MOLITELJ: Oče naš, koji jesi na nebesima…
BOG: Da?
MOLITELJ: Ne prekidaj me!! Zar ne vidiš da molim?!
BOG: Ali zvao si me!
MOLITELJ: Ja tebe?… Ah… ne… ja te zapravo nisam zvao. To je molitva. Mi upravo tako molimo: Oče naš, koji jesi na nebesima!
BOG: Evo opet! Je l’ me zoveš kako bismo razgovarali? Ili što? Dakle, što te muči?
MOLITELJ: Sveti se ime tvoje…
BOG:Misliš li ti to ozbiljno?
MOLITELJ: Zar bih trebao tu nešto ozbiljno misliti?
BOG: Želiš zaista da se moje ime sveti? Što ti to uopće znači: ‘sveti se ime tvoje?’
MOLITELJ: Pa to znači… Ne znam što to znači! Odakle bih znao što to znači?!
BOG:To znači da me želiš slaviti, da sam ti ja poseban, da sam ti važan, da ti je moje ime dragocjeno.
MOLITELJ: Aha, hm,… razumijem… Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji…
BOG: Radiš li ti na tome?
MOLITELJ: Ha? Misliš na tome da dođe kraljevstvo tvoje? Pa naravno! Idem svake nedjelje u crkvu, dajem milostinju, čak dajem i za misije.
BOG: Da, ali ja želim više; želim da dovedeš svoj život u red, želim da ostaviš navike koje drugima idu na živce, da naučiš misliti na druge. Želim da pomogneš ljudima, da im pokazuješ put k Istini, da liječiš bolesne, oslobađaš zatočene, nahraniš gladne… Jer sve što učiniš za te ljude, za mene si učinio.
MOLITELJ: Zašto to govoriš baš meni? Kao da ja mogu nahraniti gladne, pomoći siromašnima… Pogledaj samo koliko love imaju bogati! Idi njima reci nek’ se zauzmu za siromahe.
BOG: Oprosti, ali ja sam mislio da stvarno moliš da dođe kraljevstvo moje i da bude volja moja. To, naime, kod onoga koji za to moli počinje sasvim osobno. Tek onda kada želiš isto što i ja, možeš biti vjesnik moga kraljevstva.
MOLITELJ: Ma to mi je jasno! … Mogu sad nastaviti moliti?
Kruh naš svagdanji daj nam danas…
BOG: Hej-hej! Ali vidi kako si punašan! Tvoja te molitva obvezuje nešto učiniti, kako bi milijuni gladnih na ovom svijetu dobili svoj svagdanji kruh.
MOLITELJ: … i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…
BOG: A što je s tvojim kolegom s posla?
MOLITELJ: Njega mi ne spominji! Ti znaš da me on javno blamira, da je uvijek arogantan prema meni, da mi diže tlak svojim ciničnim primjedbama. I on to zna! On mene uopće ne doživljava ozbiljno, on se sa mnom ruga… taj tip je…
BOG: Znam, znam! A ipak, tvoja molitva?
MOLITELJ:Pa nisam baš tako mislio!
BOG: Ti si barem, iskren. Nego, de mi reci, je l’ tebe čini sretnim živjeti tako, pun bijesa i mržnje prema tom kolegi?
MOLITELJ: Je, da! Taman posla! … To me razara, to me boli!!!
BOG: Ja te želim ozdraviti. Oprosti mu, i ja ću tebi oprostiti. Možda ja tebi ipak još prije oprostim. Onda su arogantnost i mržnja njegovi grijesi, a ne više tvoji. Možda ćeš pritom izgubiti nešto od svoga novca i imidža. Ali to će ti donijeti mir u srce.
MOLITELJ: Hm, nisam baš siguran mogu li to…
BOG:Ja ću ti pomoći!
MOLITELJ: ….i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla ..
BOG: Ma ništa lakše od toga. Samo mi reci koje te osobe i situacije uvode u napast.
MOLITELJ: Kako to misliš?
BOG: Znaš ti svoje slabe točke: neodgovornost, rasipnost, škrtost, agresivnost, odgoj…. Ne daj napasti niti jednu jedinu šansu!
MOLITELJ: Čini mi se da mi je ovo najteži ‘Očenaš’ koji sam ikada izmolio, ali sad prvi put moja molitva ima veze s mojim svakodnevnim životom.
BOG: Jako dobro! Napredujemo! Sada nastavi moliti do kraja.
MOLITELJ: Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijeke vjekova. Amen.
BOG: Znaš što mi se sviđa? Kada me ljudi kao ti počnu ozbiljno doživljavati, iskreno moliti, slijediti i činiti ono što je moja volja. Kada ljudi primijete da ih njihov trud oko moga kraljevstava čini sretnim.