SVETKOVINA NAVJEŠTENJA GOSPODNJEG - BLAGOVIJEST  -  Raduj se, Marijo!

SVETKOVINA NAVJEŠTENJA GOSPODNJEG - BLAGOVIJEST  -  Raduj se, Marijo!

Danas slavimo svetkovinu navještenja Gospodinova ili Blagovijest. Slavimo dan kada je sam Bog odlučio postati čovjekom. To je dan koji je promijenio tijek povijesti ljudskog roda. Današnja svetkovina zajednička je radost naše Crkve i svijeta jer anđelov pozdrav upućen Mariji – upućen je i svima nama.

Na početku nove ere stoji Božja odluka da pokaže čovjeku koliko ga ljubi. Riječi kojima započinje Novi savez Boga s ljudima vrlo su znakovite. 

Bibličari, na poseban način zapažaju da anđeo Gabriel Mariju ne pozdravlja uobičajenim židovskim pozdravom Shalom, nego grčkim, Haire – što znači Raduj se. Mi pak u hrvatskom imamo prijevod Zdravo. Taj Anđelov „Raduj se“ svega se 4 puta spominje u grčkim prijevodima Starog zavjeta i svaki put se odnosi na radovanje zbog obećanog Mesije koji ima doći. Ovim „raduj se“ započinje Novi zavjet u stvarnom smislu – naglašava papa Benedikt u jednoj od svojih kateheza. Ovaj Raduj se je početak ostvarenja svih ljudskih čežnji svih vjekova, početak ostvarenja povesti zajedništva Boga i čovjeka. 

Marija je također bila posebna po mnogo čemu, ali nije se smatrala ništa boljom ni pobožnijom od ostalih žena – stoga, kad joj je došao anđeo sa Božjom ponudom, bila je iznenađena, bila je blago rečeno šokirana. Ne da je sumnjala u istinitost anđelove pojave i riječi, nego: kako je moguće da će to biti, kako je moguće kad ona nema muža. Ove Marijine riječi nisu riječi sumnje, nego riječi nejasnoće. Kako žena može začeti bez muža?

Kad joj je anđeo sve objasnio ona se našla pred izborom. Pobožni kršćani ovaj trenutak između anđelovih riječi i Marijina odgovora vole zamišljati kao trenutak potpunog muka. Cijela zemlja je zastala, sve se primirilo da čuje Marijin odgovor. Ptice su prestale cvrkutati, rijeke su prestale teći, vjetar je stao puhati, cijela zemlja se prestala kretati da čuje kakav je čovjekov odgovor na Božju ponudu spasenja. Kad je Marija pristala biti majkom sina Božjega, svi su se počeli veseliti i slaviti jer je najavljeno da Bog, tvorac svega dolazi na zemlju. Najavljeno je da Bog dolazi spasiti sve ono što je grijehom oštećeno i uništeno. Naravno da je ovo samo pobožna priča, ali može nam dobro poslužiti kao ilustracija važnosti Marijine uloge u povijesti spasenja svijeta i čovjeka.

Svojim pristankom, Marija je sav svoj život položila u Božje ruke. To joj nikako nije bilo jamstvo da će biti pošteđena zemaljskih i ljudskih muka. Ipak, na kraju svog života ona biva uznesena na nebo – predočuje nam svršetak kojem se svi nadamo i za kojim svi čeznemo. Sav svoj život provela je uz Isusa, uz onoga koji je nju stvorio, a kojeg je ona rodila. 

Marija nam treba biti uzor. Učimo se od nje prihvatiti i vršiti Božju volju u svom životu. Molimo se Mariji da stalno bdije nad nama svojom majčinskom ljubavlju i pokazuje nam put koji vodi Isusu. To je put poniznosti, put jednostavnosti i put prihvaćanja Božje volje.

Neka Marija Majka utjelovljene Riječi svima svojim primjerom prihvaćanja Božje volje, svojim fiat michi, pomogne da i mi, posebno u ovo vrijeme pandemije korona virusa, iz dana u dan jedni drugima budemo izvor i uzor životne radosti kroz prihvaćanje. 

Fra Petar Klapež, župnik

BLAŽENA DJEVICA MARIJA - UČITELJICA MOLITVE

Papa u miru Benedikt XVI.

Draga braćo i sestre, počevši od današnje kateheze govorit ću o molitvi u Djelima apostolskim i u poslanicama svetog Pavla. Sveti Luka nam je predao jedno od četiri Evanđelja, posvećeno, kao što znamo, Isusovu zemaljskom životu, ali nam je ostavio i ono što je nazvano prvom knjigom o povijesti Crkve, to jest Djela apostolska. U obje te knjige, jedan od elemenata koji se ponavlja je upravo molitva: od Isusove preko Marijine molitve pa do molitve učenika, žena i kršćanske zajednice.

Hod prve Crkve određuje prije svega djelovanje Duha Svetoga, koji pretvara apostole u svjedoke Uskrsloga sve do prolijevanja krvi, kao i brzo širenje Božje riječi prema istoku i zapadu. Ipak, prije no što se navještaj evanđelja počinje širiti, Luka prenosi epizodu uzašašća Uskrsloga (usp. 1 6-9). Gospodin učenicima predaje program njihova života posvećenog evangelizaciji: "primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1, 8). U Jeruzalemu su apostoli, kojih je zbog izdaje Jude Iškariotskog ostalo jedanaest, okupljeni u kući na molitvi i upravo u molitvi očekuju dar Krista Uskrslog – Duha Svetoga.

U tome ozračju iščekivanja, između Uzašašća i Duhova, sveti Luka posljednji put spominje Mariju, Isusovu Majku, i njegovu rodbinu (r. 14). Njoj je posvetio početke svoga Evanđelja, od Anđelova naviještenja do rođenja i djetinjstva Sina Božjega koji je postao čovjekom. S Marijom započinje Isusov zemaljski život i s njom započinju također prvi koraci Crkve; u oba momenta vlada ozračje osluškivanja Boga, sabranosti. Danas se, zato, želim zaustaviti na toj molitvenoj prisutnosti Djevice Marije. Ona je diskretno pratila svoga Sina tijekom njegova javnog djelovanja sve do križa, a sada, tihom molitvom, nastavlja pratiti hod Crkve. U naviještenju, u nazaretskoj kući, Marija prima Božjeg anđela, i pozorno slušajući njegove riječi, prihvaća ih i odgovara na Božji naum, očitujući svoju punu raspoloživost: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1, 38).

Marija je, upravo zbog tog svog unutarnjeg stava slušanja, kadra čitati vlastitu povijest, prepoznavajući s poniznošću Gospodina na djelu, njegov zahvat. U pohodu rođakinji Elizabeti, iz nje nezadrživo izbija molitva hvale i radosti, slavljenja Božje milosti, koja je ispunila njezino srce i njezin život, učinivši je Majkom Gospodinovom (usp. Lk 1, 46-55). Hvala, zahvalnost, radost: u himnu Veliča, Marija ne gleda samo na ono što je Bog izveo u njoj, već također na ono što je učinio i neprestano čini u povijesti. Sveti Ambrozije, u glasovitom komentaru himna Magnificat, poziva vjernike da imaju isti duh molitve: "Neka u svakom bude Marijin duh da veliča Gospodina; neka u svakom bude Marijin duh da kliče u Bogu" (Expositio Evangelii secundum Lucam 2, 26: PL 15, 1561).

I u dvorani Posljednje večere, u Jeruzalemu, u "gornjoj sobi gdje su boravili" Isusovi učenici (usp. Dj 1, 13), u ozračju osluškivanja i molitve, ona je prisutna, prije nego će se vrata dvorane širom otvoriti i oni početi naviještati Krista Gospodina svim narodima, učeći ih čuvati sve ono što je on zapovjedio (usp. Mt 28, 19-20). Etape Marijina hoda, od nazaretskog do jeruzalemskog doma, preko križa gdje ju je Sin povjerio apostolu Ivanu, označene su sposobnošću da sačuva trajno ozračje sabranosti, kako bi o svakom događaju mogla razmatrati u tišini svoga srca, pred Bogom (usp. LK 2, 19-51) i u razmatranju pred Bogom mogla također shvatiti Božju volju u pojedinom događaju i postati kadra prihvatiti je u svom srcu.

