UVOD

Od 1945. – 1959. godine Gospa se ukazivala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu kao „Majka svih naroda“. Gospa traži da se slika i molitva majci svih naroda širi po cijelom svijetu i da se proglasi nova i zadnja marijanska dogma „Marije suotkupiteljice, zagovornice i posrednice svih milosti“, kako bi konačno došlo do novog izlijevanja Duha Svetoga i pravog mira u svijetu. Amsterdamski biskup, Msgr. Jozef M. Punt, potvrdio je 31. svibnja 2002. g. autentičnost i nadnaravni izvor tog ukazanja. – Značenje ovog događaja je ogromno.

MARIJA, UZROK SPASENJA

Sv. Irenej Lionski je usporedio Mariju s Evom i rekao „što je djevica Eva svojom nevjerom svezala, to je Djevica Marija svojom vjerom razriješila“, „smrt po Evi, život po Mariji“, te „posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 494). Marija je postala „nova Eva“ i „majka svih živih“ (KKC 511). Tu istinu priznajemo svaki put kad molimo Gospine litanije: „Uzroče naše radosti, moli za nas!“

Spasitelja zovemo onoga „koji je uzrok odn. uzročnik našeg spasenja“. Ako dakle sv. Irenej – a i katolički Katekizam – kaže da je Marija „uzrok spasenja“, onda ju je već na neki način definirao kao „spasiteljicu“. Tko je onda uzrok našeg spasenja, Isus ili Marija? Odgovor je: i Isus i Marija – samo na različite načine. Isus je kao „jedini posrednik između Boga i ljudi“ (1 Tim 2,5) prouzročio  naše spasenje svojom žrtvom i krvlju na križu. Zato je on jedini i potpuni Spasitelj. Marija je svojim „fiatom“ omogućila Isusu da od nje primi ljudsku narav (usp. Lk 1,38), te svojim sudjelovanjem u njegovoj patnji (usp. Lk 2,35) omogućila da se od nje rodi i Crkva. To je sam Isus potvrdio riječima: „Evo ti majke!“ (Iv 19,26) Zato možemo reći da nas je Isus spasio, a da je Marija omogućila Isusu da nas spasi. Isus nam je daravao spasenje, a Marija nam je dala Spasitelja. Isus je bio uzrok spasenja, a Marija je bila „uvjet“ našeg spasenja. Isusova uloga u spasenju svijeta se odnosi prema Marijinoj ulozi kao što se uzrok odnosi prema uvjetu ili milost prema vjeri.

MILOST I VJERA KAO UZROK I UVJET SPASENJA

Naše spasenje ima dva uzroka, jedan božanski, kojega zovemo „milost“ i jedan ljudski, kojega zovemo „vjera“. S jedne strane je za naše spasenje potrebna Božja milost. Bez nje se nitko ne može spasiti. Tu milost primamo kroz Isusa Krista (usp. Iv 1,17). Ali, budući da smo slobodna bića i da nas Bog ne može prisiliti na spasenje, potreban je zato  s druge strane naš slobodni pristanak na tu milost. Taj pristanak se vrši kroz vjeru (Iv 1,12). Zato nije samo Božja milost potrebna za naše spasenje, nego i naša vjera: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ (Mk 16,16) Zato nije samo Božja milost, već i vjera uzrok spasenja, kao što nam Isus kaže: „Vjera te tvoja spasila!“ (Lk 7,50)

Ako se dakle pitamo, što je uzrok našeg spasenja, Božja milost ili naša vjera, možemo i moramo odgovoriti: i jedno i drugo – samo na različite načine. Milost se odnosi prema vjeri onako kako se uzrok odnosi prema uvjetu. Strogo gledano samo milost prouzrokuje spasenje, a vjera ga „samo“ uvjetuje, jer nas milost izravno i direktno spašava (oslobađa od grijeha, daje nam život vječni, itd.), a vjera „samo“ omogućuje milosti da nas može spasiti. Vjera nas ne spašava izravno, nego posredno i neizravno. To je bitna razlika! Vjera nije – strogo gledano – uzrok, nego uvjet ili su-uzrok spasenja. Vjera otvara vrata. Bog je onaj koji spašava, ali on nas ne može spasiti, ako mu ne otvorimo vrata našeg srca. Zato je vjera nužni uvjet i su-uzrok spasenja. Pučkim jezikom vjeru možemo nazvati „uzrokom spasenja“, ako ju shvaćamo kao posredni i neizravni (su-)uzrok. Tako je i sv. Irenej nazvao Mariju „uzrokom spasenja“, pretpostavljajući da je njena vjera bila „samo“ uvjet, tj. posredni i neizravni uzrok spasenja. Upravo tako kako naša vjera dozvoljava i omogućava Božjoj milosti da nas spašava, tako je Marijina vjera dozvolila i omogućila Isusu da spasi ljudski rod. Kao što je Isus ženi rekao: „Vjera te tvoja spasila!“, tako možemo o Mariji reći: „Marijina vjera je spasila svijet!“

