OBAVIJESTI

  1. Danas je četvrta korizmena nedjelja. Sv. mise su po nedjeljnom rasporedu.
  2. Ponedjeljkom svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati.
  3. U utorak počima pobožnost od 13 utoraka na čast sv. Anti. Svakog utorka kroz korizmu molimo put križa, pobožnost sv. Anti i slavimo svetu misu u crkvi sv. Pavla u 16.00 sati, jer je sv. misa na njemač jeziku u 18.30 sati.
  4. Srijedom je sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati. 
  5. Četvrtkom je sveta misa u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati na njemačkom jeziku 
  6. U petak je Sveti Josip, put križa i svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla s početkopm u 18.00 sati i u St. Gabriel u 19.15. sati.
  7. Subotom svetu misu u Gertsriedu slavimo u 16.00 sati i u crkvi sv. Pavla u 18.00 sati. U subotu pola sata prije  svete Mise u Geretsriedu biti će mogućnost za uskrsnu ispovijed.  
  8. U nedjelju je peta korizmena nedjelja, redoviti je nedjeljni raspored svetih misa! U nedjelju je i nedjelja Misereor u cijeloj crkvi na svim svetim misama skuplja se milostinja za siromašne. 
  9. Od sutra ponedjeljak, 15. 03. do Velike srijede, 30. 03. mogućnost za svetu ispovijed je svaki dan od ponedjeljka do petka u našoj kapeli prije podne od 10.00 do 12.00 sati i poslije podne od 16.30 do 19.00 sati, a subotom samo prije podne od 10.00 do 12.00 sati. Molimo sve naše vjernike da za uskrsnu ispovijed koriste ove navedene termine u našoj kapeli, jer nedjeljom radi corona virusa ne možemo ispovijedati. 
  10. U slijedeću subotu, 20. 03. održat će se prvi Münchenski hod za život. Sveta Misa je u 11.30 u St. Kajetan i Adelheid crkvi  na Odeonsplatzu, a u 13.30 sati Kundgebung/marsch kreće sa Odeonsplatza.
  11. Molimo sve naše vjernike da se i dalje pridržavaju određenih mjera predostrožnosti, posebno pripazite da se poslije sv. mise vani zajedno ne zadržavate, jer time štitimo svoje zdravlje i zdravlje drugih od ove epidemije
  12. Na izhlaznim vratima crkve uzmite naš novi Uskrsni župski listić na kojem se nalaze sve važene obavijesti kroz ovo vrijeme korizme, Velikog tjedna i Uskrsa. (Ponijeti listić!)
  13. U subotu, 30. 01. u Gautingu je preminuo Krešimir Janković, vjernik naše župe, rođen je 18. 11.1965. u Čakovcu. Sahrana će biti u petak, 19. 03. na Nordfriedhof u Münchenu. Pomolimo se Bogu za pokoj njegove duše…..                      

OBAVIJESTI

  1. Danas je prva korizmena nedjelja - Čista . Svete mise slavimo po redovitom nedjeljnom rasporedu.
  2. Ponedjeljkom svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati.
  3. Kroz sve korizmene utorke put križa i svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla u 16.00 sati, jer je sv. misa na njemač jeziku u 18.30 sati.
  4. Srijedom je sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati. 
  5. Četvrtkom je sveta misa u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati na njemačkom jeziku 
  6. Kroz sve korizmene petke put križa i svetu misu slavimo u scrkvi sv. Pavla s početkopm u 18.00 sati i u St. Gabriel u 19.15. sati.
  7. Subotom svetu misu u Gertsriedu slavimo u 16.00 sati i u crkvi sv. Pavla u 18.00 sati.  
  8. U nedjelju je druga korizmena nedjelja, redoviti je nedjeljni rasporedu svetih misa! 
  9. Kroz cijelu korizmu mogućnost za svetu ispovijed je svaki dan od ponedjeljka do petka u našoj kapeli od 17.30 do 18.30 sati.
  10. Od  22. do 23. veljače tj sutra i preksutra u našoj kapeli održat će se zaručnički tečaj. Radi pandemije  corona virusa ograničen je broj sudionika i za ovaj turnus tečaja broj prijavljeni parova je popunjen. Radi policijskog   sata, koji je još uvijek u Bavarskoj na snazi seminar će se održati s početkom u 18.30 sati, a ne kako je najavljeno u 19.30 sati. Slijedeći zaručnički tečaj u našoj župi održat će se 07. i 08. lipnja 2021. godine.
  11. Molimo sve naše vjernike da se i dalje pridržavaju određenih mjera predostrožnosti, posebno pripazite da se poslije svete mise vani zajedno ne zadržavate, jer time štitimo svoje zdravlje i zdravlje drugih od ove neugodne i duge pandemije. 
  12. U nedjelju, 31. 01. u Oberaudorf-u je preminula Barbara Belan, vjernica naše župe. Rođena je 12.12. 1936. u Lazina kod Draganića u Hrvatskoj, sahranjena je u četvrtak, 04. veljače u Draganiću kod Karlovca. U petak 29.01. preminula je Luca Palavra, vjernica naše župe, rođena je 1953. u Janjcu kraj Zenice. Sahranjena je 02.02.2021 u Primorskom docu. Pomolimo se Bogu Ocu Nebesko za pokoj njihovih duša i duša svih vjernih mrtvih.

ZAHVALNO PISMO ŽUPNIKA SVIM DONATORIMA NA POMOĆI POTRESOM PORUŠENOJ BANOVINI

Na završetku prikupljanja pomoći od potresa porušenoj Banovini, župnik Hrvatske Katoličke Župe München fra Petar Klapež uputio je pismo zahvale vjernicima, i svima koji su osobno, posredstvom župe ili Hrvatskog caritasa, sudjelovali u akciji pomoći pogođenima od stravičnog potresa.  

Draga braćo i sestre!, cijenjeni donatori!

Snažan potres koji je pogodio središnji dio Hrvatske, velik dio Sisačke biskupije, potaknuo je mnoge ljude u Domovini i diljem svijeta da, pojedinačno i organizirano, iskažu konkretnu solidarnost s tolikima koji su u jednom trenutku ostali na ulici, bez ičega: od svagdanjega kruha i ruha do postelje, toplog stana ili kuće.

I vjernici Hrvatske katoličke župe München, uz zajedničku molitvu za nastradale, odmah nakon potresa su započeli s prikupljanjem materijalne pomoći  Odmah treći dan nakon potresa iz Hrvatskog doma Blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu, upućeno je sedam kombija transportera sakupljene hrane i higijenskih potrepština prema razrušenom području. 

Župskim apelom, uz naše svakidašnje molitve i prikupljena materijalna sredstva, odlučili smo se iza prikupljanje financijske pomoći za stradale na području Banovine - Sisačke biskupije.

Radi toga smo odmah objavili i donatorski broj Hrvatskog caritasa, koji je još uvijek aktivan, kao i pod-računa naše župe - Spende konto na koji se još uvijek mogu izvršiti pojedinačne uplate. 

Kroz nepuni mjesec dana nakon potresa, u zahvalnosti Bogu što je potaknuo tolika srca na aktivno suosjećanje s ljudima u nevolji, iskazujemo dužnu ljudsku i kršćansku zahvalnost svima koji su se nesebično uključili u ovu plemenitu akciju.

Stoga, prije svega zahvaljujemo svim našim vjernicima na ustrajnoj molitvi, kao i svim donatorima za materijalnu solidarnost, koju su iskazali u ovoj ljudskoj nedaći najpotrebnijim. Velika hvala i svima onima koji su mimo crkvenih milodara dali svoj prinos fratrima ili ga izravno donijeli u naš Hrvatski dom - župski ured, ili  izravno uplatili na žiro račun Hrvatskog Karitasa, koji smo objavili na portalu naše župne stranice.

U isto vrijeme želimo zazvati Božji blagoslov i Gospin zagovor i na sve one koji su pojedinačno ili udruženo, i mimo ove plemenite akcije koju je vodila naša Župa, uputili svoj dar potrebnima.  