Prisutnost Majke Božje s Jedanaestoricom, nakon Uzašašća, nije dakle neka jednostavna povijesna zabilješka o nečemu što pripada prošlosti, već ima značenje od velike vrijednosti, jer ona s njima dijeli ono što joj je najdragocjenije: živo sjećanje na Isusa, u molitvi; dijeli s Isusom to poslanje: čuvati spomen na Isusa i tako čuvati njegovu prisutnost.

Posljednji spomen Marije u dva spisa svetog Luke vezan je uz dan subotnji: dan u kojem je Bog otpočinuo nakon stvaranja, dan šutnje nakon Isusove smrti i očekivanja njegova uskrsnuća. Upravo u tome događaju svoje korijene ima tradicionalno slavlje blažene Djevice Marije subotom. Između Uzašašća i prve kršćanske Pedesetnice, apostoli i Crkva se okupljaju s Marijom da s njom čekaju dar Duha Svetoga, bez kojeg se ne može postati svjedocima. Ona kojoj je već dano roditi utjelovljenu Riječ, dijeli sa čitavom Crkvom očekivanje istog dara, da se u srcu svakog vjernika "oblikuje" Krist (usp. Gal 4, 19).

Kao što nema Crkve bez Duhova, tako nema ni Duhova bez Isusove Majke, jer je ona živjela na jedinstven način ono što Crkva proživljava svaki dan po djelovanju Duha Svetoga. Sveti Kromacije Akvilejski ovako komentira taj tekst iz Djela apostolskih: "Crkva se dakle sabrala u sobi na gornjem katu zajedno s Marijom, Isusovom majkom, i zajedno s njegovom braćom. Ne može se dakle govoriti o Crkvi ako nije prisutna Marija, Gospodinova Majka… Kristova Crkve je prisutna ondje gdje se propovijeda Kristovo utjelovljenje od Djevice, a tamo gdje propovijedaju apostoli, koji su Gospodinova braća, ondje se sluša evanđelje" (Sermo 30,1: SC 164, 135).

Drugi vatikanski koncil je htio na poseban način istaknuti tu vezu koja se na vidljiv način očituje u molitvi zajedno s Marijom i apostolima, na istom mjestu, u iščekivanju Duha Svetoga. U dogmatskoj konstituciji Lumen gentium se kaže: "Budući da se Bogu svidjelo svečano očitovati otajstvo ljudskog spasenja ne prije nego što izlije od Krista obećanoga Duha, vidimo apostole kako prije dana Pedesetnice 'jednodušno ustraju u molitvi sa ženama, s Marijom Isusovom majkom, i s njegovom braćom' (Dj 1, 14) te kako također Marija svojim molitvama zaziva dar Duha, koji ju je za navještenja bio osjenio" (59). Povlašteno mjesto Marije je Crkva, gdje se "pozdravlja kao najizvrsniji i posve jedinstveni ud Crkve… pralik i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi" (isto, 53).


Častiti Isusovu Majku u Crkvi znači dakle učiti od nje biti zajednica koja moli: to je jedna od bitnih obilježja prvog opisa kršćanske zajednice opisane u Djelima apostolskim (usp. 2, 42). Često je molitva uvjetovana teškim okolnostima, osobnim problemima koji potiču ljude da se obrate Gospodina da ih prosvijetli, da ih utješi, da im pomogne. Marija poziva proširiti dimenzije molitve, obraćati se Bogu ne samo u potrebi i ne samo za sebe same, već jednodušno, ustrajno, vjerno, kao "jedno srce i jedna duša" (usp. Dj 4, 32).

Dragi prijatelji, čovjek u svom život prolazi razne, često teške i zahtjevne, prekretnice koje zahtijevaju neodgodive odluke, odricanja i žrtve. Isusovu je Majku Gospodin stavio u teške trenutke povijesti spasenja i ona je znala odgovoriti uvijek s punom raspoloživošću, koja je plod duboke povezanosti s Bogom sazreloj u ustrajnoj i intenzivnoj molitvi. Između petka muke i nedjelje uskrsnuća, njoj je bio povjeren ljubljeni učenik i s njima čitava zajednica učenika (usp. Iv 19, 26). Između Uzašašća i Duhova, ona se nalazi sa Crkvom i u Crkvi u molitvi (usp. Dj 1, 14). Marija, Majka Božja i Majka Crkve, ostvarivat će to svoje majčinstvo sve do svršetka povijesti. Njoj povjerimo sve prekretnice našeg osobnog i crkvenog života, kao i svoj konačni prijelaz Ocu. Marija nas učiti nužnosti molitve i pokazuje nam kako samo sa stalnom, prisnom, ljubavlju ispunjenom povezanošću s njezinim Sinom možemo hrabro izaći iz "naše kuće" da bismo se otisnuli do granica svijeta i posvuda naviještali Gospodina Isusa, Spasitelja svijeta. Hvala!

Kateheza Pape Benedikta Na općoj audijenciji, Srijeda, 14.ožujka 2012 

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu


NAVJEŠTENJE  GOSPODINOVO - BLAGOVIJEST

NAVJEŠTENJE  GOSPODINOVO - BLAGOVIJEST             Papa Franjo, opća audijencija 25. ožujka 2020.

Papin novi poziv vjernicima na molitvu u petak 27. ožujka 2020.

Papa Franjo pozvao je još jednom vjernike da mu se u duhu pridruže molitvi kojom će predsjedati na Trgu sv. Petra u Vatikanu u petak 27. ožujka u 18 sati.

“Ponavljam svima također poziv da sudjeluju u duhu, putem sredstava komunikacije, u molitvi kojom ću predsjedati preksutra, u petak, u 18 sati, na prostoru ispred Bazilike sv. Petra. Nakon slušanja Božje riječi i klanjanja Presvetom uslijedit će blagoslov Urbi et Orbi uz koji je vezan opći oprost”, rekao je Papa u svom apelu na kraju opće audijencije na svetkovinu Navještenja Gospodinova u srijedu 25. ožujka.

Papa je svoj poziv vjernicima uputio nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 22. ožujka. “Sljedećeg petka, 27. ožujka, u 18 sati, predsjedat ću molitvom na prostoru ispred bazilike svetog Petra, na praznome trgu. Već od sada pozivam sve da mi se u duhu pridruže posredstvom medija. Slušat ćemo Božju Riječ, uzdići svoju prošnju, klanjati se Presvetom Oltarskom Sakramentu kojim ću na kraju udijeliti blagoslov Urbi et orbi s kojim će biti povezana mogućnost primanja općeg oprosta”, rekao je tom prilikom Papa.

Navještenje Gospodinovo Vatikan,  25.03. 2020.


Videoprijenosi na YOUTUBE iz kapele blaženog Alojzija Stepinca

VIDEOPRIJENOSI NA YOUTUBE
IZ KAPELE BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA
U MÜNCHENU

Povodom objave državnih i crkvenih Odredbi da se u Njemačkoj radi širenja korona virusa  ukida javno slavljenje svetih misa, Hrvatska Katolička Župa München je odlučila da će od pete korizmene nedjelje, tj. od 29. ožujka 2020. s početkom u 11.00 sati, pa sve do zajedničkog slavlja svetih misa, svake nedjelje iz kapele Blaženog Alojzija Stepinca izravno prenositi svetu Misu   video-prijenosom - Live na You tube našem kanalu:

Link naše župe na kojem možete uživo (u video live obliku) pratiti slavlje svetih misa iz kapele Blaženog Alojzija Stepinca glasi:

 

Klinkni na ovaj link za misu u Nedjelju 29.03.2020 u 11:00:
https://youtu.be/VdbAMocMOp4

 

Klinkni na ovaj link za Youtube kanal od Hrvatske Katoličke Župe München da vidite sve ostale mise u budučnosti:
https://www.youtube.com/channel/UCstQ3Sa6zQkEPMsgYyBsW4Q/

 

I pratite na našoj webstranici www.hkz-muenchen.de sve važne informacije oko trenutne situacije.

 

Pozivamo sve naše mlade da se u svojim stanovima u nedjelju u 11.00 sati uživo uključe na naš YouTube kanal kako bi najuzvišenijom molitvom, svetom misom, kroz ove dane kušnje bili svi skupa u Gospodinu povezani i Duhom Svetim osnaženi!

Vaši fratri i časne sestre

Fra Petar Klapež, župnik


Fra Ante Vučković: Tko li sagriješi da nas je sve ovo snašlo? Virus krivnje

Fra Ante Vučković: Tko li sagriješi da nas je sve ovo snašlo?

