Proslava 75. obljetnice osnutka Hrvatske katoličke župe blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu

Svečano euharistijsko slavlje prigodom obilježavanja 75. obljetnice osnutka Hrvatske katoličke župe blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu u nedjelju, 18. lipnja 2023., u crkvi St. Michael na središnjem gradskom trgu poznatom kao Marienplatz predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško koji je nazočnima i suslavljenicima prenio srdačne pozdrave i čestitke kardinala Josipa Bozanića u čije ime je poslan predvoditi misno slavlje, kao i srdačne pozdrave i čestitke zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske Biskupske Konferencije (HBK) mons. Dražena Kutleše.

„Dragi prijatelji, draga braćo i sestre u Očevoj ljubavi, u Kristovoj milosti i u zajedništvu i snazi Božjega Duha. Nakon sinoćnje spomen svečanosti i u ovo slavlje donosim ponajprije molitvenu blizinu i blagoslovne čestitke kardinala Josipa Bozanića koji je žarko želio biti s vama u ovome jubilarnom slavlju, ali su ga zdravstvene poteškoće u tome spriječile te je poslao mene kao svoga izaslanika a ja se osjećam i sretno, što mogu dijeliti ovo zajedništvo, a i tako neznatno, pred veličinom ovoga slavlja. Donosim vam i pozdrave zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK mons. Dražena Kutleše, svih biskupa Crkve u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući Gospodinu na darovima i na plodovima kojima je ova zajednica tijekom sedam i pol desetljeća urodila zalaganjem i žrtvom, radom i ljubavlju kako Franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita, voditelja ove župe tako i svih vjernika.“

Misnom slavlju suslavili su nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu velečasni  dr. Tomislav Markić, delegat hrvatske inozemne pastve za Njemačku vlč. Ivica Komadina, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, u ime njemačke biskupije München i Freising mons. Alexander Hoffmann, ravnatelj dušobrižništva za vjernike stranih nacionalnosti na području biskupije München i Freising, aktualni upravitelj HKŽ München bl. A. Stepinca fra Petar Klapež, njegov prethodnik fra Boris Čarić, te dušobrižnici HKŽ München: fra Jozo Župić, fra Edvard Sokol, fra Slaven Čeko i fra Ivan Vuletić. U prepunoj crkvi nazočne su bile i provincijalka školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita s. Lidija Matijević te časna majka Družbe sestara Franjevki od Bezgriješne iz Šibenika s. Tereziji Zemljić i sestre koje djeluju u HKŽ München: s. Nikolina Bilić, s. Viktorija Vukančić i s. Marija Periša te pastoralni djelatnici župe, članovi župnog vijeća kao i predstavnici hrvatske vlade, veleposlanici, konzuli Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine u Njemačkoj.

Pozdravnu riječ na početku misnoga slavlja uputio je provincijal Provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Marko Mrše koji je istaknuo povijest osnivanja župe München i pastoralnu skrb za prve doseljenike: „Davno je bila poslijeratna zasigurno teška 1948. godina kada se počelo sa održavanjem prvih misa ali bile su teške godine koje su uslijedile. Pedeseta obljetnica osnutka slavljena je 1998. godine i najvažnija događanja do tada tiskana su u prigodnoj knjizi. I od toga je prošlo novih 25 godina s kojima smo stigli do 75 godina postojanja ove župe. To je povijest, ali braćo i sestre to je i sadašnjost na čemu se oslanja zasigurno i budućnost ove župe za koju se nadamo i vjerujemo da će obilovati dobrim na duhovnom, rodoljubnom i kulturnom planu. Vrhunac proslave 75. obljetnice župe zasigurno je i vaša nazočnost ovdje i sveta misa koju ćemo danas slaviti u krasnoj crkvi svetoga Mihaela arkanđela. Bogu sam zahvalan i ne krijem ponos što su članovi moje Provincije gotovo od samih početaka bili i jesu poticatelji i širitelji Božje Riječi, njezini svjedoci uz nadu da će u tome smjeru nastaviti i dalje a to znači biti blizu svome narodu na ovim prostorima i njegovati onaj iskonski osjećaj zajedničke vjere u Krista, slušan i propovijedan na hrvatskome jeziku. Ne krijem nadu i želju za koju vjerujem da tinjaju i u srcima vašim da vas ovdje po mogućnosti uz zdravlje i veselje i životnu radost bude što manje, a u Hrvatskoj što više. Čestitam obljetnicu župe kao prvo svima vama dragi vjernici,a zatim župniku fra Petru, ostalim dušobrižnicima i njihovim suradnicima u župi.“

U svojoj propovijedi pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško osvrnuo se na čitanja iz Kristova evanđelja i potrebu osnivanja ove inozemne župe.