Medijski pokrovitelji naše župe za ovu humanitarnu akciju su: portal hrvatske dijaspore - Fenix-magazin i portal hrvatske inozemne pastve - Živa Zajednica. 

Radi poštivanja transparentnosti ovdje donosimo potpuni iznos koji smo kao župa prikupili od naših vjernika, tako i onih koji su izvršili pojedinačne uplate preko pod-računa naše župe - Spende konta. 

DAROVATELJI                                                                            IZNOS U €UR 

Sakupljeni prinos u Hrtvatskom Domu i poslije svetih 

Misa na drugu Božićnu nedjelju                                                     28.400 

Pojedinačne uplate  na naš Spende konto                                      40.713,93

Ukupan iznos                                                                                    69.113,93

Potpuni taj iznos u petak, 22. 01. 2021. naša je župa uz potpis nadbiskupije München Freising uplatila  na devizni broj računa Sisačke biskupije s naznakom za pogođene od potresa! 

Naknadne uplate, koje još uvijek stižu na Spende konto naše župe iznosi  2.555 eura.  Sva nova sakupljena novčana sredstva  uputit ćemo istim putem Sisačkoj biskupiji s naznakom za pogođene od potresa! 

SPENDE KONTO HRVATSKE KATOLIČKE ŽUPE MÜNCHEN GLASI:

Liga Bank eG, Fil. München
Erzd. München-Fr. w/Kroat.K.Gem. München

DE94 7509 0300 0002 0202 03
BIC: GENODEF1M05

Potičemo sve naše vjernike da i dalje imate srca, kako za ovu nevolju, tako i za sve potrebe, koje će nam ovo čudno vrijeme donositi.

Bog ljubavi, bogat dobrotom i milosrđem, dobrostivo uzvratio svim našim vjernicima kao i svim ljudima dobre volje, koji su imali srca za potrebite, molitveno od pobožna zaziva i do usrdne molitve, te materijalno, poput udovičina novčića ili poveće svote i materijalne vrijednosti.

 Svima u ime tolikih potrebitih mi vaši fratri, s časnim sestrama i župnim djelatnicima, zajedno sa sisačkim biskupom  mons. Vladom Košićem izražavamo veliku zahvalnost i uključujemo vas sve skupa u naše molitve.

fra Petar Klapež, župnik

ZAHVALA SISAČKE BISKUPIJE VJERNICIMA HKŽ MÜNCHEN  

Sisak, 02. 02. 2021.                                                                                                  

Poštovani fra Petre,

Zahvaljujem na velikoj donaciji Vaše župe  od 69.113,93 eura, koja je uredno  stigla na naš konto. Lijepi je to znak zajedništva i pomoći potrebnima koji su stradali u teškom potresu, koji nas je pogodio. Pozdravite svoje vjernike i prenesite im moju zahvalnost i pozdrave! Neka Vam Gospodin uzvrati svojim velikodušnim darovima”                                                                   +Vlado Košić, biskup sisački


OBAVIJESTI

  1. Danas je prva korizmena nedjelja - Čista . Svete mise slavimo po redovitom nedjeljnom rasporedu.
  2. Ponedjeljkom svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati.
  3. Kroz sve korizmene utorke put križa i svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla u 16.00 sati, jer je sv. misa na njemač jeziku u 18.30 sati.
  4. Srijedom je sveta misa i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati. 
  5. Četvrtkom je sveta misa u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati na njemačkom jeziku 
  6. Kroz sve korizmene petke put križa i svetu misu slavimo u scrkvi sv. Pavla s početkopm u 18.sati.
  7. Subotom svetu misu u Gertsriedu slavimo u 16.00 sati i u crkvi sv. Pavla u 18.00 sati.  
  8. U nedjelju je druga korizmena nedjelja, redoviti je nedjeljni rasporedu svetih misa! 
  9. Kroz cijelu korizmu mogućnost za svetu ispovijed bit će svaki dan od ponedjeljka do petka u našoj kapeli od 17.30 do 18.30 sati.
  10. Od  22. do 23. veljače tj sutra i preksutra u našoj kapeli održat će se zaručnički tečaj. Radi pandemije  corona virusa ograničen je broj sudionika i mza ovaj turnus tečaja bBroj prijavljeni parova je popunjen.Radi policijskog sata od 21.sat koji je još uvijek u Bavarskoj na snazi seminar će se održati s početkom u 18.30 sati, a ne kako je najavljeno u 19.30 sati. Slijedeći zaručnički tečaj u našoj župi održat će se 07. i 08. lipnja 2021. godine.
  11. Molimo sve naše vjernike da se i dalje pridržavaju određenih mjera predostrožnosti, posebno pripazite da se poslije svete mise vani zajedno ne zadržavate, jer time štitimo svoje zdravlje i zdravlje drugih od ove neugodne i duge pandemije. 

SAVJETI I DUHOVNI POTICAJI ZA KORIZMU

epelnica nudi ulazak u korizmeno vrijeme takav da imamo više od same tradicije, više od svoje molitve, žrtve i davanja, više od obraćenja: intenzivniji i realniji odnos s Bogom. 

Foto: Pxfuel.com 

Crkva nas poziva na kolektivni čin obraćenja kroz obred pepelanja. Taj dan pred nas stavlja čitanja koja pozivaju na produbljivanje odnosa s Bogom u skrovitosti. Djeluje nespojivo to vanjsko očitovanje pokore i Isusov poziv na skrovitost. U svojoj mudrosti Crkva nas odgaja za puninu: da štujemo Boga i iznutra i izvana, da čistimo hram Božji, dakle, naše vlastito srce i da zajedno zagovaramo obraćenje čitavog naroda.

Valja zato cijelim bićem proživjeti ovu „čistu“ srijedu i pripremiti se na 40-dnevni intenzivniji hod s Bogom kroz ovo hodočašće života. Pozvani smo svojevoljno ići kroz „pustinju“ do obećane slobode koju Uskrs garantira. Stoga taj hod započinje znakom križa koji pepelom posipa svećenik na naše čelo. Taj čin pepelanja sabire u sebi temeljne istine izvučene iz iskustava cjelokupnog čovječanstva koje i našem vlastitom životu daju realne okvire:

  1. Smrtni smo! To je Bog objavio Adamu i Evi baš kroz prah i pepeo.
  2. Grešni smo i potrebni pokajanja i spasenja! Pepelom su se posipali i kraljevi, i proroci, i svećenici – od Davida i Estere do Mojsija, Ilije i Ivana Krstitelja. I to ne samo za svoje grijehe nego i grijehe naroda.
  3. Spašeni smo križem na kojem je Bog iskusio smrtnost i pobijedio je!

Pozvani smo kao Isus Krist hodati pustinjom i suočiti se s trima kušnjama koje su opisane još za Edena: požuda tijela, požuda očiju i  oholost života. Da bi se razotkrilo djelovanje tih napasti Isus je pošao u osamu i borio se. Sveti Ignacije u duhovnim vježbama predlaže isto to: osamiti se. Zatim nudi vježbe koje čovjeka jačaju za borbu. Borba nije sama sebi svrha. Borimo se za slobodu. Želimo učvrstiti odnos s Bogom koji je ljubav kako bi nas ta ista ljubav posve oslobodila. To je cilj! Ignacije navodi 3 načina kako ući dublje u ljubav pozivajući nas da se molimo i otvaramo za iskustva siromaštva, pogrda i prijezira, te poniznosti nasuprot bogatstvu, časti i oholosti. Ignacije je to prilično jasno sažeo, ali nije to neka novost. Još od Starog zavjeta odnos čovjeka s Bogom jača se kroz ove 3 prakse: davanje milostinje, post i molitvu.