Virus krivnje

Tko traži krivca, naći će ga. Vazda.

Oštećena bazilika Srca Isusova u Zagrebu/Foto: Borna Filić/PIXSELL

Fra Ante Vučković objavio je na svom Facebook profilu status koji je brzo postao viralan. Prenosimo ga u cijelosti:

Virus krivnje

Tko li sagriješi
da nas je sve ovo snašlo?
Od korone do potresa.

Kinezi, Amerikanci ili Crkva?
Naši grijesi nepravde
ili grijesi naših predaka?
Naši ekološki grijesi
ili naši grijesi pobačaja?
Naši grijesi protiv stranaca
ili naši grijesi protiv najbližih?

I tko je više kriv?
Liječnici koji su širili zarazu
umjesto da je spriječe
ili biskupi i svećenici
koji slave misu
u zatvorenim crkvama?

A tko je više slijep?
Mi koji postavljamo ovakva pitanja
u nevrijeme
ili oni koji u svako vrijeme već sve znaju?

Onomad su tvoji učenici
izbor krivnje sveli
na samo dvije mogućnosti,
na slijepca ili njegove roditelje.

Tebi to nije bilo premalo.
Tebi je već i pitanje bilo previše.

Zato si svoje najprije učio,
kako odvratiti um od
traženja krivca.
Tko traži krivca, naći će ga.
Vazda.
Kada se um jednom usmjeri na traženje krivca,
ne smiruje se dok ga ne nađe.

Tko traži krivca, naći će ga,
i više neće stići raditi što je nužno.
Izgubit će vrijeme tražeći i likujući nad pronađenim.
A potom u prokazivanju i kažnjavanju.
A svijet će i dalje ići svojim tijekom.

Tko je ikada susreo tužitelje i tražitelje krivnje,
zna kako su uspješni i destruktivni.
Gori su od nevolja i krivnje.
Nevolja nuka na trud oko dobra,
krivnja na kajanje i promjenu,
a utjerivača krivnje se ne možeš ni osloboditi
ni s njima graditi ikakvo dobro.

Oni su zaraženi pitanjem:
Tko li sagriješi?
Čuvaj svoj um i svoje srce od te zaraze!

Niti on niti njegovi roditelji,
poučavaš svoje.

Odvratiš li um od traženja krivca,
usmjeriš li ga na traženje očitovanja Božjih djela,
otkriti ćeš kako svaka nevolja
otvara vrata dobroti
i kako svaku bolest možeš pretvoriti u put svjetla.

Oslobodiš li um zaraze o krivnji,
opazit ćeš da se dobrota ne hrani krivnjama
i ti ćeš u svakoj nevolji moći
tražiti očitovanje Božjih djela
i u svakoj muci pronaći put
kako s Bogom graditi dobro
na našim razvalinama.

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« Iv 9, 1 – 5

I začujem glas na nebu silan: „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Otk 12, 10


Papa izrazio blizinu stanovnicima Hrvatske pogođenim potresomt

Papa izrazio blizinu stanovnicima Hrvatske pogođenim potresom

U nagovoru nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 22. ožujka papa Franjo se osvrnuo i na dramatično stanje koje je jutros prouzročio potres u Zagrebu i okolici.

“Izražavam svoju blizinu pučanstvu Hrvatske koje je jutros pogođeno potresom. Molim Uskrsloga Gospodina da im poda snagu i solidarnost kako bi se mogli suočiti s ovom prirodnom nepogodom”, rekao je Papa u svom obraćanju.

Papa pozvao sve kršćane da na svetkovinu Blagovijesti zajedno u podne izmole Očenaš

Papa Franjo pozvao je u nedjelju 22. ožujka sve kršćane da na svetkovinu Navještenja Gospodinova - Blagovijest u srijedu, 25. ožujka 2020. zajednički izmole Očenaš u 12 sati. Najavio je također kako će sljedećeg petka, 27. ožujka, u 18 sati, predsjedati molitvom na prostoru ispred bazilike svetog Petra.

U ovim danima kušnje, dok čovječanstvo drhti zbog prijetnje pandemije, želim predložiti svim kršćanima da složno uzdignu svoje glasove k Nebu, pozvao je Papa u svom nagovoru nakon molitve Anđeo Gospodnji. Pozivam sve poglavare Crkava i vođe svih kršćanskih zajednica, zajedno sa svim kršćanima različitih vjeroispovijedi da upute molitvu Svevišnjem, Svemogućem Bogu moleći istodobno molitvu koju nas je naučio Isus naš Gospodin. Pozivam, dakle, sve da to čine nekoliko puta dnevno, ali da svi zajedno izmolimo Očenaš sljedeće srijede, 25. ožujka u podne, svi zajedno. Neka na dan kad se mnogi kršćani spominju Naviještenja utjelovljenja Riječi Djevici Mariji Gospodin počuje jednoglasnu molitvu svih svojih učenika koji se pripremaju proslaviti pobjedu Uskrsloga Krista.

S tom istom nakanom, sljedećeg petka, 27. ožujka, u 18 sati, predsjedat ću molitvom na prostoru ispred bazilike svetog Petra, na praznome trgu. Već od sada pozivam sve da mi se u duhu pridruže posredstvom medija. Slušat ćemo Božju Riječ, uzdići svoju prošnju, klanjati se Presvetom Oltarskom Sakramentu kojim ću na kraju udijeliti blagoslov Urbi et orbi s kojim će biti povezana mogućnost primanja općeg oprosta, rekao je Papa.

Vatican Media

U ovim danima kušnje, dok čovječanstvo drhti zbog prijetnje pandemije korona virusa pozivam i sve vjernike HKŽ München da se molitvom Očenaša točno u podne na Blagovijest u srijedu, 25. ožujka 2020. povežemo zajedno sa Svetim Ocem Papom Franjom i cijelim kršćanskim svijetom!

Fra Petar Klapež, župnik


Papa Franjo: “Iz ovog možemo izaći samo zajedno”

Papa Franjo: “Iz ovog možemo izaći samo zajedno”

“Ovdje plačemo i patimo. Svi. Iz ove situacije možemo izaći samo zajedno, kao cjelokupno čovječanstvo”, poručio je papa Franjo u telefonskom intervjuu za La Stampu, čije istaknute dijelove na hrvatski jezik prenosi Fratellanza umana.

Govoreći o trenutačnoj izvanrednoj zdravstvenoj situaciji, papa Franjo rekao je da se ona treba živjeti “u pokori, samilosti i nadi. I u poniznosti, jer mnogo puta zaboravljamo da u životu postoje ‘tamna područja’, mračni trenuci. Mislimo da se mogu dogoditi samo nekom drugom. Umjesto toga, ovo je vrijeme mračno za sve, nitko nije isključen. Obilježeno je bolom i sjenama koje su nam ušle u kuću. To je drugačija situacija od one koju smo živjeli. Također zato što si nitko ne može priuštiti da ostane miran, svi dijele ove teške dane”.

“Ne smijemo praviti razliku između vjernika i nevjernika, idemo na korijen: čovječanstvo. Pred Bogom smo svi djeca”, poručio je Papa.

“Ovih dana ispričali su mi priču koja me pogodila i rastužila i zato što predstavlja ono što se događa u bolnicama”, ispričao je papa Franjo glede usamljenosti onih koji umiru od Covid-19: “Starica je shvatila da umire i htjela se oprostiti od svojih najmilijih: medicinska sestra je uzela telefon i videopozivom nazvala njenu unuku, tako je starica vidjela lice svoje unuke te je mogla otići s tom utjehom”. Krajnja je potreba imati ruku koja te uzme za ruku. Jednu gestu posljednjeg druženja. I mnoge medicinske sestre i medicinski tehničari ovu posljednju želju prate uhom, slušajući bol usamljenosti, uzimajući osobu za ruku. Bol onih koji su otišli bez pozdrava postaje rana u srcu onih koji ostaju. Zahvaljujem svim ovim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, liječnicima i volonterima koji se, unatoč izvanrednom umoru, privijaju sa strpljenjem i ljubaznošću kako bi nadoknadili prisilni izostanak članova obitelji”.