Dan ranije, u subotu 17. lipnja u dvorani  Herkulessaal der Residenz  održana je svečana akademija, kulturno zabavni program, na kojem je nastupilo preko 250 izvođača, članova skupina  HKŽ München: dječji zbor Hrvatski slavuji, zbor mladih FRAMA župe, ženska vokalna skupina Lira, muška klapa Croatia, orkestar mladih te članovi folklornih skupina župe Fra Andrija Kačić Miošić, Bijele ruže, Mladost i Narodni vez; a sve je na kraju upotpunio  svečani koncert Klape Sveti Juraj u pratnji Orkestra HRM iz Splita.

Ljiljana Tomić, župljanka

Fotograf: Željko Nedić

Homiliju pomoćnog zagrebačkog biskupa dr. Ivana Šaška u euharistijskome slavlju povodom proslave 75. obljetnice HKŽ München u crkvi St. Mihael u Münchenu u nedjelju, 18. lipnja 2023., u 12.30 sati donosimo u cijelosti:

Evanđelje: Mt 9, 36 – 10,8

Braćo i sestre, Božja predraga svojino!

1. Iz čega je rođena ova katolička, ova hrvatska münchenska zajednica? Odakle je potekla, kakav joj je početak? Možemo potražiti i naći ćemo prilično lako izvanjske razloge za to, ali to nije pravo izvorište.

Stvarni je razlog u onome što smo čuli u prvoj rečenici naviještenoga Evanđelja: „Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.“ Svako dobro djelo provire iz ljubavi i Božjega nadahnuća; iz suradnje čovjeka s Božjom milošću.

Ako gledamo cjelinu današnjega Evanđelja, uočit ćemo da ono sadrži sažete naznake nastanka, života i djelovanja djelovanje Hrvatske Katoličke župe München kojoj s ponosom tepate da je najstarija inozemna župa u Europi.

U tome sažetku, osim Isusove ljubavi i sažaljenja – kao temelja– nalazi se govor o velikoj žetvi i radnicima, o povezanosti rada i molitve; o pozivu učenika, o poslanju i o darovima. Pogledajmo taj niz: Božja ljubav – rad i molitva – poziv – poslanje – darovi.

To je obzorje Crkve koja je progovorila svojim otajstvom u susretu njemačkih i hrvatskih vjernika i rodila novi prostor, početno nimalo jednostavan, slojevit i bremenit, ali predivan, jer je građen ljubavlju.

2. Liebe Brüder und Schwestern, in dieser Eucharistiefeier danken wir allen deutschen Gläubigen sowie den Trägern verschiedener Aufgaben und Dienste in der Gesellschaft; allen, die in München und Freising, in Bayern und in ganz Deutschland offene Herzen hatten und die in den Anfängen dieser kroatisch-katholischen Gemeinde eine lebendige, konkrete Übersetzung und Verkörperung des Mitgefühls Jesu vom Beginn des heutigen Evangeliums waren: „Als Jesus die Menge sah, hatte er Mitleid mit ihnen ...“ (Mt 9, 36). Und hier wird auf so eindrucksvolle Weise bestätigt, dass die Quelle jeder guten Tat in der Liebe, im Mitgefühl liegt.

„Die Erschöpfung ohne Hirte“ wurde in der Bereitschaft der Franziskaner beantwortet, dem Ruf des Herrn zu folgen und in den großen Nöten der Gläubigen und aller, die Hilfe suchten, eine Stütze zu sein und mit ihnen, mit Hilfe der Kirche in München, die wundersame Stärke und Schönheit der Kirche zu bezeugen.