Zato nas i čitanja na čistu srijedu podsjećaju na to. Pepelnica nudi ulazak u korizmeno vrijeme takav da imamo više od same tradicije, više od svoje molitve, žrtve i davanja, više od obraćenja: intenzivniji i realniji odnos s Bogom. Više-tisućljetna praksa pokazala je da možemo ostvariti to više tako što ćemo u vrijeme od Pepelnice do Uskrsa:

  1. Davati više milostinje, bilo Crkvi, bilo bližnjima. Tako na vrlo konkretan način možemo uređivati naše neuredne sklonosti prema posjedovanju. Ne moramo biti bogati da bi davali milostinju. I mi prosječnog imovinskog statusa itekako imamo svoje navezanosti na ovozemaljske stvari pa valja biti oprezan pri odabiru. Dakle, neuredne sklonosti prema novcu, imovini, odjeći, i raznim predmetima možemo urediti tako da se češće i više istih odričemo.
  2. Postiti češće i više i to ne tako da idem u krajnosti i da vršim nasilje nad sobom, nego tako da me to vodi u veću čežnju za Bogom. Uskraćujući si fina jela, pića i druge užitke borit ću se sa neurednim sklonostima kojima si nastojim upotpuniti ili uljepšati život, pokušavajući si stvoriti sigurnost. Tražit ću načina kako da svojim odricanjima ili dodatnim praksama (mogu npr. peći svoj kruh) ugodim Bogu koji je izvor života i koji želi da se oslanjam na njega u svakodnevnim malim izazovima.
  3. Moleći više i odvajajući više vremena za odnos s Bogom uređivat ću svoje neuredne sklonosti da sebe ljubim više nego Boga, da budem kao bog, da vladam i kontroliram. Posvećujući više vremena Njemu odricat ću se onog vremena koje usmjeravam na sama sebe, odabrat ću bogoljublje umjesto sebeljublja i tako uređivati svoj odnos prema stvarnosti. Krotit ću svoj ponos da bi imao zdrav i ponizan odnos prema Bogu i cjelokupnoj stvarnosti u koju me stavio.

Kada na Pepelnicu dobrovoljno dođemo pred svećenika koji stavlja znak križa od pepela na naše čelo, mi zapravo nanosimo ratne boje i ulazimo u rat za naše duše pod Kristovom zastavom. Nema Uskrsa bez križa, nema pobjede bez borbe, nema slobode bez da provodimo vrijeme i vježbamo se s Onim koji oslobađa. Udružujući se u tim nastojanjima ne osvajamo slobodu samo za sebe, nego unosimo duh slobode u sav naš narod, donosimo Boga i onima koji Ga još ne poznaju. Dok jednom ne budemo svi u ljubavi s Njim koji nas je za sebe stvorio. Zato je važno da sav narod Božji, baš cijela Crkva, pristupi ovom činu punom sviješću i cijelim srcem moleći zajedno s našim precima: „Smiluj se Gospodine svome narodu“.

Članak je objavljen na web-stranici skac.hr  

Evo kako u ovoj korizmi posijati novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine 

Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada.

Foto: Shutterstock 

Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga života, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine. Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove: “Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti” … Korizma, dakle, nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života. Ona donosi nove šanse, nadu da čovjek postane drugačiji, da u svome životu ispravi ono što ga je do sada mučilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad čovjek može ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, piću i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenuci kad on može čitavo svoje biće očistiti, skinuti teret sa savjesti, ali i s tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja, te teških misli i briga.

Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv. Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova Uskrsa i nade, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.

Tomislav Ivančić 

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU POSTA I NEMRSA

Što je post, a što nemrs?

Sadržaje pojmova "post" i "nemrs" dobro je iznova pojasniti. Mnogi te dvije riječi smatraju istoznačnicama, sinonimima, premda nisu 

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno).

Uočiti treba ovo: u dva dana “strogog posta” (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! – U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe, na sve petke u godini) i strože: “o kruhu i vodi”.

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica. Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: “Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.”

Još nešto o svakom običnom petku. Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave…) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih…) Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu. Ne pretjeruje, ali nam ne priječi samoinicijativu, to jest učiniti i više no što se traži.

Petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki je petak “mali Veliki petak”. Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u svom krugu: odricanjem snažeći svoju volju, a dobrim djelima pomažući bližnjima. Imamo li na umu da to svakog petka, stoljećima, čini cijela Crkva, onda je to svojevrsni “toplotni udar dobrote” na cijelom svijetu.    

Izvor: www.katolici.org


Spinčevo 2021. u Hrvatskoj katoličkoj župi München

Duhovna priprava u Hrvatskoj katoličkoj župi München, koja je trajala od srijede do nedjelje, zaključena je svečanom proslavom 61. obljetnice Stepinčeva na svim nedjeljnim misama 14. veljače, po posebnim uvjetima epidemioloških mjera. 

Svečano misno slavlje u crkvi Sv. Michaela predvodio je župnik fra Petar Klapež, koji je u propovijedi posebno naglasio da svaki istinski hrvatski rodoljub i domoljub s nestrpljenjem očekuju da „naš nebeski zaštitnik blaženi Alojzije Stepinac što prije od Crkve bude proglašen svecem. Jer, sam spomen imena blaženoga kardinala Alojzija Stepinca malo koga u Hrvatskoj, i općenito u hrvatskom narodu, može ostaviti ravnodušnim“.

Blaženi Alojzije Stepinac bio je i ostao utjeha pojedincima i svima kojima je kao pastir Zagrebačke nadbiskupije odano služio. On je u po svom mučeništvu sažeo povijest Crkve i našeg hrvatskoga naroda, te ima snagu simbola kao živi izraz istinskog života nas vjernika. Stoga, nije ni čudo što ga tolike naše župne zajednice izvan Domovine časte kao svog nebeskog zaštitnika. Posebno nam je drago što njegov lik krasi predvorje naše kapele, koja je na čast njegova imena i posvećena, istaknuo je fra Petar.

Napomenuo je kako je nadbiskup Stepinac, u siječnju 1952. godine napisao: „Oni – komunisti, su vrlo dobro znali, da ja nikada nisam odobrio ni jedne jedine nasilne mjere nacista, fašista, ustaša. Moja je krivica bila u tome što nisam mogao šutjeti na zlodjela komunista. … Da sam šutio nakon njihova dolaska na vlast, nikada me ne bi bili dirali. Da sam pohvalio njihov rad, vjerojatno bi me uvrstili među svoje ‘heroje’. A jer toga nisam mogao ni smio, proglasili su me zločincem i veleizdajnikom. … Da pokriju svoje krvave zločine pred svijetom, ja sam morao na sud i u tamnicu. Da se sud pokaže pravednim, poslužili su se i falsificiranim dokumentima. (usp. Juraj Batelja [prir.], Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi o Deset zapovijedi Božjih, Zagreb, 2013.)

Fra Petar je rekao da je „velik samo onaj tko može opraštati, jer opraštaju samo velike duše”. U Stepinčevoj duhovnoj oporuci ističe se: „A svima onima koji su meni bilo što krivo činili u životu, od svega srca opraštam”. Stepinac je, po uzoru na sv. Augustina u svojoj duhovnoj oporuci ostavio zapisano da je svaki „čovjek djelo Božje, a opačina djelo ljudsko”, i tko dira u čovjeka, dira „zjenicu Božju”. Univerzalnije poruke od te ne poznajemo, poručio je fra Petar, dodavši da Stepinac, svoj zemaljski život nije spasio, nego ga je darovao kao svjedočanstvo vjere u njegovoj punini, u 63. godini kada je predao svoj duh kao hrvatski mučenik.

Prije dvadeset i tri godine sveti papa hrvatske nade, Ivan Pavao II. o proglašenju blaženim kardinala Stepinca istaknuo je da je u liku našega blaženika sažeta cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom dvadesetoga stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma. U kardinalu Alojziju Stepincu, naglašava sveti Papa, blista u punini katolički odgovor: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena praštanjem, jedinstvo s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom (usp.: Osvrt na apostolski pohod Hrvatskoj, Vatikan, 7. listopada 1998.).