Glede posljedica za budućnost, Papa je istaknuo da “moramo misliti da će to biti pomalo kao nakon rata. Neće više biti ‘drugi’, nego će bit ‘mi’. Jer iz ove situacije možemo izaći samo zajedno. Morat ćemo još više pogledati korijene: bake i djedove, starije. Graditi među nama istinsko bratstvo. Sjećati se ovog teškog iskustva kojeg smo živjeli svi zajedno. I nastaviti dalje s nadom, koja nikad ne razočara. To će biti ključne riječi za ponovni početak: korijenje, sjećanje, bratstvo i nada”.

Rim (IKA)


POVODOM POTRESA U GRADU SVIH HRAVATA ZAGREBU

Foto: Borna Filic/PIXSELL

POVODOM POTRESA U GRADU SVIH HRAVATA ZAGREBU

Povodom današnjeg potresa u Zagrebu župnik HKŽ München fra Petar Klapež uputio je osjećaje   blizine i solidarnosti zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, preporučivši Božjoj Providnosti i Gospinu zagovoru sve stradale.

Uzoriti gospodine Kardinale!

Pogođeni jutros iznenadnom viješću  potresa u glavnom gradu svih Hrvata u Zagrebu, koji je u ovoj opasnosti s korona virusom, umnožio  dodatna  stradanja, strah i nesigurnost kod ljudi, a mnogima je nanio materijalne štete, oštetio katedralu i tolike crkve u Zagrebu i okolici, za sve to smo iznenada zatečeni i zabrinuti.

U ovim teškim trenutcima u svoje osobno ime, u ime svoje subraće, časnih sestara i svih vjernika HKŽ München želim posvjedočiti svoju posebnu blizinu s Vama uzoriti Kardinale, sa svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i sa svim  vjernicima i građanima grada Zagreba.

Gledajući i ovaj potres očima naše vjere, molim za Božji blagoslov i Gospin zagovor za sve stradale da sjedinjeni s Isusovom spasonosnom agonijom Velikog tjedna  budu ispunjeni nadom, u otajstvo Isusova i našeg Uskrsa.

Zajedno sa  vjernicima HKŽ München molimo, da svim pogođenima ovim potresom, kao i svim onima koji trpe od zaraznog korona virusa, da im Bog udijeli milost snage i mira u ovim teškim danima iskušenja, a u svima nama da raspeti i uskrsli Gospodin  probudi osjećaj solidarnosti, kojom ćemo im priteći u pomoć. U  zajedništvu molitve i s osobitim poštovanjem i solidarnosti iskreno Vas u Gospodinu pozdravljaju fratri i časne sestre sa svim zabrinutim vjernicima iz HKŽ München.

Fra Petar Klapež, župnik


Četvrta korizmena nedjelja - slavlje u obitelji

Četvrta korizmena nedjelja - slavlje u obitelji

 

 

Molitveno slavlje Dana Gospodnjega u obitelji


U ZAPRIJEČENOSTI SUDJELOVANJA NA SLAVLJU EUHARISTIJE

 

22. ožujka 2020.

 

Opasnost od zaraze koja nam prijeti u javnome okupljanju nagnala je pastire Crkve da, u brizi za dobro vjernika, donesu odluku o obustavi zajedničkoga slavljenja svetih misa. Te novonastale okolnosti potiču nas da na drukčiji način živimo crkveno zajedništvo i slavimo Dan Gospodnji. Obitelj, kao zajednica krštenika, prepoznaje se kao »Crkva u malom«, »kućna Crkva«. Stoga i ove kušnje mogu biti milosna prigoda da iznova otkrijemo ljepotu i snagu molitvenoga zajedništva u obitelji. Obitelji ujedinjenje u zajedničkoj molitvi tvore snažan vez Crkve i jedinstven oblik slavljenja Gospodina.

Ovdje donosimo predložak obiteljskoga slavlja Dana Gospodnjega za Četvrtu korizmenu nedjelju, 22. ožujka 2020. Svetopisamski i molitveni tekstovi, zajedno s trenutcima šutnje i razmatranja, predviđeni su za obiteljsko slavlje u trajanju od 45 minuta.

Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj (P.) molitve, a svi ostali ukućani (S.) sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo zajedništvo ispovijedanja vjere.

 

Uvod

P.    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

S.    Amen.

P.    Bog Otac, izvor života i darivatelj istinskoga mira,
daje nam da u zajedništvu obitelji,
po snazi Duha Svetoga,
u Kristu koji je postao našim bratom,
možemo biti u ljubavi združeni sa svima koji trpe
i koji su pogođeni kušnjama bolesti.

S.    Blagoslovljen Bog u vijeke.

 

P.    Danas nismo mogli poći na nedjeljnu misu. Ostali smo kod kuće. Opravdanje za neodlazak na misu ne nalazimo u sebi, u vlastitoj nevoljkosti i neraspoloživosti koja nas katkada pogađa, nego u nedaćama i kušnjama koje nam prijete. Te okolnosti daju nam spoznati kolika praznina u življenju vjere nastaje kada nam je uskraćena mogućnost zajedničkoga ispovijedanja vjere. Vjera, koliko god se duboko ticala naše osobnosti, uvijek traži zajedništvo, traži da bude zajedno ispovjeđena, slavljena. Slavlja nema bez drugih, bez bližnjih, bez dijeljenja onoga što je zajednički dar. Zato danas, u ovim kušnjama zajedništva vjere, nastojimo otkriti ljepotu obiteljskoga molitvenoga zajedništva koje nam je svima nadomak, ali nam lako izmiče iz životnih briga. U ovome trenutku okupljeni smo ne samo kao obitelj. Ovdje smo Crkva. Zato ćemo u ovome susretu naše obitelji moliti onako kako danas diljem svijeta moli Crkva, osluškujući Božju riječ koja se naviješta u današnjoj nedjeljnoj misi.

Saberimo se u tišini kako bismo osjetili ljepotu zajedništva Crkve te zajedno molili za našu obitelj, za one koji su osamljeni ili su pogođeni bolešću, kao i za cijelu Crkvu, koje smo dionici i po ovome molitvenom zajedništvu.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.

P.    Gospodine, koji si nam objavio Očevu dobrotu i milosrđe, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji si svojim uskrsnućem pobijedio smrt i nadvladao svako zlo, smiluj se.

S.    Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji nam rasvjetljuješ put života, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

 

P.    Pomolimo se.

Bože, izvore dobrote i vrelo spasenja,
u svome Sinu Isusu Kristu
ti si svemu svijetu objavio sjaj svoje slave
i darovao svjetlo koje rasvjetljuje svaku tamu.
Smjerno te molimo: ne dopusti da nas obuzme moć straha;
milošću svoga Duha obnovi nam pouzdanje u tebe
te uzmognemo vjerno hoditi u svjetlu vječnosti
kojim rasvjetljuješ naš životni put.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome
koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog,
po sve vijeke vjekova.

S.    Amen.

 

Čitanje Božje riječi

Ovdje su donesena biblijska čitanja predviđena za Četvrtu korizmenu nedjelju. Predlaže se da se navještaj tih odlomaka rasporedi među članovima obitelji, prema prilikama i mogućnostima. Moguće je pročitati samo tekst evanđelja ili uzeti samo dva čitanja. Neka se ne izostavi čitanje evanđelja.

 

Prvo čitanje             1Sam 16, 1b.6-7.10-13a

David pomazan za kralja nad Izraelom.

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam   Ps 23 , 1- 6

Može se pjevati na neku od znanih melodija. Psalam se može čuti na poveznici:

https://www.youtube.com/watch?v=1fQklnSwf64&list=PLOoxZ0U_sgD2rQ3p_QGKzb2t9XbVZfiSY&index=4

Pripjev:   Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratiti će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

 

Drugo čitanje         Ef 5, 8-14 

Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje    Iv 9, 1-41 

Ode, umije se pa se vrati gledajući. 

Iz Evanđelja po Ivanu.

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.«

To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.

Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.«

Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!«

Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?«

Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga.

Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

Riječ Gospodnja.

 

Meditacija nad Božjom riječju

Slijedi meditacija na temelju biblijskih čitanja. Predvoditelj slavlja ili drugi roditelj mogu čitati sljedeći tekst.

