briga i skrb za narod bilo poznato i poželjno i u Šibeniku. U Šibeniku je odabrala mjesto među najugroženijima, nezaštićenima, izvan gradskih zidina, u blizini lazareta za gubavce i ostale kužne bolesnike, nedaleko od crkve sv. Martina i župne crkve Gospe van Grada.

Primanjem redovničkog odijela zajedno sa s. Serafinom Burmaz, uz odobrenje tadanjeg šibenskog biskupa Ivana Dominika Callegarija, 17. studenoga 1679., započinje redovnički život po Pravilu Trećeg samostanskog reda sv. Franje potvrđenu od pape Leona X. Iz tog Pravila s izrazitim naglaskom njeguje zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Kao osobiti izraz pokorničkog života prvih sestara pisani izvori o njoj i njenim sestrama ističu poniznost i uboštvo s prošnjom, redovito povezano s djelima ljubavi. Sva primljena dobra dijelila je s potrebnima. U svom hospiciju iskazivala je gostoljubivost i pružala smještaj siromašnim putnicima i njihovim životinjama koji su iz unutrašnjosti, s turskog područja, dolazili u grad, krijepila je svojom pomoći bolesne i umiruće, često oboljele od kuge i gubavce.
Bezuvjetnim opredjeljenjem za Krista i Crkvu, stalno hranjena sakramentalnim životom i osobitim štovanjem Blažene Djevice, djelovala je evangelizacijski i bila je svjetlo svima koji su je susretali. Stoga je u prilici njezine smrti zapisano da ju žaljaše vas grad i Varoš, budući 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom. Na drugom mjestu u istim izvornim spisima, o njoj i o s. Serafini piše kako se one učiniše jedno ogledalo ovoga Mista, a navlastito Klara. Ona se viđaše sveti život činiti, u svakomu obsluženju i dobri dili.
Tako se majka Klara opsluživanjem Pravila, crkvenih i Božjih zapovijedi, i nadasve djelima ljubavi, odlikovala svetim, čak najsvetijim životom (sanctisime vixit), kako je zapisano prigodom njezine smrti. Završivši sveto svoj zemaljski život, 21. rujna 1706., tijelo joj je pokopano u vlastitoj grobnici, u franjevačkoj crkvi sv. Lovre. U vjerničkom puku, osobito među njenim sestrama, do danas je ostao glas o svetoj utemeljiteljici Družbe sestara franjevki od Bezgrješne.
Biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom i svetom otvoren je pod predsjedanjem šibesnkog biskupa mons. Ante Ivasa u šibenskoj katedrali sv. Jakova na dan njezine smrti,  21. rujna 2004. godine.

MOLITVA za proglašenje blaženom Službenice Božje MAJKE KLARE ŽIŽIĆ
Svemogući Bože, naš nebeski Oče, Tebi je naša sestra i majka Klara, potaknuta i vođena Duhom Svetim, služila vjernim životom i dobrim djelima. Molimo Te: udostoj se, po svojoj milosrdnoj volji, očitovati nama i cijeloj Crkvi da je ona predanim služenjem Tvome Kraljevstvu najviše Tebi ugađala, milosno rasla u vjeri, ljubavi i nadi, te sada i dovijeka uživa u blaženu jedinstvu s Tobom, našim trojedinim Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Po njezinu zagovoru udijeli nam milost za koju te usrdno molimo.
Oče naš, Zdravo Marijo i tri puta Slava Ocu.

Tko po zagovoru Službenice Božje zadobije tjelesno ili duhovno ozdravljenje, ili koju osobitu milost, neka se javi na adresu:
Postulatura Službenice Božje majke Klare Žižić
Ulica majke Klare Žižić 6
22000 ŠIBENIK
e-mail: sestre-franjevke-sibenik@si.t-com.hr