Denn die Kirche gab dem Leben Räume, in denen das Leben ausgelöscht schien; schützte Freiheit im kommunistischen Totalitarismus; tröstete in den Ungerechtigkeiten und in den Schrecken des Krieges; tröstete, leitete und stärkte Schritte in Unsicherheiten und trug die Prophezeiung eines Neuanfangs durch die Kraft Gottes.

Diese Schönheit und Stärke der Kirche existiert auch heute, sowohl für Kroatien und Deutschland als auch für ganz Europa. Die einzige Frage ist: Vertrauen wir auf den Herrn oder lehnen wir unser eigenes Glück mit Gott ab?

Es tut uns leid, dass so viele Kroaten Kroatien und Bosnien und Herzegowina verlassen haben, aber wir sind froh, dass sie in all ihrem Leid, Akzeptanz und Zusammengehörigkeit gefunden haben, die zum Samen neuer Früchte wurden, die deutsche und kroatische Gläubige so tief verbinden.

[U ovoj euharistiji zahvaljujemo svim njemačkim vjernicima, kao i nositeljima raznih dužnosti i služba u društvu; svima koji su imali otvorena srca u Münchenu, u Bavarskoj i diljem Njemačke, koji su u početcima ove hrvatske katoličke zajednice bili živi prijevod i utjelovljenost Isusove sućuti s početka današnjega Evanđelja: „Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim...“(Mt 9, 36) I ovdje je na tako dojmljiv način potvrđeno da je izvorište svakoga dobrog djela u ljubavi, u sućuti.

„Izmučenost bez pastira“ dobila je odgovor u spremnosti franjevaca da odgovore na Gospodinov poziv da budu potpora u velikim potrebama vjernika i svih koji su tražili pomoć, da uz pomoć Crkve u Münchenu svjedoče čudesnu snagu i ljepotu Crkve.

Jer Crkva je davala prostore životu gdje se činilo da se život gasi; čuvala slobodu u komunističkome totalitarizmu; tješila u nepravdama i u ratnim strahotama; tješila, usmjeravala i jačala korake u nesigurnostima te nosila proroštvo novoga početka Božjom snagom.

Ta ljepota i snaga Crkve postoji i danas, kako za Hrvatsku i za Njemačku tako i za cijelu Europu. Pitanje je samo: Imamo li pouzdanja u Gospodina ili odbacujemo vlastitu sreću s Bogom?

Žao nam je što je toliko Hrvata otišlo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali nam je drago da su u svim svojim izmučenostima pronašli prihvaćanje i zajedništvo koje je postalo sjemenom novih plodova koji tako duboko povezuju njemačke i hrvatske vjernike.]

3. Dragi vjernici, dolazeći k vama, znao sam da ću ovdje naći ono što Hrvati sa sobom uvijek ponesu – živo srce, možda ranjeno i tužno; ali živo. Otkucaji toga bìla u Njemačkoj uvijek su u prošlosti bili dovoljno snažni,tako da ih se moglo čuti i u Domovini, ako ih je tko imao i želio čuti. I danas to bilo kuca…

Znam koliko ste privrženi kardinalu Stepincu, koji je prije dvadeset i pet godina (1998.) proglašen blaženim; znam da poznajete puno njegovih riječi i djela; njegovu duhovnost i njegovu svetost.

Znam i to da vam nije potrebno posebno isticati njegove misli. Zbog toga ću ponoviti samo jednu njegovu rečenicu, zapravo njezin dio, izrečen 3. listopada 1946.,tijekom onoga nakaznog procesa komunističkih nasilnika; dio odgovora koji i danas smeta, a siguran sam da ga znate napamet. On glasi:

„Ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bìlo hrvatskoga naroda.“

Zašto bi bio ništarija? Bremenita je ta naša riječ 'ništarija':čovjek nositelj praznine i bezvrijednosti, jer ne prepoznaje Boga u sebi, u drugim ljudima, u svojim bližnjima. Jer mu nije stalo ni do čega. A zašto je nadbiskup Stepinac mogao osjetiti bìlo svoga naroda? Jer je svoje srce uskladio s Božjom ljubavlju, s njegovim Srcem, s njegovom Riječju i sa središtem svoga bića, sa savješću. I nije se povijao ni pred kojim zemaljskim moćnikom…

4. Dakle, radi se o srcu. Prije sedamdeset i pet godina, dvije godine nakon osude nadbiskupa Stepinca, Hrvatsku su ovamo donijeli ljudi kojima se stezalo srce, koji su plakali u samoći, s nadama i čežnjama, na izmaku snaga vapeći Bogu i Majci Božjoj za pomoć.