Propovjednik je istaknuo da naš blaženik poziva da se danas u ovom vremenu posebnih iskušenja oslonimo na riječ Božju, na Isusovo evanđelje. Učiti nam je iz te životom pisane istine, iz povijesti, učiteljice života i iz svjedočanstava mučenika Alojzija po kojem nam njegov život neprestano progovara. I danas u ovom molitvenom zajedništvu snažno osjećamo njegovu utjehu, a njegova prisutnost i naša svježina svjedočenja Krista, siguran nam je orijentir u ovom tmurnom vremenu pandemije, istaknuo je fra Petar.

U vremenima u kojima se čini da smo udaljeni, u raznim oblicima izolacije, svetost nam je uvijek blizu. I Stepinac je, od trenutka nepravedne osude bio fizički udaljen od svojih vjernika. Nije mogao obnašati svoju redovitu službu. Ujedno, smijemo reći, nikada nije bio bliži povjerenom mu narodu. Bez obzira gdje se i u kakvim vanjskim okolnostima nalazio, uporište mu je bilo jedino u Kristovoj ljubavi, koja ga je kroz njegovu ustrajnu molitvu svaki dan snažila sve do mučeništva.

 Ova pandemija omogućava nam da prepoznamo i cijenimo mnoge vrijednosti koje prije ovih iskušenja nismo primjećivali, posebno ih danas prepoznajemo kod onih, koji u ovim iskušenjima služe drugima, koji u situacijama, kada još uvijek vladao strah, spremno izlažu svoje živote za druge. Nimalo ne dvojimo da i za ova današnja svjedočanstva mnogima dolazi pomoć od Gospodina i zagovora Božjih ugodnika. Naši su životi isprepleteni te su mnogi primili pomoć od ljudi koji su ispisali važnu stranicu u našoj povijesti. Za sve te milosti Bogu smo posebno zahvalni, istaknuo je župnik Klapež.

Na oltaru za vrijeme euharistijskog slavlja bio je izložen blaženikov relikvijar. U obliku zvonika zagrebačke katedrale, Stepinčeve moći bile su izložene u slavlju beatifikacije u Mariji Bistrici 1998. godine. Na hrvatskome jeziku relikvijar nazivamo i „moćnik“, a posmrtne ostatke svetih i blaženih „moćima“. U njima se naime susreće utjelovljena Božju milost, moć Krista Spasitelja koji sve obnavlja i čini novim. Sveci nam po njihovim moćima neumorno govore da ništa ne možemo istinski obnoviti, ako se ne obnavljamo svetošću. Nama je Bog povjerio da budemo jedni drugima dar njegove utjelovljene ljubavi, jer nitko se ne spašava sam, istaknuo je fra Petar.

„Svetkujući blagdan našeg nebeskog zaštitnika, danas ovdje na našem euharistijskom slavlju izvan naše Domovine, obnavljamo se Božjom riječju i euharistijom te utjehom Duha Svetoga, Tješitelja i Branitelja. Iz toga se rađa nada i naš zavjet da ćemo istom snagom ostati vjerni Bogu i Crkvi kao što je to svjedočio sve do mučeništva naš nebeski zaštitnik blaženi Alojzije Stepinac. Zagledani u onostranost, poput našeg blaženika, Gospodinu povjerimo sve naše brige i strahove i zajedno ga molimo da nas što prije oslobodi od ove duge i teške pandemije koronavirusa i od svakog drugog zla. Zajedno s našim blaženikom posebno Bogu danas zavapimo: In te Domine speravi! U tebe se Gospodine uzdamo, zaključio je propovjednik.

 Na kraju euharistijskog slavlja fra Petar je zahvalio svojoj subraći franjevcima na predvođenju duhovne obnove. Na misi je bio i đakon Ivica Visković. Posebnu zahvalu župnik je izrazio čitačima, djeliteljima pričesti, ministrantima redarima i članovima župnoga zbora pod ravnanjem s. Nikoline Bilić, te svim vjernicima, u ovogodišnjim posebnim okolnostima slavlja, čestitao dan nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca, mučenika.


Poruka pape Franje za korizmu 2021.

Tema: “Evo, uzlazimo u Jeruzalem…” (Mt 20, 18) 

Draga braćo i sestre,

najavljujući učenicima svoju muku, smrt i uskrsnuće, kako bi ispunio Očevu volju, Isus im otkriva duboki smisao svoga poslanja i poziva ih da se u to uključe, radi spasenja svijeta.

Na korizmenom putu koji nas vodi do vazmenih slavlja sjetimo se Onoga koji »ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2, 8). U ovo vrijeme obraćenja obnovimo svoju vjeru, napajajmo se na vrelu “žive vode” nade i otvorena srca prihvatimo Božju ljubav po kojoj postajemo braća i sestre u Kristu. U uskrsnoj noći obnovit ćemo naša krsna obećanja da bismo se, po Duhu Svetom, ponovno rodili kao novi muškarci i žene. No, kao i cio kršćanski život i sâm korizmeni hod sav je obasjan svjetlom uskrsnuća, koje oživljuje osjećaje, stavove i odluke onih koji žele slijediti Krista.

Post, molitva i milostinja, kakvima ih je Isus predstavio u svojemu propovijedanju (usp. Mt 6, 1-18), uvjeti su i izraz našega obraćenja. Put siromaštva i odricanja (post), pogled i geste ljubavi prema ranjenom čovjeku (milostinja) i sinovski dijalog s Ocem (molitva) omogućuju nam uosobiti iskrenu vjeru, živu nadu i djelatnu ljubav.

1. Vjera nas poziva prihvatiti Istinu i postati njezinim svjedocima pred Bogom i pred svom našom braćom i sestrama.

U ovo korizmenom vremenu prihvatiti i živjeti Istinu očitovanu u Kristu ponajprije znači dopustiti Božjoj riječi, koju nam Crkva prenosi iz naraštaja u naraštaj, da nam progovori u srcu. Ta Istina nije umotvorina pridržana nekolicini izabranih, viših ili istaknutih umova, nego je to poruka koju primamo i možemo razumjeti zahvaljujući mudrosti srca, otvorena veličini Boga koji nas ljubi prije nego što smo toga i svjesni. Ta je Istina sâm Krist koji je, u potpunosti prihvaćajući naše čovještvo, postao Put – zahtjevan, ali otvoren za sve – koji vodi punini Života.

Post, ako se živi kao iskustvo odricanja, dovodi one koji ga čine u jednostavnosti srca do ponovnog otkrivanja Božjega dara i spoznaje istine o našoj stvarnosti bića stvorenih na njegovu sliku i priliku, koja u njemu nalaze puninu. Iskustvom slobodno prihvaćenog siromaštva, onaj koji posti i sam postaje siromašan i “zgrće” blago ljubavi primljene i dijeljene s drugima. Kad se tako shvaća i čini, post pomaže ljubiti Boga i bližnjega jer, kao što kaže sv. Toma Akvinski, ljubav je pokret koji usmjerava pažnju na drugoga, smatrajući ga jednim sa samim sobom (usp. enc. Fratelli tutti, 93).

Korizma je vrijeme vjere odnosno vrijeme u kojem se Boga prima u svoj život i omogućuje mu da se “nastani” kod nas (usp. Iv 14, 23). Postiti znači osloboditi naš život od svega što ga opterećuje pa i od prezasićenosti – istinitim ili lažnim – informacijama i kupovanjem proizvodâ da bismo otvorili vrata svojega srca Onome koji nam dolazi u posvemašnjem siromaštvu, ali »pun milosti i istine« (Iv 1, 14): Sinu Božjem, Spasitelju.

2.  Nada kao “živa voda” koja nam omogućuje nastaviti svoj put.

Žena Samarijanka, od koje Isus traži da mu daje piti na zdencu, ne razumije na što On to misli kad joj kaže da joj može dati “vode žive” (Iv 4, 10). Ona isprva, naravno, misli na običnu vodu, no Isus cilja na Duha Svetoga kojega će dati u obilju u vazmenom otajstvu i koji ulijeva u nas nadu koja ne razočarava. Već u času u kojem najavljuje svoju muku i smrt, Isus naviješta nadu kad kaže: »treći dan [će] uskrsnuti« (Mt 20, 19). Isus nam govori o budućnosti širom otvorenoj Očevim milosrđem. Nadati se s njim i zahvaljujući njemu znači vjerovati da povijest ne završava na našim pogreškama, na našim nasiljima i nepravdama i na grijehu koji Ljubav pribija na križ. To znači primiti iz njegova otvorenog Srca Očevo oproštenje.