 

Vjera i dar svjetla

Jedan od najstarijih naziva kojima se u kršćanskoj predaji naziva otajstvo krštenja jest pojam photisma, prosvjetljenje, a krštenici photismoi, prosvjetljeni. Biblijska čitanja u nedjelje korizmenoga vremena od najstarijih su vremena pomno odabirana s mišlju na katekumene za njihov hod prema vazmenome bdjenju u kojemu su po otajstvu krštenja bili »prosvijetljeni«. Stoga, razmišljajući danas nad evanđeoskim odlomkom koji govori o darivanju vida čovjeku koji je od rođenja bio slijep ne možemo ne razmišljati o daru vjere koja nam se povjerava u sakramentu krštenja. Vjera je svjetlo. Ona prosvjetljuje, daje vidjeti, gledati novim pogledom.

Na to nas nuka i otpjevni psalam koji je od kršćanske davnine bio pjesma novokrštenika. »Tihani vrutak«, izvor, o kojem govori Psalmist jest krsno vrelo u kojem smo oprani i rođeni na novi život, život u Bogu. Bog je svjetlo, štap i utjeha na putu života, u svim kušnjama – pa »sve i da nam je proći dolinom smrti«.

1. Vjera je svjetlo života, svjetlo darovano u krštenju. Evanđelist Ivan stoga ističe da Isus ozdravlja »slijepca od rođenja«, tj. čovjeka koji još nije spoznao Boga. Čovjek je »slijep« unatoč svemu svojem napretku i rastu u znanju i mudrosti, »slijep« je sve dotle dok ga Bog ne prosvijetli.

U kontekstu takvoga govora uočavamo da Isus onoga slijepca ne ozdravlja samo od tjelesne sljepoće, nego i da mu daruje i duhovni vid kojim spoznaje Boga. Tjelesno ozdravljenje bilo je put izlječenja od duhovnoga sljepila. Tjelesno ga je ozdravljenje osposobilo da svjetlom vjere u onome koji ga je ozdravio spozna Boga.

Spoznaja Boga međutim nije trenutan događaj jer oči se vjere otvaraju postupno. Zato onaj ozdravljenik najprije tvrdi da mu je to učinio čovjek koji se zove Isus. Potom će spoznati i naviještati da je on prorok, potom da je onaj koji je bez grijeha, i na kraju, da je od Boga Poslani te posvjedočuje: »Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao učiniti ništa.« Taj hod do spoznaje Isusa kao Boga put je vjere.

Potrebno je izručiti se, s povjerenjem, Božjoj ozdraviteljskoj snazi, milosti prosvjetljenja, da bismo stekli jasnoću gledanja Božjim pogledom.

2. Ime kupališta ili ribnjaka u kojem se slijepac trebao oprati zove se Siloam, što znači »Poslanik«. Isus odabire baš to mjesto, vodu s tim imenom, da bi prisutnima podario novo spoznanje: On sâm jest Poslani. Onaj tko se u Njemu opere, tko se dade oprati u Kristu-Poslanome-Mesiji, biva ozdravljen od sljepoće i prosvijetljen.

I na koncu, nakon pranja, u drugome susretu s Isusom, ozdravljeni će ga spoznati kao Mesiju. Pasti će pred njega i ispovjediti »Vjerujem Gospodine.« Ozdravljenje od tjelesne sljepoće vodilo je k ovome spoznanju koje se stječe jedino pogledom vjere.

3. Kao zajednički osvrt na današnji evanđeoski odlomak i prvo čitanje, mogli bismo uzeti Kristove riječi: Slabe i prezrene svijeta izabra Bog. U prvome čitanju Samuel za Božjeg izabranika pomazuje Davida, najmlađeg Jišajeva sina s kojim nitko nije niti računao: bio je kod svojih stada. Samuel traži i pomazuje baš njega jer čuje glas: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu niti na stas. Jer čovjek gleda na oči, a Bog gleda ono što je u srcu.« Zbog toga biva izabran onaj koji je u ljudskim očima najzadnji.

Jednako tako i u evanđelju: Isus ne daruje svjetlo spoznaje onima koji su se smatrali narodnim prvacima, mudracima i znalcima religije, »dalekovidnima« za budućnost naroda. Ozdravlja i vid vjere daruje onomu na koga se nitko nije osvrtao, onomu u čijoj je ispruženoj ruci pred vratima Hrama prepoznao žeđ za unutarnjim ozdravljenjem i prosvjetljenjem.

4. U čovjeku slijepcu od rođenja lako nam je prepoznati sebe. Potrebni smo Svjetla, onoga svjetla koje gori u čovjekovu srcu, svjetla do kojega sami ne možemo doći. Ne možemo ga stvoriti, unatoč svemu blještavilu kojim smo katkada okupani. I sve svjetlo koje nas katkada okružuje ne može rasvijetliti tamu koja obuzima srce. Za ljepotu življenja slijep je svatko tko gleda samo tjelesnim očima. Oči vjere, oči srca, vide dalje, onkraj vidljivoga. Vide dublje, ispod površine pojavnoga.

Isus zato slijepcima naziva sve ono mnoštvo koje se zanimalo samo za tjelesno čudo, za ozdravljenje tijela. Pravo vidi samo onaj koji gleda očima vjere.

Oprani smo u vodi krštenja i time, reći će apostol Pavao, uronjeni u Krista Isusa koji se naziva Poslanik. Krštenjem smo uronjeni u Krista, u »Siloam« koji odnosi grijeh i tamu koja nas obavija. Kod našega krštenja na uskrsnoj je svijeći – znaku Krista uskrsloga – zapaljeno svjetlo i predano nama kao znak da smo prosvijetljeni i pozvani da navijek živimo kao »djeca svjetla«.

5. Dar vjere, dar rasvjetljenja božanskim svjetlom, daje vidjeti onkraj vidljivoga. Ali daje gledati i kroz vidljivo, kroz kušnje i tegobe života. U ovim danima osjećamo strah pred bolešću koju ne vidimo, ali znademo da je tu, nadomak. Možda u neposrednoj blizini. Zbog pritajenosti i nevidljivosti strah postaje još dublji. Strah nas je od drugih koji nas mogu zaraziti. Strah nas jer i sami, i ne znajući, možemo zaraziti druge. Pa i bližnje.

Ne umijemo vidjeti što će biti i do kada će prijetnja bolesti ulijevati strah. No, rasvijetljeni svjetlom vjere možemo vidjeti Božju blizinu, Boga koji nas ne ostavlja. Možemo vidjeti bližnje kojima je potrebna naša suosjećajnost da se ne osjete samima i napuštenima. Možemo vidjeti one koji su bolešću zahvaćeni, i one koji s požrtvovnošću i nesebičnošću služe oko svih bolesnih i nemoćnih. Možemo vidjeti mnoštvo onih koji se trude da i dalje možemo živjeti, bez oskudice i bez straha.

6. Za mnoštvo iz evanđelja slijepac je bio grješnik. Mnogi su u njegovoj sljepoći, koju je nosio od rođenja, vidjeli kaznu za grijehe. Zanimalo ih je samo je li sagriješio on ili njegovi roditelji. Isus im odgovara: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.«

U ovim kušnjama koje nas pogađaju možda smo skloni pitati se gdje je razlog ili tko je krivac nedaće koja pogađa nevine i koja prijeti i nama. Isus nam odgovara da i kušnje mogu biti prigoda u kojoj ćemo prepoznati očitovanje Božjih djela.

Osim ozdravljenja i pobjede bolesti puno je načina očitovanja Božjih djela: možemo iznova spoznati što nam je uistinu vrijedno; možemo spoznati što nam je potrebno, a što suvišno; što nam nedostaje povrh svega što imamo; oko čega se vrijedi truditi, a čega se odreći; što možemo i što smo spremni učiniti za dobro svojih bližnjih; koliko smo daleko onima koje svakodnevno susrećemo…

U svim ovim kušnjama, najedanput vidimo puno toga što u redovitosti ne zamjećujemo. Kako je malo potrebno da se počne sve drukčije gledati i drukčije vrjednovati. Tko gleda očima vjere i očima srca, vidi više i jasnije od onoga koji gleda samo tjelesnim očima.

Zato na trenutak zatvorimo oči tijela i dopustimo svjetlu vjere, koja je u nas milosno pohranjena, da rasvijetli naš pogled, kako bismo zamijetili Božju blizinu, blizinu koja tješi i krijepi; kako bismo vidjeli druge, bližnje, te im mogli biti bližnji – i sada kada se moramo od njih tjelesno odmaknuti.

Može se ostati nekoliko trenutaka u tišini i razmatranju. Članovi obitelji mogu i sami iznijeti svoj doživljaj Boga kao Svjetla života.