MARIJA SUOTKUPITELJICA

Ako je Marija „spasila“ cijeli svijet, smijemo li ju onda nazivati „spasiteljicom“? Teoretski, tj. pučki i pjesnički rečeno, mogli bi Mariju čak tako nazivati. To činimo npr. kad pjevamo marijanske pjesme: „Ti raj si nam otvorila, kad Isusa si rodila“ („O mila Majko“) ili „Djeva sina porodi, đavlu silu svu slomi, a kršćane oslobodi, sveta Djeva Marija“ („U se vrijeme godišta“). Ali naziv „spasiteljica“ je vrlo dvosmislen i može voditi do krivog shvaćanja Marije kao druge spasiteljice (kraj Krista). To bi bila velika hereza, jer je jasno da postoji samo jedan Spasitelj, Isus Krist. Zato je bolje ne koristi taj izraz da ne bi došlo do nesporazuma i krivovjerja. Ali ako razdvojimo milost i vjeru kao uzrok i uvjet spasenja, onda možemo lako naći točan i odgovarajući naziv za Marijinu ulogu u spasenju svijeta. Definiramo li spasitelja kao „uzročnika spasenja“, a znamo da je Marija bila „suuzročnica spasenja“, onda ju možemo ispravno nazvati „suotkupiteljicom“. S tim izrazom izbjegavamo shvaćanje Marije kao izravnu i neposrednu spasiteljicu, jednaka Isusu, ali izražavamo njeno bitno i nužno udioništvo i suradnju u djelu spasenja. Ona nije spasila svijet, ali je sudjelovala i surađivala u njegovom spasenju. Zato ju možemo i moramo nazvati „suradnicom Spasitelja“ ili jednostavno „suotkupiteljicom“. Ako Mariju nazivamo suotkupiteljicom (a ne otkupiteljicom) onda ne diramo istinu da je Isus jedini i pravi Spasitelj svijeta, već dodajemo da ga je spasio kroz Marijino sudjelovanje i posredništvo, s Marijom i kroz nju. Tko to shvati, shvatio je bit i smisao nove i zadnje marijanske dogme.

BIT I SMISAO DOGME

Kao što možemo Mariju promatrati kao majku Crkve i kao sliku i uzor Crkve, tako postoji i dvostruki vid i smisao ove dogme.

S jedne strane Crkva priznaje da „Marijino majčinstvo neprekidno traje“, jer „nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje nastavlja pribavljati darove vječnoga spasenja (…) Zbog toga se Blažena Djevica zaziva u Crkvi naslovima Odvjetnice, Braniteljice, Pomoćnice i Posrednice.“ (Lumen Gentium, br. 62) Ali ako shvatimo da nam je Bog kroz ruke i krilo Marijino darovao Spasitelja i „s njime sve“ (Rim 8,32), onda možemo Mariju častiti  i naslovima „Suotkupiteljica“ i „Posrednica svih milosti“. Tako ćemo Mariju dublje spoznati i savršenije štovati. Jasno je da iz dubljeg i savršenijeg štovanja Gospe proizlazi viša i veća milost. Ona je „puna milosti“. Zahvaljujući ovoj dogmi, Crkva će moći još daleko više crpiti iz tog neizmjernog izvora svih milosti. „Bog je skupio sve vode i nazvao ih more“, kaže sv. Ljudevit Montfortski, „Bog je skupio sve milosti i nazvao ih je Marijom.“ On tvrdi da je Bog odlučio u zadnjim vremenima otkriti Gospinu tajnu kako bi se ona više spoznala, ljubila i častila, i kako bi kroz njen moćni zagovor darovao svijetu veće milosti. To je dijelom počelo u Lourdesu i Fatimi, a nastavlja se u Međugorju.