U ovim tjeskobnim prilikama u kojima danas živimo i gdje se sve čini krhkim i nesigurnim, govoriti o nadi moglo bi djelovati kao provokacija. Ali korizmu upravo i imamo za to da se nadamo, da iznova svoj pogled upravimo na strpljivost Boga, koji se nastavlja brinuti za svijet koji je stvorio, dok smo se mi često loše odnosili prema njemu (usp. enc. Laudato si’, 32-33.43-44). To je nada u pomirenje na koju nas usrdno poziva sveti Pavao: »dajte, pomirite se s Bogom« (2 Kor 5, 20). Primajući oproštenje u sakramentu pomirenja, koji je u središtu našeg puta obraćenja, mi sami širimo dalje oproštenje: budući da smo ga mi sami primili, možemo ga dati svojom spremnošću da stupimo u brižni dijalog i pružamo utjehu onima koji su ranjeni. Božje oproštenje, također po našim riječima i našim gestama, omogućuje nam doživjeti Uskrs bratstva.

U korizmi budimo pozorniji »govoriti riječi utjehe, koje tješe, daju snagu, hrabre i potiču, a ne riječi koje ponižavaju, rastužuju, rasrđuju, preziru« (enc. Fratelli tutti [FT], 223). Ponekad je, da bi se drugome dalo nadu, dovoljno biti »ljubazna osoba koja svoje strahove i sve ono što je tjera na žurbu ostavlja po strani kako bi drugome posvetila pažnju, nasmiješila mu se, rekla riječ ohrabrenja, omogućila prostor za slušanje usred tolike ravnodušnosti« (ibid. 224).

U sabranosti i tihoj molitvi, nada nam se daje kao nadahnuće i unutarnje svjetlo koje svojim svjetlom obasjava izazove i izbore s kojima se suočavamo u svome poslanju: eto zašto je od temeljne važnosti povući se na molitvu (usp. Mt 6, 6) i susresti se, u skrovitosti, s Ocem koji je sama nježnosti.

Živjeti korizmu s nadom znači osjetiti da smo, u Isusu Kristu, svjedoci novog vremena u kojem Bog “sve čini novo” (usp. Otk 21, 1-6). To znači primiti Kristovu nadu koji polaže svoj život na križu i kojeg Bog uskrisuje treći dan, »uvijek spremni na odgovor svakomu koji od [n]as zatraži obrazloženje nade koja je u [n]ama« (1 Pt 3, 15).

3. Ljubav, koju se živi po uzoru na Krista, u pažnji i suosjećanju prema svakoj osobi, najviši je izraz naše vjere i naše nade.

Ljubav se raduje dok gleda druge kako rastu. To je razlog zašto pati kad je drugi u nevolji: usamljen, bolestan, beskućnik, prezren, u potrebi… Ljubav je zanos srca koji nam omogućuje izići iz sebe samih i koji gradi vezu dijeljenja i zajedništva.

»“Socijalna ljubav” omogućuje napredak prema civilizaciji ljubavi, na koju se svi možemo osjećati pozvanima. Ljubav, svojom univerzalnom dinamikom, može izgraditi novi svijet, jer to nije besplodni osjećaj, nego najbolji način za postizanje učinkovitih putova razvoja za sve« (FT, 183).

Ljubav je dar koji našem životu daje smisao i zahvaljujući kojem onoga koji je u neimaštini smatramo članom svoje obitelji, prijateljem i bratom. Ono malo, ako se dijeli s ljubavlju, nikad se ne potroši, nego postaje zalihom života i sreće. Tako se dogodilo s brašnom i uljem udovice u Sarafti, koja je ponudila kolačić proroku Iliji (usp. 1 Kr 17, 7-16) i s kruhovima koje Isus blagoslivlja, lomi i daje učenicima da ih razdijele mnoštvu (usp. Mk 6, 30-44). Isto je i s našom milostinjom, bila ona mala ili velika, kad se daje u radosti i jednostavnosti.

Živjeti korizmu ljubavi znači skrbiti za one koji pate, koji su napušteni ili su obuzeti tjeskobom zbog pandemije covida-19. U prilikama u kojima vlada velika neizvjesnost u pogledu budućnosti, spominjući se riječi koje je Bog uputio svome Sluzi: »Ne boj se, jer sam te otkupio« (Iz 43, 1), pružimo zajedno sa svojom ljubavlju riječ povjerenja i pomozimo drugome da osjeti da ga Bog ljubi kao svoje dijete.

»Samo pogledom čiji je horizont preobražen ljubavlju, koja vodi do toga da se spozna dostojanstvo drugoga, siromašne se može prepoznati i cijeniti u njihovu neizmjernom dostojanstvu i poštivati u njihovu vlastitom načinu života i kulturi, te ih tako stvarno integrirati u društvo« (FT, 187).

Draga braćo i sestre, svaka etapa života vrijeme je vjere, nade i ljubavi. Neka nam ovaj poziv da živimo korizmu kao put obraćenja, molitve i dijeljenja svojih dobara s drugima pomogne obnoviti, kao zajednica i pojedinci, živi spomen one vjere koja dolazi od živoga Krista, nade oživljene dahom Duha Svetoga i ljubavi čiji je nepresušan izvor Očevo milosrdno srce.

Neka nas Marija, Spasiteljeva majka, vjerno prisutna podno križa i u srcu Crkve, podupire svojom brižnom ljubavlju i neka nas blagoslov Uskrsloga prati na našem putu prema vazmenome svjetlu.

Rim, pri Svetom Ivanu Lateranskom, 11. studenoga 2020., spomen svetoga Martina iz Toursa.

Papa Franjo

Izvor - Vatikan (IKA) 


OBAVIJESTI

  1. Danas je je peta nedjelja kroz crkvenu godinu. Redoviti je raspored sv. misa.   
  2. Ponedjeljkom, srijedom i petkom svetu misu slavimo u crkvi sv. Pavla u 18.30 s.
  3. Utorkom i četvrtkom je sveta misa u crkvi sv. Pavla u 18.30 sati na njemač.jeziku.
  4. Od iduće srijede do nedjelje za našu župu počima duhovna obnova za ovogodišnje Stepinčevo, koju predvode vaši fratri po slijedećem rasporedu:
  5. U srijedu, u Crkvi sv. Pavla duhovnu obnovu predslovi fra Jozo Župić u 18.00 sati je krunica 18.30 sati duhovni nagovor „Stepinac čovjek molitve“ u 19.00 sati je sveta misa.
  6. U četvrtak, je Gospa Lurdska - dan bolesnika u Crkva sv. Pavla  duhovnu obnovu predslovi fra Petar Klpež u 16.00 sati je krunica  u 16.30 sati duhovni nagovor „Stepinac Gospin štovatelj“ i u17.00 sati: sveta misa za naše bolesnike.
  7. U petak u Crkva sv. Pavla dohovnu obnovu predslovi fra Marinko Vukman u 18.00 sati je krunica 18.30 sati duhovni nagovor „Stepinac mučenik“ i u 19.00 sati sveta misa.
  8. U subota u Crkva sv. Pavla duhovnu obnovu predslovi  fra Edvard Sokol u 17.30 sati je krunica u 18.00 sati duhovni nagovor  „Stepinac čovjek istinske vjere“ i u 18.30 sati sveta misa.   
  9. U Subotu je sveta misa u Geretsriedu u 16.00 sati.
  10. U nedjelju je za našu župu proslava Stepinčeva. Blagdan našeg nebeskog zaštitnika Blaženog Alojzija Stepinca proslavit ćemo na svim svetim sv. misama po redovitom nedjeljnom rasporedu svetih misa! 
  11. Kroz dane duhovne obnove mogućnost za svetu ispovijed bit će svaki dan u našoj kapeli pola sata prije početka duhovne obnove.
  12. Od  22. do 23. veljače u našoj kapeli održat će se zaručnički tečaj. Molimo sve naše mlade, koji u ovoj godini žele sklopiti sakramenat sv. Ženidbe, da dođu na ovaj tečaj.  Svi koji žele sudjelovati na tečaju molimo ih da se u naš župski ured ili putem e-maila prijave, jer je broj radi pandemije corona virusa ograničen. 
  13. Molimo sve naše vjernike da se i dalje pridržavaju određenih mjera predostrožnosti, posebno pripazite da se poslije svete mise vani zajedno ne zadržavate, jer time štitimo svoje zdravlje i zdravlje drugih od ove neugodne i duge pandemije. 
  14. Na izlaznim vratima crkve uz katolički kalendar uzmite i naš novi župski listić na kojem se nalazi sav raspored duhovne obnove za ovogodišnje Stepinčevo, kao i sve druge važne obavijesti naše župe. Ponijeti župski listić!
  15. U nedjelju 17.01. u 78.godini života preminula je Ana Debelec, vjernica naše župe, sahranjena je 19.01. na mjesnom groblju u Palovcu; u prošli utortak na Svjećnicu je preminuo Rafael Kajić, vjernik naše župe rođ. 26. 08.1937. u Visokom u BiH. Sprovod je bio jučer u Petrinji. Pomolimo se milosrdnom Bogu Ocu Nebeskom za pokoj njihovih duša….                                      