 

Ispovijest vjere

P.    U zajedništvu Crkve,
velike obitelji onih koji su rasvijetljeni svjetlom vjere,
ispovjedimo svoju vjeru.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

 

Molitveni zazivi

P.    Nebeskomu Ocu, koji nam je poslao svoga Sina da nam bude svjetlo života, uputimo svoje prošnje zajedno moleći:

Usliši nas, Oče.

Molitvene zazive mogu moliti članovi obitelji naizmjenice. Prikladno je ovdje uključiti djecu.

  1. Za Crkvu u svijetu:
    da se u svome poslanju sve više suobličuje Kristu Isusu
    te po vjernosti tvojoj riječi donosi svjetlo spasenja svim narodima,
    molimo te.
  2. Za pastire Crkve:
    čuvaj ih u svojoj istini i pomozi da u svim protivljenjima svijeta
    pokažu snagu proročke riječi i pastirske brige za dobro svih ljudi,
    molimo te.
  3. Za sve nositelje vlasti i odgovornosti u našoj Domovini:
    rasvijetli ih svojom mudrošću da umiju prepoznati potrebe ljudi
    i obdari ih spremnošću služenja zajedničkomu dobru,
    molimo te.
  4. Za našu obitelj, u kojoj osjećamo zajedništvo cijele Crkve:
    rasvijetli tamu našega srca i otvori nam oči vjere
    da umijemo prepoznati ljepotu tvoje blizine
    te jedni drugima budemo znak tvoje prisutnosti i ljubavi,
    molimo te.
  5. Za braću i sestre koji su pogođeni bolešću,
    za sve koji žive u strahu i za sve osamljene:
    okrijepi ih pouzdanjem u tvoju dobrotu,
    a kršćane potakni da im djelima ljubavi
    posvjedoče snagu gledanja onkraj vidljivoga, molimo te.
  6. Za one koji u vjeri usnuše:
    primi ih u zagrljaj svoje vječnosti,
    gdje će te zauvijek gledati licem u lice, molimo te.

Ovdje se mogu dodati i posebne molitvene nakane obitelji: za odsutne članove, za bolesne, za susjede…

P.    Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom
koju nas je naučio Krist Gospodin.

S.    Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.

P.    Primi, nebeski Oče, smjerne molitve ove tvoje obitelji.
Izbavi nas od svakoga zla, daj nam sigurnost i mir
i obdari nas svjetlom vjere,
kako bismo prepoznali tvoju dobrotu i ljepotu tvoga spasenja
koje si nam podario u svome Sinu Isusu Kristu,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

S.    Amen.

 

Može se dodati i sljedeća molitva (najstarija molitva Crkve Bl. Djevici Mariji).

 

Molitva Blaženoj djevici Mariji

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sinu izruči.

Amen.

 

Ili:

 

Molitva pape Franje Blaženoj djevici Mariji:

Ovdje se punim pouzdanjem
povjeravamo našoj nebeskoj Majci.
Papa Franjo pozvao nas je da svakoga dana
ujutro i navečer molimo sljedeći molitveni zaziv
Blaženoj Djevici Mariji:

»Ti, po kojoj je došlo spasenje roda ljudskoga,
znaš što nam je potrebno.
Vjerujemo da ćeš nam
– kao što si učinila u Kani Galilejskoj –
vratiti radost, nakon ovih trenutaka kušnje.«
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.

 

Završetak molitvenoga slavlja

 

P.    Bog Otac, bogat dobrotom i milosrđem,
bio nam milostiv
i obdario nas svojim mirom.

S.    Amen.

P.    Krist, Božji sin,
koji nam je u križu objavio pobjedu nad tamom smrti i grijeha,
rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere.

S.    Amen.

P.    Bog Duh Sveti, ispunio nas svojom utjehom
i ljubavlju koja radosno služi.

S.    Amen.

Potom svi zajedno mogu zapjevati neku prikladnu pjesmu.

Psalam se može čuti na poveznici: Bog mi je svjetlost i spasenje, A. Igrec.

 

Priredio:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
www.hilp.hr

Zagreb, ožujak 2020.


Križni put

Pristupna molitva

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Premilostivi Bože, Isuse Kriste! Evo duša moja s rascviljenom majkom tvojom Marijom ide za tobom i prati te na teškom putu tvoje pregorke muke. Okrijepi me svojom milošću da uzmognem strpljivo  nositi svoj križ što sam ga grijesima svojim zaslužio. Ojači me da ne klonem i ne iznemognem na tom putu te daj da mi svaka postaja bude korak u nebo. Amen.

Rascviljena Majka staše

Blizu križa te plakaš

Muke Sina jedinog.

 

Refren: O žalosna Majko sveta

Rane Sina tvog propeta

Nek nam budu u srcu.

I. POSTAJA

Isus osuđen na smrt

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj nedužnog Isusa gdje stoji pred sucem! Slušaj kako ga krivo potvaraju i tuže, a on i ne otvara svojih usta! Razdraženi narod koji ga je prije nekoliko dana slavio kao svoga kralja sada mahnito viče: «Propni ga, propni!» Osudiše ga, a on prima drage volje osudu samo da nas riješi osude vječnoga prokletstva.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse! Na tu nepravednu osudu pristao sam i ja po grijehu; i ja sam te zlim životom svojim osudio. Oprosti mi, i daj mi milost da i ja krotko i strpljivo primam krivi sud te da se oslobodim osude na vječne muke. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tad tužaše i plakaše

I drhtaše kad gledaše

Muke Sina jedinog.

II. POSTAJA

Isus prima na se križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj teški križ što ga metnuše na Isusa njegovi neprijatelji. Ne nosi ga on za sebe, već za tebe i za čitav svijet. Grijesi tvoji i grijesi svih ljudi tište sveta ramena njegova, a ti još nećeš da se popraviš!

 Pomolimo se.

Preblagi Spasitelju, Isuse Kriste, koji si tako dragovoljno primio na se križ što ti ga priredište grijesi moji i grijesi svega svijeta, daj mi milost da osjetim teško breme svojih grijeha i da ih skrušeno oplačem. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Koji čovjek ne b’ plakao,

Kad bi majku ugledao

U tolikoj žalosti?

III. POSTAJA

Isus pada prvi put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Kako su teški naši grijesi! Pod njihovim teretom pada onaj  koji sve drži svemoćnom riječju svojom; a pada zato da se mi podignemo iz zloća svojih.

Pomolimo se.

Nedužni Isuse Kriste! Pod težinom grijeha mojih padaš ti da mene bijednika podigneš. Okrijepi me, dragi Isuse, da nikada više ne upadnem u grijeh, i daj mi milost da me nikakvo zlo ne odjeli od ljubavi tvoje. Amen.

 Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tko se ne bi ražalio,

Majku Božju promislio

U tolikoj žalosti?

IV. POSTAJA

Isus susreta svoju svetu Majku

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj žalosnu Majku Isusovu, kako rasplakana ide za Sinom svojim. Oh, kolika joj bol obuze srce kad ga vidje onako nagrđena i izmučena. A tko joj prouzroči toliku bol? Mi i grijesi naši. Zar ćemo i nadalje svojim grijesima zadavati bol svetoj Majci Spasiteljevoj?

Pomolimo se.

Predragi Isuse! Molim te za onu tugu što si je podnio kad si sreo Majku svoju; podijeli mi pravu pobožnost prema svetoj Majci svojoj. A ti, prežalosna Majko, pomozi mi da se uvijek sjećam muke Sina tvoga i da po joj dođem u nebo. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Zarad grijeha svoga puka,

Vidi Sina sad u muka,

Oštrim bičem podložna.

V. POSTAJA

Simon Cirenac pomaže Isusu nositi križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Spasitelj je tako iznemogao da već nije mogao nositi križa; ali tvrdo srce ljudsko nema smilovanja. Isus je mnogoga bolesnika ozdravio, mnogomu mrtvacu život povratio: sada sam treba pomoći, ali mu nema nikoga u pomoć. Neprijateljima njegovim ne preostade drugo nego da prisile Simona da pomogne Isusu nositi križ. A kako si ti spreman nositi Isusov križ?

Pomolimo se.

Premili moj Isuse! Prosvijetli me milošću svojom da spoznam križ tvoj, i daj mi milost da križ koji si mi poslao zagrlim i nosim drage volje dokle god ti hoćeš. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Gleda Sina preljubljena,

Umirući zapuštena,

Kako gorko uzdahnu.