I premda je sve to bilo bolno, jedanput donesena Hrvatska ovamo lako se ponovno nađe tamo gdje je pohranjena, oživljena i obnovljena.

Znaju to svi ljudi koji su morali, koji su bili prisiljeni napustiti domovinu. Dovoljan je jedan pogled u dušu, jedan zvuk i titraj zavoljene pjesme; jedan miris jutra ili sutona; jedan odsjaj površine mora; jedna riječ s usana roditelja; jedan okus masline i smokve; jedan pogled bolesnoga djeteta; jedna kap iz potoka, bunara; jedna vlat ledine ili smilja; dodir sjene na poznatome putu; jedan šapat molitve, nikad dovršene…

5. Ovdje su pastiri u brizi za srce njegovali plemenitost, upućujući na Krista i Crkvu, i čuvali bilo naroda. Što su činili? Ono što kao zadaću Isus daje učenicima: Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!

Evanđelje započinje ganućem i sažaljenjem, a završava darom: Primiste kao dar, dajite kao dar!

Liječite – lijekom besmrtnosti, euharistijom; pridižite iz mrtvila – milosrđem i Duhom životvorcem; čistite – Božjom istinom; udaljujte zlo – vlastitim predanjem i nesebičnošću.

Naša nas povijest, braćo i sestre, uči da je važno ne udaljiti se od zajedništva s Bogom. Uči nas da je upravo ono što je izgledalo kao propast –življeno s pouzdanjem u Boga i s ljubavlju prema bližnjima, poput kardinala Stepinca –postalo novom snagom i blagoslovom. I danas je tako; i danas smo pozvani sve teškoće gledati istim pogledom. I ustrajati u dobru.

6. U našemu crkvenom životu često je navođena Isusova rečenica, primijenjena na brigu za svećenička i redovnička zvanja te ostale službe u zajednicama vjernika: „Žetva je velika, ali radnika malo.“

U toj rečenici, ne samo zbog toga što je zadnja riječ, težište se stavlja, očito jer ga tako čuju naše uši i naše srce, na riječ 'malo', radnika je malo. Još i više: mi čujemo riječ 'premalo'; osjećamo nedostatak, nemogućnosti: premalo je svećenika, redovnika, redovnica; premalo je katolika, istinskih vjernika, zauzetih laika; premalo studenata, djece, premalo Hrvata, premalo…

No, Isus donosi Radosnu vijest koju, nažalost, prečujemo: Žetva je velika. Velika, neizmjerna. Ne bismo nipošto od Radosne vijesti o velikoj žetvi smjeli napraviti žalosnu vijest o premalo radnika. Isus nam daruje svoj pogled, čistoću oka koje vidi bogatstvo žetve i berbe. Tamo gdje mi vidimo prijetnju nepreglednih prostora nedostataka, pada brojnosti i pustoš, on vidi mogućnosti i plodove.

Odlučujuć je taj obrat. Tamo gdje su ljudi očekivali čupanje i uništavanje korova, on donosi dozrijevanje; tamo gdje se prokazivalo udaljavanje Boga od čovjeka, on je postao čovjekom; tamo gdje mi osjećamo potrebu govoriti o udaljenosti ljudi od vjere, od Boga, Isus nas šalje govoriti: Približilo se kraljevstvo Božje. Štoviše – ono je među nama; ono je u nama, kako nam je rekao naš Gospodin.

Nikada nas nema premalo, ako se radujemo žetvi; nismo preslabi, ako smo slobodni; nećemo biti tjeskobni, ako slijedimo istinu.