PORUKA ŽUPNIKA VJERNICIMA HKŽ MÜNCHEN UOČI DUHOVNE OBNOVE

Župnik fra Petar Klapež uoči duhovne obnove za Stepinčevo 2021. uputio je poruku vjernicima i svim štovateljima Blaženoga Alojzija Stepinca, koji se u HKŽ München  svečano proslavlja više desetljeća. Poruku prenosimo u cijelosti! 

In te Domine speravi!  - U tebe se Gospodine uzdam!

Dragi vjernici, poštovani štovatelji Blaženog Alojzija Stepinca, braćo i sestre!

Svaki istinski hrvatski rodoljub i domoljub s nestrpljenjem očekuju da   da naš nebeski zaštitnik Blaženi Alojzije Stepinac što prije od crkve bude proglašen svecem. Jer, sam spomen imena blaženoga kardinala Alojzija Stepinca malo koga u Hrvatskoj, i općenito u hrvatskom narodu, može ostaviti ravnodušnim. Njegovo ime uvijek izaziva gibanje, dinamiku koja se, usuđujem se reći, ponajprije počinje događati u savjestima. Osjećamo se, i u ovim današnjim posebnim ne/prilikama, sigurniji pod njegovom nebeskom zaštitom. Takva zaštita i mirnoća svakodnevnog življenja napose nam je svima potrebna u ovom čudnom i tajanstvenom ozračju kada nam se tjeskobno pojavljuju tolika pitanja koja ostaju bez odgovora.
Prije 61 godinu, desetoga dana, mjeseca veljače, 1960. godine, zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac, nakon dugogodišnjega mučeništva, zatočen u Krašiću, blaženo je u Gospodinu preminuo. Pokopan je u kripti hrvatske prvostolnice – zagrebačkoj katedrali. Odmah nakon njegove smrti, nad njegovim grobom počinju se događati čudesna zbivanja. Koliko je samo tijekom desetljeća na  njegovom grobu bilo izgovorenih vapaja u molitvama; koliko donesenih životnih odluka, kolike su savjesti probuđene? A sve se to na njegovom grobu još uvijek i danas događa.

Njemu, kojega ni dodjela kardinalskoga naslova nije uspjela odvojiti od drage mu Domovine, došla su na grob nakon nekoliko desetljeća u više navrata dvojica papa, Ivan Pavao II., i Benedikt XVI.. Kleknuli su na njegov grob, utječući se njegovu zagovoru za pomoć u njihovom pontifikatu. Uvjeren sam da će sva uslišanja molitava vjernika koji su tražili i još uvijek traže Stepinčev zagovor biti poznata tek kada jednoga dana prispijemo u Vječnu domovinu. Tada ćemo, u nebeskoj slavi, spoznati potpunu istinu.
 
U spomenu na blaženoga Alojzija i uz njegovo ime veže se puno snažnih poruka, kao što su: mučeništvo, savjest, vjernost, pouzdanje, pravednost, briga za bližnje, ali u svemu tome nezaobilazno se – poput niti vodilje – provlači svjedočenje istine u čistoj savjesti uz Gospodinovo pouzdanje.
Dok čitamo povijest prve Crkve iz poziva svih apostola i ostalih svetaca vrlo lako zapažamo kako sve pozvane Božja istina privlači i preobražava, zadivljuje i raduje. Ona se ne zaustavlja na površini, nego zahvaća u dubine, nošena vjerom i pouzdanjem u Kristovu riječ. Nije bilo dovoljno znanje i iskustvo apostola i svetaca, nije bila dovoljna njihova muka, nego Božja blizina i prihvaćanje njegove pratnje.

Upravo tu milost  prepoznajemo u životu blaženoga Alojzija. Čvrsto se pouzdavao u Boga, prepuštao je svoj život Božjoj riječi i Njegovoj prisutnosti, a Isusovom se istinom suprotstavljao neistini. On stoga pročišćuje prošlost i privlači u sadašnjosti. Zato nije ni čudo što je za svoje biskupsko geslo uzeo riječi „U tebe se Gospodine uzdam!“
Stoga, mi vjernici, posebno u duhovnoj obnovi i na njegov spomendan, ne prestajemo moliti za njegovu kanonizaciju. Naša molitva je uvijek odnos s Bogom u kojemu svoj život, svoje nakane i ciljeve te razumijevanje događaja, usklađujemo s Božjim planom i njegovom  svetom voljom. A Gospodin očito želi da nastavimo biti nositelji istine i ustrajni dionici pročišćavanja istinom u susretu s raznim pogubnim ideologijama iz prošlosti i u sadašnjosti. Božja je istina takva da je ona svugdje primjenjiva i da su njezini kriteriji za sve jednaki.
 
Svjedoci smo nedavne prošlosti, kako ideologije, koje propagiraju neistinu, ponajprije neistinu o čovjeku, kako nekada tako i danas, mogu razoriti narode i društva. Za prepoznavanje neistina nadbiskup Stepinac ostaje siguran smjerokaz, a njegova proročka snaga sve očitije izlazi na vidjelo u današnjem svijetu.
On nije bio selektivan u iznošenju istine te je postao žrtvom onih koji su pokušali istinu primijeniti selektivno, zaglibivši duboko u lažima. Te se laži i dalje održavaju na životu, a hrvatska duša napaćena lažima, osjeća da je upravo blaženi Alojzije, čovjek ispunjen svetošću, svjedok, žrtva i ključ koji svaku laž i neistinu razgrađuje.

Zato je osporavan, zato nam je darovan, zato ni mi, u Božjemu dijelu puta prema razmatranju njegove svetosti, ne gledajmo samo ljudske razloge i ne gubimo pouzdanje. Kada nam se i danas učini da radi zatečenošću u kojoj ne vidimo izlaza  radi čega smo sve više i više razočarani, molimo za poniznost u kojoj čujemo Kristovu riječ: Ne bojte se!

Blagdan Alojzija Stepinca je uvijek radost za Crkvu i za sve istinoljubive ljude, tim više što smo i kao vjernici i kao hrvatski narod prezasićeni lažima. I čvrsto vjerujemo da se Bog služi kardinalom Stepincem i njegovom svetošću da nas vodi u pročišćavanju i oblikovanju istinom.
On nam pomaže da tom istinom budemo oblikovani i kao pojedinci i kao Crkva te da pomognemo današnjem društvu da bude što više oblikovano istinom. Zato je zanimljiva aktualnost različitih kriterija za pojedine ideologije i korištenje krivotvorina, koje danas upućuju i na rado spominjanu temu o lažnim vijestima (fake news).