 VI. POSTAJA

Veronika pruža Isusu rubac

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Među silnom svjetinom koja se naslađivala mukama Isusovim našla se jedna pobožna žena koja požali Spasitelja. Ona mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. A za nagradu vraća joj Spasitelj sliku svetoga lica svoga utisnu u rubac. Kako je lijepo ogledalo dobila sveta Veronika! Ogledaj se u to ogledalo često.

Pomolimo se.

Predobri Isuse, koji si smrtnim znojem lica svoga meni spasio život; o daj povrati duši mojoj ljepotu, koju je na krštenju primila! Daj mi onako nježno srce kakvim ti je sveta Veronika pružila rubac, i utisni mi u srce biljege muke svoje. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Vrutče živi od ljubavi

Srce moje daj da živi,

I da s tobom proplače.

VII. POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Evo i opet pada Isus da iz gliba grijeha podigne tebe i sve ljude. Kako ga moraju vrijeđati rane na presvetom tijelu! Ali više nego rane vrijeđaju ga grijesi tvoji u koje opet i opet padaš.

Pomolimo se.

 Ljubljeni Isuse! Ti opet padaš pod teškim bremenom križa. Molim te za boli što si ih osjetio kod ovoga pada, podigni me iz grijeha mojih i ne daj da ikada više u njih padnem. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tvoga Sina ranjenoga,

Za me vele mučenoga,

Muke sa mnom razdijeli.

 VIII. POSTAJA

Isus tješi jeruzalemske žene

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

 Žene požališe Isusa kad ga vidješe svega krvava i izranjena te počeše nad njim plakati. A Isus im reče: «Kćeri jeruzalemske, ne oplakujte mene nego oplakujte sebe i djecu svoju!» I tebi Isus veli isto što je rekao ženima: «Ne oplakuj, sinko, mene, nego sebe i grijehe svoje!» A gdje su tvoje suze da oplačeš grijehe svoje?

Pomolimo se.

 Premili Isuse, koji voliš da oplakujem grijehe svoje nego li muke tvoje: daj mi milost da skrušenim srcem oplačem grijehe i uvrede koje sam ti nanio, i da zavrijedim veseliti se s tobom u kraljevstvu nebeskom. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Daj da s tobom, Majko, tužim,

Propetome vjerno služim

Dokle budem živjeti.

IX. POSTAJA

Isus pada treći put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Po treći put pada Isus pod križem, ali ga ne prestaje nositi dok ne dovrši djelo spasenja ljudskoga. Zašto se ti ustežeš nositi križ koji te vodi u nebo? U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ da živiš u vijeke.

Pomolimo se.

 Premili Isuse, koji si od silne muke i po treći put pao pod križem, ali se opet podigao i prigrlio teški križ da dovršiš za me žrtvu: daj mi jakost i ustrajnost da sa strahom mislim na spasenje duše svoje, i da me breme grijeha ne obori u ponor vječni, otkuda nema spasenja. Amen.

 Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 Blizu križa s tobom stati.

Mene tebi združivati,

U žalosti ja želim.

X. POSTAJA

Isus svlače

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj kako krvni neprijatelji Isusovi i odijelo s njega svukoše. O strahote! Gol stoji Bog koji sve odijeva! Njegovo presveto i prečisto tijelo ruglu se izvrgava. Zbog naše taštine i požude tijela mora on podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela, da nas zaodjene odjećom nedužnosti, koju smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima.

Pomolimo se.

 Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen: daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu ćud i zle požude; daj da sve što je grešno meni bude odvratno, a ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Djevo djeva, ti si dika,

Već mi nemoj biti gorka,

Daj da s tobom proplačem.

XI. POSTAJA

Isus pribijaju na križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete ruke Isusove koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge koje su koračale jedino za spasenje ljudsko. Što zaslužuješ ti koji si rukama svojim tolike nepravde počinio, koji si često stupao zabranjenim i krivim putevima?

Pomolimo se.

 Klanjam ti se, Isuse moj, i molim te za svetu muku tvoju: daj da protrnem od svetoga straha i da razapnem grešne požude tijela svoga, te da vazda budem tvoj. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Daj mi Sinka križ nositi,

Dionikom muke biti,

Rane svete štovati.

 XII. POSTAJA

Isus umire na križu

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

U groznim mukama visi Spasitelj na križu, a neprijatelji ga njegovi ismijavaju i grde. Ali on ih ne proklinje, on moli za njih: «Oče, oprosti im, jer ne znaju što rade.» Opraštaš li ti neprijateljima svojim, i moliš li za one koji te mrze i progone? Isus je umro da mi živimo, svojom smrću pobijedio je smrt.

Pomolimo se.

  Strpljivi Isuse, koji si podignut na križu za tri sata izdahnuo, molim te, pritegni me k sebi na sveti križ. Zaslužio sam nesretnu smrt; ali te molim za pregorku smrt tvoju, smiluj mi se i daj da s križem u ruci umrem u milosti tvojoj. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Čin’ me ranam izraniti,

Krljvu sina napojiti,

I križ njegov nositi.

XIII. POSTAJA

Isusa skidaju s križa

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Promisli koliku je bol morala osjetiti Blažena Djevica Marija kad joj mrtvo tijelo predragoga Sila položiše u krilo! Grijeh pogubi joj dragoga Sina. Grijeh probode mačem gorke žalosti majčino srce njezino. Oplači grijehe svoje i žali Majku koja za tebe toliko trpi!

Pomolimo se.

 Rastužena Majko Isusova i Majko moja! Molim te za onu ljutu bol što si je pretrpjela kad si prima u krilo mrtvo tijelo božanskoga Sina; primi i moju dušu na rastanku s tijelom u svoje materinsko krilo. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Da me plamen ne opali,

Sveta Djevo, ti me brani

Na dan suda strašnoga.

XIV. POSTAJA

Isusa polažu u grob

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Pobožni ljudi Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u kojoj ne bijaše još nitko pokopan. Ali tijelo Isusovo nije ostalo u grobu; za kratko vrijeme ustalo je ono slavno iz groba i združilo se opet s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako ustane slavno na vječni život.

Pomolimo se.

 Isuse, početniče života, daj da na tvom grobu oživim novim životom, i da umrijevši posvema grijehu s tobom jednom uskrsnem na život vječni. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Kada umrem ja, Isuse,

Nek mi Majke tvoje suze

Dušu rajem obdare.

 Zaključna molitva

Predobri Isuse, zahvaljujem ti na milosti, koju si mi pri ovoj pobožnosti udijelio. Primi je na slavu svoje muke, na zadovoljštinu za moje grijehe, na utjehu duša u čistilištu. Isuse, ne dopusti da bude neizmjerna vrijednost tvoje krvi za me izgubljena, nego mi udijeli svoju milost i odvedi me poslije ovoga života u vječnu radost. Amen.

R. Kruh s neba dao si njima.

O. Koji svaku slast u sebi ima.

R. Moli za nas, Djevice prežalosna.

O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

R. Znamenovao si, Gospodine, Franju, slugu svojega.

O. Znamenjima spasenja našega.

R. Gospodine, usliši molitvu moju.

O. I vapaj moj k tebi da dođe.

R. Gospodin s vama.

O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.

Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva tijela i krvi tvoje da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvoga.

                Neka se uteče za nas, molimo te, Gospodine Isuse Kriste, sada i na času smrti naše kod tvoga milosrđa preblažena djeva Marija, Majka tvoja, kroz čiju je presvetu dušu u vrijeme muke tvoje mač žalosti prošao.

                Gospodine Isuse Kriste, koji si kada svijet bijaše ohladnio, na tijelu preblaženog oca Franje svete rane muke svoje obnovio da srca naša potpališ ognjem ljubavi svoje; dopusti milostivo da njegovim zaslugama i prošnjama križ uvijek nosimo i rodimo plodove dostojne pokore. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.


Preporuka župnika fra Petra Klapeža vjernicima Hrvatske Katoličke Župe München

Preporuka župnika fra Petra Klapeža vjernicima Hrvatske Katoličke Župe München uz Odredbe biskupa Njemačke biskupske konferencije i nadbiskupije München Freising

Dragi vjernici, braćo i sestre u Kristu Isusu!