S druge strane ova dogma skriva duboku pouku u sebi. Ako je Marija kao slika i uzor Crkve imala udioništvo u djelu spasenja, onda to znači da i Crkva ima udioništvo u njemu. Sv. Augustin je rekao: „Bog te stvorio bez tebe, al te neće spasiti bez tebe!“ I ovdje se vidi koliko je bitna i potrebna naša suradnja za naše spasenje. Koliko je važno da shvatimo da naše spasenje ima dva uzroka, Božju milost i našu suradnju! Kad su pitali sv. Tomu, što je ključ svetosti, rekao je: „moramo htjeti“. Isus je spasio svijet, da, ali kako bi se to spasenje konkretno ostvarilo potrebna je naša suradnja. Upravo iz tog razloga je sv. Pavao rekao: „u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim“ (Kol 1,24). Kroz svoje udioništvo u Kristovoj patnji je sv. Pavao – kao kroz „porođajne boli“ – omogućio Kristu da kroz njega spašava duše i rađa nove udove za Crkvu: „dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.“ (Gal 4,19) To što je Gospa na kalvariji u velikom i cjelovitom smislu doživljavala, doživio je sv. Pavao u malome i djelomićnom smislu. To znači biti suotkupitelj: Isusu pomagati i omogućiti da on kroz nas spašava svijet! Kao što je Isus s Marijom i kroz Mariju spasio svijet, tako želi Bog spasiti svijet samo s nama i kroz nas. Kao što je bilo Marijino udioništvo i suradnja nužna za opće spasenje, tako je i naše udioništvo i suradnja potrebna za konkretno spasenje svijeta. Isus je teoretski mogao spasiti svijet bez Marije, ali nije htio! Što znači da Bog teoretski može spasiti svijet bez nas, ali ne želi! To je bit i smisao dogme o suotkupiteljici! Da razumijemo da nas Bog treba! Bog nas želi! Bog želi da i mi poput Marije aktivno surađujemo u spasenju svijeta! Bog želi spasiti ovaj svijet, ali samo s nama i kroz nas. Zato kaže sv. Pavao: „Božji smo suradnici.“ (1 Kor 3,9) To što je, dakle, Marija bila u velikom, to trebamo mi biti u malome: Božji suradnici, tj. Božji suotkupitelji!

ČAROBNA RIJEČ ZAJEDNO

U povijesti čovječanstva bilo je puno ljudi i udruga „dobre volje“ koji su željeli ostvariti pravednost i mir u svijetu. Od svih tih pokušaja valja spomenuti dva sasvim suprotna ekstrema, tj. komunizam i protestantizam.

Ekstremni komunizam je pokušao spasiti ovaj svijet bez Boga, tj. da čovjek sam sa svojom snagom stvara mir i jedinstvo među ljudima. Ali nažalost čovjek to u svojoj slabosti nije uspio. Ekstremni protestantizam naprotiv, tvrdio je, da samo i jedino Bog može spasiti ovaj svijet. Čovjek ne može Bogu ništa dodati i pomagati, tako da nije potrebna ljudska volja i suradnja, nego samo Božja milost („sola gratia“). Ali očito je da Bog nije želio spasiti svijet bez čovjeka, jer inače bi to već odavno radio. Imamo dakle dvostruki zaključak: čovjek bez Boga ne može spasiti svijet, a Bog bez čovjeka ne želi spasiti svijet. Što nam dakle preostaje? Zlatna sredina katoličanstva: Ovaj se svijet može spasiti, ako Bog i čovjek surađuju! Jer s Bogom čovjek može spasiti svijet, a Bog ga želi spasiti s čovjekom. Rješenje i čarobna riječ za spasenje svijeta glasi: Bog i čovjek zajedno! Zajedno i skupa s Bogom čovjek može činiti čudesa, zaustaviti ratove i stvarati mir u svijetu! Upravo to Bog želi od svega srca: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ (Lk 12,49)

SLIKA I MOLITVA MAJCI SVIH NARODA

Kako bi ovaj božanski oganj planuo i zapalio i preobrazio čovječanstvo dana nam je posebna slika i molitva Mariji majci svih naroda. Gospa je u Amsterdamu obećala: „To je molitva za spas svijeta. To je molitva za obraćenje svijeta. Molite ovu molitvu u svim okolnostima!” (38. poruka) “Kroz ovu molitvu će Gospa spasiti svijet.” (46. poruka). Zato širimo ovu sliku i molimo ovu divnu molitvu svaki dan!

 

„Gospodine Isuse Kriste,

Sine Očev,

pošalji sada svoga Duha na zemlju.

Daj da se Duh Sveti nastani

u srcima svih naroda,

kako bi svi bili sačuvani

od propasti, nesreća i rata.

Neka majka svih naroda,

Blažena Djevica Marija

bude našom zagovornicom. Amen.“

 

(Izvor: http://www.de-vrouwe.info/)

 

napisao: fra Petar Komljenović OFM