7. Vjerujemo li da se to odnosi i na našu Crkvu, na naš narod i na hrvatsku domovinu? Koliko se samo puta i sâm pitam osjećam li ja, osjećamo li mi, kao Crkva, bìlo Božjega Srca, bilo vječnosti, da bismo osjetili bilo vremena i naroda? Usudimo li se u onome što nam izgleda kao pustoš vidjeti nove mladice? Imajmo pouzdanja i čuvajmo otkucaje Srca.

Novi su naraštaji stasali. Zahvalni smo za njih. Otkucaji bila ovdje su živi. U 'demografskoj zimi' – kako ju zovu – primjećujemo da je uzrok u duhovnoj zimi, u sebičnosti, u zatvaranju u prolazno, što dovodi do nezadovoljstva i sukoba.

Povijest ove župe pokazuje nam što čini Bog, ako mu se pridružimo u njegovoj sućuti i sebedarju.

8. Ovaj jubilej slavimo u ovoj crkvi staroj više od četiri stotine godina kojoj je naslovnik sveti arhanđeo Mihael. Građena je i uređivana tako da se u njoj odražavaju istine vjere Katoličke Crkve, ali su u njoj prepoznatljive sastavnice ljudskoga života i otajstva Radosne vijesti.

Ovaj nas prostor poučava da je Krist u središtu svega što postoji. Na sve četiri strane, na zidovima, odnosno iznad središnjega oltarnoga prikaza (oltar sv. Mihaela), nalazi se Isusovo ime, ispisano početnim slovima njegova imena (IHS) u krugu žarećega, zrakastoga sunca. Ta 'omeđenost' koja otvara beskraju daje sigurnost i čovjeka trajno upućuje na Boga.

Na ulazu u ovu crkvu susrećemo predivnu škropionicu, blagoslovljenu vodu, spominjući se svoga krštenja po kojemu smo preporođeni na vječni život; s braćom i setrama u lađi, u zajednici Crkve, usmjereni smo prema oltaru, sa svime što obilježuje naš život.

Pod ovim lûkom nalazi se namjerno baš sedam stuba, kao slika sedam sakramenata koji vode u prostor oltara i gozbe uskrsnuća. Na tim je stubama Kristova raspetost, na pragu smrti i života.

Tu je i naša vjera u kojoj su sva naša trpljenja koja povezuju Stari zavjet i trajnu prisutnost Uskrsloga, po kojoj smo mi živi na zemlji i preminuli pridruženi zajednici svetih koji nas prate i zagovaraju u svakodnevici, gdje se čuje bìlo našega kršćanskog, katoličkog hrvatskog srca. Pred likom smo arkanđela Mihaela koji pita Tko je kao Bog? I koji daje prostora svjetlu koje nadvladava tamu.

9. Draga braćo i sestre! Nažalost, tijekom više od trideset godina hrvatske slobode po posljedicama vidimo da se nije istinski slušalo bìlo hrvatskoga naroda, jer da jest, tada bi se čulo da to bìlo nije usklađeno s našim iseljeništvom.

Zbog toga predugo osjećamo tu aritmiju kucanja srca našega naroda!

Dio hrvatskoga vjerničkog srca koji kuca u iseljeništvu ima snagu čežnje, ljubavi i nade koja je dovoljna za obnavljanje hrvatske domovine i biti proročkim znakom drugima u Europi od koje kao da mnogi odustaju.

Poznajemo kušnju i među nama – kušnju odustajanja od Hrvatske! Neprijateljima je to najdraže… I onda kada ljudi na vlasti upravljaju Hrvatskom, a ne osluškuju bìlo naroda; i onda kada u umoru i razočaranju i sami želite prihvatiti neko drugo životno bìlo, drugo srce, Hrvatsku zaboraviti ne možemo. To najbolje znaju oni koji su se od nje morali rastajati.

A onda taj isti ritam srca, to isto srce zakuca u njihovoj djeci…

Liječimo aritmiju hrvatskoga srca pouzdanjem u Boga, privrženošću Gospi, vjernošću Crkvi, svetošću kardinala Stepinca!

Amen.

by Admin

RASPORED SVETIH MISA NEDJELJOM I RADNIM RADOM

 

RASPORED SVETIH MISA U HRVATSKOJ KATOLIČKOJ ŽUPI MÜNCHEN  NEDJELJOM I RADNIM DANOM 2023./2024.