U svim zemljama, koje su zahvaćene s pandemijom korona virusa, objavljene su državne Odredbe, kojima su donesene mjere u suočavanju s tom nezaustavljivom pandemijom diljem cijeloga svijeta. S obzirom na tu strašnu pandemiju i naša nadbiskupija München Freising donijela je niz mjera koje potpisuje naš duhovni Pastir kardinal i nadbiskup Reinhard Marx. Jedna od tih mjera je i ukidanje svih javnih bogoslužja i pobožnosti te slavlja sakramenata.

Radi toga, dragi vjernici Hrvatske Katoličke Župe držim važnim sa svima vama podijeliti ove misli s obzirom na same odredbe, ali i na pastoralno djelovanje u ovom trenutku, kao i na osobni rad i rast u duhovnosti svih nas zajedno.

Odredbe i privremene mjere biskupa Njemačke biskupske konferencije (DBK) i naše Nadbiskupije, proglašene nakon Državnih mjera, koje obvezuju sve građane države Njemačke, donesene su kao čin odgovornosti za zdravlje vjernika i građana cijele Njemačke.

Molim vas i pozivam da mjere  Državne zaštite i odredbe kao i privremene mjere biskupa DBK i naše Nadbiskupije shvatite kao vlastiti doprinos u sprječavanju širenja pandemije, ali i kao jasan znak naše odgovornosti, osobito prema onima koji su među nama najugroženiji.

Svjesni smo da je euharistija izvor i vrhunac života i poslanja Crkve i da od euharistije živimo. Međutim, niti jedna pobožnost, a navlastito euharistija ne smije nikada postati uzrokom podjela i poticanja nesnošljivosti, izrazom prkosa i lažnoga herojstva i ne daj Bože, voditi prema mogućnosti i okolnostima širenja zaraze i dovođenja u opasnost zdravlja i života drugih. Sam Isus Krist nas uči da je najveći izraz ljubavi dati život za drugoga (usp. Iv 15,13). Sve ove odluke i mjere potaknute su upravo iz ljubavi prema bližnjima.

Odredbe za sve vjernike nadbiskupije München Freising

Što se tiče samih Odredaba naše Nadbiskupije i slavljenja svete mise, potrebno je pridržavati se Opće uredbe rimskog misala za oblik „Reda mise bez naroda“.   

Nedjeljom i blagdanom u našoj kućnoj kapeli mi vaši svećenici slavimo svetu misu „pro populo“! Također sve vaše misne nakane „određene svete Mise“ bit će slavljene točno po datumu kada su upisana, ali bez sudjelovanja vas vjernika. 

Osim toga mi vaše svećenici i dalje ćemo nastavite redovitu komunikaciju sa svim našem vjernicima putem  postavljanja svih daljnih uputa Mjesne Crkve preko web-stranice naše župe koja glasi: www.hkz-muenchen.de.

Već su vam na našoj stranici dostupne odredbe naše Nadbiskupije kao i razni materijali za osobnu i zajedničku obiteljsku molitvu. U ovim izuzetno teškim danima za sve nas molitvom ostanimo povezani i na taj način bit ćemo Dohom Božjim osnaženi.

Sa svim našim  pripravnicima za Prvu svetu pričest i potvrdu preko naše župne stranice ostajemo u stalnom kontaktu i komunikaciji, kao i s njihovim roditeljima. Na taj način do daljnjih odredaba naše Nadbiskupije ostajemo u pripravi na način na koji nam je to moguće i dopušteno u tim danim uvjetima i uz poštivanje proglašenih mjera.

Radi toga sva najavljena krštenjau našoj Župi mogu se obaviti samo u našoj kapeli Blaženog Alojzija Stepinca uz sudjelovanje samo roditelja i kumova. Preporučamo svim roditeljima radi zaštite života da u ovim okolnostima odgode krštenje svoga djeteta. 

Slavlje Prve svete Pričesti neće biti kako je najavljeno 09. 05. 2020.                          niti slavlje sv. Krizme 26. 05. 2020.

Slavlja Prve svete Pričesti će se upriličiti kad to bude moguće,                           a podjelu sakramenta svete Krizme dogovorit ćemo naknadno. 

U ispovijedi se ostvaruje socijalni kontakt, samim tim se stvara i opasnost prijenosa virusa, pa je, kako je odredbom DBK i naše Nadbiskupije određeno, potrebno odgoditi ispovijed, osim u smrtnoj pogibelji.

Radi opće sigurnosti naših mladih Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj otkazao je folklorijadu u Heusenstammu,                                                          Radi toga otkazujemo i naše najavljeno hodočašća za susret mladeži u Zagreb, koji je trebao biti  09. i 10. svibnja 2020.

O ostalim našim ovogodišnjim najavljenim hodočašćima ćemo vas na vrijem obavijestiti!

U ovim okolnostima neka nam na srcu i u našim molitvama posebno budu liječnici i medicinsko osoblje, kao i oni najpotrebniji među nama, stari i bolesni. Koliko nam svakidašnje okolnosti i mjere dopuštaju, pokušajmo kroz cijelo ovo vrijeme pandemije posebno biti na pomoć starijima i potrebnima naše pomoći.

S obzirom na odredbu DBK i naše Nadbiskupije trebamo svi imati na umu da su sve mjere donesene kako bi se smanjio socijalni kontakt.

Državne i Crkvene mjere i odredbe proglašene su za opće dobro svakog pojedinca. Kao vjernici u svim tim odredbama kroz ovo vrijeme iskušenja nastojmo poput svetog Josipa osluškivati Božje poticaje Duha i na taj način svaki dan djelujmo prema njima.

Draga vjernici, osnovno „sredstvo“ našega djelovanja je riječ. U ovogodišnjoj korizmenoj poruci papa Franjo je napisao da je korizma „milosno vrijeme da se stvori prostor za Božju riječ“ Kroz homiliju, župnu katehezu, razne vrste pouka susretali smo jedni druge svaki dan u našoj kapeli Bl. Alojzija Stepinca kao i na misnim slavljima nedjeljom i blagdanima hraneći se sa stola Riječi i euharistijskog stola. Za vrijeme ove strašne pandemije korona virusa kroz neko vrijeme toga zajedno neće moći biti. Zato je ova korizma za sve nas poseban trenutak da više zaronimo u sebe, u svoju nutrinu, kako bismo ponajprije za sebe osluhnuli poruku Riječi Božje.

Stoga vas kao vaš župnik potičem da ovo vrijeme iskoristimo za osobni duhovni rast kroz redovitu obiteljsku molitvu, čitajući i razmatrajući Božju Riječ, a mi vaši svećenici ćemo svaki dan s vama biti povezani slaveći euharistiju za sav Božji narod.

Hraneći se osobno Božjom Riječju, u tišini, odstranjujući sve ono nebitno iz svoga života, moći ćemo većom ustrajnošću i snažnijim duhom izdržati ovu kušnju i vršiti svoje vjerničko, roditeljsko i svećeničko poslanje.

Uz sve te ograničene vjerske aktivnosti, neka ovo vrijeme preporuke smanjenih socijalnih kontakta bude dobra prigoda za osobni rast u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Posebno kao vjernici, ovo vrijeme zaraznog virusa i ove trenutke našega života shvatimo kao „vlastitu pustinju“, prigodu za vlastito obraćenje i kao povlaštene trenutke susreta s mučenim, raspetim i uskrslim Gospodinom Isusom Kristom. Neka svaki naš čin i svako naše dobro djelo budu odraz one neuništive nade u nama da je naš Bog po raspetom i uskrslom Isusu Kristu uvijek s nama. I u ovim teškim trenucima našega života raspeti i uskrsli Isus je uz nas i s nama na našem križnom putu. Svi mi vjernici smo ovo korizmeno vrijeme posebno pozvani razmatrati Isusovu muku i smrt, njegov put kojim je pobijedio tamu i svojim nam uskrsnućem pokazao put do svoje i naše proslave.

Budimo na ovom našem križnom putu svjedoci pobjede života i dobra u življenju i žrtvovanju jednih za druge.

Tim mislima na sve vjernike naše župe i na sve ljude dobre volje  zazivam obilje Božjeg blagoslova i molim zagovor Blažene Djevice Marije Majke svih Hrvata da nas Bog njezinim zagovorom oslobodi ovog zaraznog virusa i svakog drugog zla!

Vaši fratri i časne sestre 

Fra Petar Klapež, župnik