Tako nadbiskup Stepinac, u siječnju 1952. godine piše: „Oni – komunisti, su vrlo dobro znali, da ja nikada nisam odobrio ni jedne jedine nasilne mjere nacista, fašista, ustaša. Moja je krivica bila u tome što nisam mogao šutjeti na zlodjela komunista. … Da sam šutio nakon njihova dolaska na vlast, nikada me ne bi bili dirali. Da sam pohvalio njihov rad, vjerojatno bi me uvrstili među svoje 'heroje'. A jer toga nisam mogao ni smio, proglasili su me zločincem i veleizdajnikom … Da pokriju svoje krvave zločine pred svijetom, ja sam morao na sud i u tamnicu. Da se sud pokaže pravednim, poslužili su se i falsificiranim dokumentima“  Juraj Batelja [prir.], Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi o Deset zapovijedi Božjih, Zagreb, 2013.

Prije dvadeset i tri godina sveti papa hrvatske nade, Ivan Pavao II. o proglašenju blaženim kardinala Stepinca istaknuo je da je u liku našega Blaženika sažeta cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom dvadesetoga stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma. U kardinalu Alojziju Stepincu, naglašava sveti Papa, blista u punini katolički odgovor: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena praštanjem, jedinstvo s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom (usp.: Osvrt na apostolski pohod Hrvatskoj, Vatikan, 7. listopada 1998.).

I danas je potrebno ustrajati na tome u dosljednom odmaku od svih režima zla dvadesetoga stoljeća. U Hrvatskoj smo u opasnosti da se grade mehanizmi društvenoga postupanja u kojima se lako zanemare vrednote koje se tiču cjeline života i istine o svim žrtvama ratova i poraća dvadesetoga stoljeća bez razlike. Osjećamo posljedice nedostatka kriterija te se izmiče od primjene pravila koja su promovirale i europske institucije. Naše je hrvatsko društvo još uvijek izazvano upravo time, a to je temeljni uvjet da se postigne društveni mir, oslobodi od neprestanog iskrivljivanja prošlošću, vrati zdrav nacionalni ponos, probudi nadu i otvori budućnosti. 

„U tebe se Gospodine uzdam“! Pod tim geslom Stepinac je pomagao mnogima i sigurni smo da kao zagovornik, neumorno to čini i sada. No, svoj zemaljski život nije spasio, nego ga je darovao kao svjedočanstvo vjere u njegovoj punini, u 63. godini kada je predao svoj duh kao hrvatski mučenik.

Znamo da opasnost u različitim vremenima poprima različite oblike. U dubini svoga bića osjećamo da ona i u naše vrijeme vreba s nekog neimenovanog tajnovitog mjesta, i još uvijek njezine zadnje namjere i smjerove iz kojih dolazi nismo u stanju jasno definirati. U takvim trenucima i te kako su nam potrebni naši sveci i zaštitnici koji bdiju nad nama i koji nam pomažu.

Papa Benedikt XVI. u knjizi „Svjetlo svijeta“ govori kako su nam potrebni otoci gdje živi i zrači vjera u Boga i nutarnja jednostavnost kršćanstva, oaze, Noine arke u koje se čovjek može skloniti. I naša ovogodišnja duhovna obnova, kao i svaki naš susret i svako naše spomen-slavlje s našim nebeskim zaštitnikom, mučenikom Alojzijem, oaza je naše životne sigurnosti.

Blaženi Alojzije nas svojim zagovorom sigurno štiti, i pomaže nam, ali istovremeno nas poziva na put obraćenja dajući više prostora onome što je doista važno. Tamo gdje živi i zrači vjera,  nada i ljubav nema mjesta lažnim idolima. Poziva nas da ih napustimo. Da napustimo sva ona lažna i zavodljiva obećanja o sretnom i sigurnom življenju bez Boga, koja svojim trenutnim i prolaznim blještavilom zamagljuju poglede tolikima, ne shvaćajući kako stoje na pijesku vlastite samodostatnosti i varljive prolaznosti.

Kroz duhovnu obnovu naše župe Stepinac nas poziva da se oslonimo na Riječ Božju, na Isusovo Evanđelje. Učiti nam je iz te životom pisane istine, iz povijesti, učiteljice života i iz svjedočanstava mučenika Alojzija po kojem nam  njegov život neprestano progovara. U darovanom ambijentu vlastitog vremena i prostora, prožeti ozračjem našega nebeskog zaštitnika, vođeni istinskom čežnjom za istinom i u ovim izuzetno teškim iskušenjima možemo na tren usmjeriti pogled prema Nebu i prepoznati prisutnost Božju.

Neka nas i ove godine kroz duhovnu obnovu naše župe dotakne, pročisti evanđeoski zanos blaženog Alojzija kako bi i mi potaknuti njegovim primjerom gradili nove duhovne oaze utjehe mira i ljubavi te na nov način svjedočili i širili to nebesko ozračje, koje daje istinski okus našem životu. Sveti Pavao nas zato i opominje „Neka vam riječ bude ljubazna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakomu kako treba!“ (Kol 4, 6)

U duhovnoj obnovi koja nam je darovana, osluškujmo jeku Božje Riječi i žubor sjećanja na našeg nebeskog zaštitnika, mučenika, Alojzija! Zajedno s našim Blaženikom, kroz duhovnu obnovu u susretima, pogledima i titrajima srca u zanosu molitve prepoznajmo dodire koji pomiču granice i nadilaze prostor i vrijeme!

Zagledani u onostranost, poput našeg Blaženika, hodimo žurno i ponosno, unatoč svakidašnjim posrtajima! Kroz duhovnu obnovu, uoči proslave Stepinčeva, Gospodinu povjerimo sve naše brige i strah i zajedno ga molimo da nas što prije oslobodi od ove pandemije, potresa i od svakog drugog zla.  

Samo ako ostanemo u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čusmo, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom…(Kol 1, 23) ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u srce mora!
S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev
! (usp Ps 46, 4).

Doke se i ove godine kroz duhovnu obnovu naše župe i u samoj proslavi spominjemo dvadeset i treće godišnjice proglašenja blaženim kardinala Stepinca i baš kao što smo u beatifikaciji osjetili potvrdu utjehe kojom nas je jačao u doba komunističkoga režima, tako smo i tijekom ovih više od dvadeset godina, a mi o našoj župi preko sedam desetljeća, živjeli istu blizinu utjehe znajući da će i njezina potvrda biti okrunjena proglašenjem svetim. Jer, svaki pokušaj da se neistinom ospori Blaženikova svetost, zapravo teži oduzeti nam utjehu, životnu snagu i nadu. Utjeha onoga vremena, u sigurnosti čiste savjesti, nade i milosti, vrijedi i za ovo vrijeme, djelotvorna je zasvagda. Zato i molimo u zajedno s našim Blaženikom u tebe se Gospodine uzdamo…

Braćo i sestre, dragi Stepinčevi štovatelji, neka i ove izrečene misli još snažnije pobude u nama želju za upoznavanjem, otkrivanjem i svjedočenjem našega Blaženika. Zahvalni smo Bogu, što nam njegovim zagovorom, trajno očituje znakove svoje blizine i pomoći. S tim se pouzdanjem i ovoj duhovnoj obnovi utecimo zagovoru naše Nebeske Majke Presvete Bogorodice Marije, najvjernije odvjetnice Hrvatske, dok Blaženog Alojzija usrdno molimo: Crkvu nam i Domovinu zagovaraj i štiti, da bi vazda blagoslovljena bila, a sve nas obrani od svakoga zla i čuvaj u istini i čistoj savjesti.

 Blaženi Alojzije, zagovorniče Crkve i hrvatskoga naroda, moli za nas!   

Fra Petar Klapež, župnik

Rekli su o Stepincu

Papa Benedikt XVI. 

Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. 

Sveti Ivan Pavao II., papa

Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi. Nije bio sam u tomu hrabrom svjedočenju. Uza nj su bile i druge odvažne osobe, koje su, da bi sačuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teški danak tamnice, zlostavljanja, pa čak i krvi. Danas se tome mnoštvu nesebičnih duša - biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima - divimo i zahvaljujemo im. 