 

 

NEDJELJNI RASPORED SVETIH MISA
Nedjeljom svete mise slavimo po slijedećem rasporedu :

 

 

SUBOTNJI RASPORED SVETIH MISA

 

Subotom svete mise slavimo po slijedećem rasporedu :

 

 

 

RASPORED SVETIH MISA RADNIM DANOM

 

Radnim danom svete mise slavimo po slijedećem rasporedu :

 

 

RASPORED ZA SVETU ISPOVIJED U NAŠOJ ŽUPI 2023.

 

Mogućnost za svetu ispovijed u našoj Župi imamo :

 

 

 

RADNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA NAŠE ŽUPE
U našoj župi radno vrijeme župnog ureda je od ponedjeljka do petka od 9.00 do 14.00 sati.
U drugo vrijeme po dogovoru.
Telefon župnog ureda glasi: 089 179 5810 ili 089 179 581 31
E-mail: info@hkz-muenchen.de

 

 

by Admin

Pet savjeta Padre Pia

I. Ispovijed

“Ispovijed je ‘kupka’ za dušu. Morate odlaziti na ispovijed jednom tjedno jer ne želim da bilo koja duša ostane bez tog sakramenta više od tjedan dana. Čak se u čistoj, zatvorenoj sobi, nakuplja prašina. Uđite u nju nakon tjedan dana i vidjet ćete da ju treba očistiti od prašine.”

II. Svakodnevna pričest

“Istina je, nismo dostojni takvog dara. Ipak, pristupiti Pričesti u smrtnom grijehu jedna je stvar, a biti nedostojan je nešto sasvim drugo. Svi smo nedostojni, ali On je Taj koji nas poziva, On je Taj koji to želi! Ponizimo se i primimo Ga pokajničkim i srcem punim ljubavi.”

III. Ispit savjesti svake večeri

Netko je jednom kazao Padre Piju da je ispit savjesti svake večeri prije počinka besmislen jer je znao koje je grijehe počinio tog dana. Padre Pio mu je odgovorio: “Istina, ali svaki iskusni trgovac u svijetu tijekom dana vodi brigu je li zaradio ili izgubio prilikom svake prodaje. Navečer, ipak, ponovno pregledava račune kako bi vidio što treba učiniti sljedećeg dana. To znači da je neophodno činiti ispit savjesti svake večeri, kratko ali razumno.”

IV. Dnevno čitanje duhovnog štiva

“Hvata me jeza od štete koju trpe duše koje ne čitaju duhovne knjige… U čitanju svetih knjiga nalazi se takva snaga da taj čin dovodi do potpune promjene; takva snaga da čak i svjetovne ljude vodi na put savršenstva.”

V. Meditacija dva puta dnevno

“Ako ne uspijevaš dobro meditirati, ne odustaj od ove dužnosti. Ako je rastresenost velika, ne obeshrabruj se; čini meditaciju strpljenja i sigurno ćeš biti na dobitku. Odluči koliko će ona dugo trajati i ne prekidaj prije nego završi, čak i ako to znači da ćeš biti razapet. Zašto se toliko brineš jer ne možeš meditirati na način koji bi želio? Meditacija znači dosezanje Boga, ali to nije konačni cilj. Cilj je voljeti Boga i bližnjega. Bezrezervno ljubi Boga svom svojom dušom, a bližnjega kao samoga sebe i tako ćeš ostvariti pola svoje meditacije.”

by Admin

Križni put

Pristupna molitva

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Premilostivi Bože, Isuse Kriste! Evo duša moja s rascviljenom majkom tvojom Marijom ide za tobom i prati te na teškom putu tvoje pregorke muke. Okrijepi me svojom milošću da uzmognem strpljivo  nositi svoj križ što sam ga grijesima svojim zaslužio. Ojači me da ne klonem i ne iznemognem na tom putu te daj da mi svaka postaja bude korak u nebo. Amen.

Rascviljena Majka staše

Blizu križa te plakaš

Muke Sina jedinog.

 

Refren: O žalosna Majko sveta

Rane Sina tvog propeta

Nek nam budu u srcu.