Papa Ivan Pavao I. 

Rimski martirologij je molitvenik Crkve. U njemu je sada upisano novo ime: Alojzije Stepinac. 

Blaženi Pavao VI., papa

Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i dobroti! On je umro obavijen šutnjom, koja je svojstvo njegove Crkve, kojoj preostaje jedino glas molitve i praštanja. Iz njegovih usta nije izašla nikakva oštra riječ, nikakva psovka. Svoju zemlju nije htio napustiti iz ljubavi prema njoj. 

Sveti Ivan XXIII., papa

Kardinal Stepinac, koji je svojoj čuvenoj nadbiskupiji darovao 26 godina biskupovanja, bio je doista vjerna i pobudna slika Dobrog Pastira. Ponajprije u neumornu i gorljivu apostolskom radu. 

Papa Pio XII.

Vođa hrvatskih katolika i metropolita Hrvatske, Nadbiskup Zagreba, Kardinal Stepinac, bio je kažnjen na 16 godina zatvora (1946.) zato, što je odbio podvrći se komunističkoj tiraniji, nego se odlučio govoriti u obranu progonjene Crkve i za slobodu svoga hrvatskoga naroda. 

Louis Breier, predsjednik Društva američkih Židova

Ovaj visoki crkveni predstavnik osuđen je kao suradnik nacizma. Mi Židovi prosvjedujemo protiv takvih kleveta. Jer mi poznajemo njegovu prošlost, mi možemo reći, da je on od 1934. i u sljedećim godinama uvijek bio vjerni prijatelj Židova. Te svoje osjećaje nije skrivao ni za vrijeme okrutnih progona pod Hitlerovim režimom. On je bio jadan od rijetkih ljudi u Europi, koji su tada nastupili protiv nacističke tiranije, i to u svakom trenutku, kad je to bilo najopasnije.

Jeste li znali?

Na svom pisaćem stolu držao je globus na čijem su podnožju bile napisane riječi psalma: „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.“ „Imam globus“, rekao je jednom župniku Vranekoviću, „da se lakše i snažnije mogu mislima prenijeti po cijeloj zemlji, pa da molim na nakanu onih koji većma trebaju.“

Za vrijeme svog uzništva u Krašiću, jednoga je dana sav sretan pred župnikom uskliknuo: „Velika mi je utjeha kad pomislim, sve ste mi uzeli, samo jedno niste - da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu da molim!“

Kada ga je po njegovu dolasku u Krašić 1951. godine novinarka upitala što će u Krašiću raditi, odgovorio je: „Raditi i trpjeti za Crkvu!“

Kad je u tijeku jedne audijencije 1946. godine jedan hrvatski hodočasnik upitao papu Pija XII: „Svetosti, kad će nadbiskup Stepinac biti imenovan kardinalom“, Prvosvećenik je u prvi mah produžio s pozdravljanjem drugih hodočasnika, a onda se naglo okrene i odgovori: „Nemate kardinala, ali imate sveca!“

Znate li da je svoju posljednju svetu misu Stepinac služio 7. veljače 1960.?

Jeste li znali da je Stepinac tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao godišnjicu svoje osude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima?

Jeste li znali da se tijekom uzništva u Krašiću Stepinac rado družio s mališanima? Djeca su ga nazivala župnikom s crvenom kapicom te su mu se obraćali s „Ti“, što je nadbiskupu bilo posebno drago.

„Ako ste žedni moje krvi, eto me!“- rečenica je koju je 18. rujna 1946. izgovorio blaženi Stepinac prilikom svog uhićenja.

Jeste li znali da je tijekom otvorenja župe u Zaprešiću, u nedjelju 4. studenog 1945. Stepinac bio kamenovan?

„Moja politika je bila uvijek, i bit će ista: spasavati duše“, izrekao je blaženik na svetkovinu Svih Svetih 1945. godine.

Jednu od najupečatljivijih misli: „Ili jesmo ili nismo katolici! Ako jesmo, onda valja da se to odražava na čitavoj liniji našega života. Ne možemo biti u crkvi katolici, a na ulici napadati kao pogani odredbe namjesnika Kristova izdane za opće dobro, a koje možda ne konveniraju našem ličnom raspoloženju“, Stepinac je izgovorio u homiliji na Petrovo 1942.

Jeste li znali da je blaženi Stepinac u rujnu 1934. stupio u franjevački treći red te je kao trećoredac uzeo ime svog predšasnika bl. Augustina Kažotića?

Jeste li znali da je za vrijeme svog nadbiskupovanja Stepinac u najkraćem roku, umjesto osam župa, u samom Zagrebu, osnovao četrnaest župa?

Jeste li znali da je nadbiskup Bauer, na poticaj Stepinca, 25.11.1931, izdao okružnicu o osnivanju karitativnih organizacija po svim župama i osnovao Caritas Zagrebačke nadbiskupije?

Jeste li znali da je svoju prvu svečanu misu u župnoj crkvi u Krašiću, Stepinac služio 19. srpnja? U koncelebraciji je bio i dr. Franjo Šeper, tadašnji đakon koji će naslijediti Stepinca u nadbiskupskoj službi.

Jeste li znali da je svoju prvu svetu misu služio na svetkovinu Svih Svetih u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu?

Jeste li znali da je Stepinac s dr. Franjom Zaunerom radio stolariju i izradio 30 noćnih ormarića, razne klupe i stolove?

Često je vozeći obiteljsko vino na prodaju u Karlovcu, jednom rukom držao uzde, a drugom krunicu, što je izazivalo veliko čuđenje naroda.

Jeste li znali da se Stepinac, pod utjecajem profesora Grgeca, prijavio u jugoslavensku legiju?

Jeste li znali da je Stepinac tijekom Prvog svjetskog rata bio zarobljen u Italiji? U srpnju 1918. Stepinac je je bio otpremljen najprije u Mestre kod Venecije, pa zatim u Ferraru i konačno u Noceru u Umbriji, gdje je ostao pet mjeseci.  

Jeste li znali da je Alojzije Stepinac nakon skraćenog časničkog tečaja 1917. godine, poslan na talijansko ratište na kojem se borio tijekom Prvog svjetskog rata?

Jeste li znali da je blaženi Stepinac, tijekom služenja vojničkog roka u Rijeci, svake nedjelje nakon zajedničke mise pohrlio preko 561 stepenica u svetište Majke Božje na Trsat, kako bi prisustvovao još jednoj misi?

Znate li da je blaženi Stepinac bio veliki ljubitelj sporta, osobito kuglanja i nogometa?

Jeste li znali da je blaženi Stepinac od ranog djetinjstva posebno zavolio vrapce? Od malena ih je rado promatrao, te bi ih zatvorio u majčinu košaru za sir, a zatim pustio da po sobi lepršaju. Sam Stepinac, pripovijedajući tu zgodu iz djetinjstva krašićkom župniku rekao je: „Nisam, naravno, onda ni slutio, koliko će mi veselja ta čeljad pripraviti u Lepoglavi.“

Jeste li znali da blaženi Alojzije nije mogao pravilno izgovoriti 'r' do svoje četvrte godine? Svoju govornu manu ispravio je zahvaljujući lugaru koji mu je pod jezik stavio komadić tvrdoga kruha. U svega nekoliko dana takvog vježbanja Stepinac je naučio pravilno govoriti.

Jeste li znali da je krunica u Stepinčevu životu bila prisutna još od kolijevke? Župnik Huzek svjedoči kako je prilikom obilaska obitelji Stepinac u blaženikovoj kolijevci ugledao rastegnutu krunicu, te je u tom trenutku rekao njegovoj majci Barbari: „Kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sada moli krunicu!“

Oba njegova imena kao da su proricala što će postati u životu: neporočan u ćudoređu kao sv. Alojzije Gonzaga i neslomljiv borac za vjeru kao mučenik sv. Viktor.

Jeste li znali da je blaženom Alojziju drugo ime Viktor? Prilikom krštenja, župnik je po običaju mjesta dodao ime sveca toga dana.

In te Domine speravi!