I. POSTAJA

Isus osuđen na smrt

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj nedužnog Isusa gdje stoji pred sucem! Slušaj kako ga krivo potvaraju i tuže, a on i ne otvara svojih usta! Razdraženi narod koji ga je prije nekoliko dana slavio kao svoga kralja sada mahnito viče: «Propni ga, propni!» Osudiše ga, a on prima drage volje osudu samo da nas riješi osude vječnoga prokletstva.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse! Na tu nepravednu osudu pristao sam i ja po grijehu; i ja sam te zlim životom svojim osudio. Oprosti mi, i daj mi milost da i ja krotko i strpljivo primam krivi sud te da se oslobodim osude na vječne muke. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tad tužaše i plakaše

I drhtaše kad gledaše

Muke Sina jedinog.

II. POSTAJA

Isus prima na se križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj teški križ što ga metnuše na Isusa njegovi neprijatelji. Ne nosi ga on za sebe, već za tebe i za čitav svijet. Grijesi tvoji i grijesi svih ljudi tište sveta ramena njegova, a ti još nećeš da se popraviš!

 Pomolimo se.

Preblagi Spasitelju, Isuse Kriste, koji si tako dragovoljno primio na se križ što ti ga priredište grijesi moji i grijesi svega svijeta, daj mi milost da osjetim teško breme svojih grijeha i da ih skrušeno oplačem. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Koji čovjek ne b’ plakao,

Kad bi majku ugledao

U tolikoj žalosti?

III. POSTAJA

Isus pada prvi put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Kako su teški naši grijesi! Pod njihovim teretom pada onaj  koji sve drži svemoćnom riječju svojom; a pada zato da se mi podignemo iz zloća svojih.

Pomolimo se.

Nedužni Isuse Kriste! Pod težinom grijeha mojih padaš ti da mene bijednika podigneš. Okrijepi me, dragi Isuse, da nikada više ne upadnem u grijeh, i daj mi milost da me nikakvo zlo ne odjeli od ljubavi tvoje. Amen.

 Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tko se ne bi ražalio,

Majku Božju promislio

U tolikoj žalosti?

IV. POSTAJA

Isus susreta svoju svetu Majku

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj žalosnu Majku Isusovu, kako rasplakana ide za Sinom svojim. Oh, kolika joj bol obuze srce kad ga vidje onako nagrđena i izmučena. A tko joj prouzroči toliku bol? Mi i grijesi naši. Zar ćemo i nadalje svojim grijesima zadavati bol svetoj Majci Spasiteljevoj?

Pomolimo se.

Predragi Isuse! Molim te za onu tugu što si je podnio kad si sreo Majku svoju; podijeli mi pravu pobožnost prema svetoj Majci svojoj. A ti, prežalosna Majko, pomozi mi da se uvijek sjećam muke Sina tvoga i da po joj dođem u nebo. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Zarad grijeha svoga puka,

Vidi Sina sad u muka,

Oštrim bičem podložna.

V. POSTAJA

Simon Cirenac pomaže Isusu nositi križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Spasitelj je tako iznemogao da već nije mogao nositi križa; ali tvrdo srce ljudsko nema smilovanja. Isus je mnogoga bolesnika ozdravio, mnogomu mrtvacu život povratio: sada sam treba pomoći, ali mu nema nikoga u pomoć. Neprijateljima njegovim ne preostade drugo nego da prisile Simona da pomogne Isusu nositi križ. A kako si ti spreman nositi Isusov križ?

Pomolimo se.

Premili moj Isuse! Prosvijetli me milošću svojom da spoznam križ tvoj, i daj mi milost da križ koji si mi poslao zagrlim i nosim drage volje dokle god ti hoćeš. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Gleda Sina preljubljena,

Umirući zapuštena,

Kako gorko uzdahnu.

 VI. POSTAJA

Veronika pruža Isusu rubac

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Među silnom svjetinom koja se naslađivala mukama Isusovim našla se jedna pobožna žena koja požali Spasitelja. Ona mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. A za nagradu vraća joj Spasitelj sliku svetoga lica svoga utisnu u rubac. Kako je lijepo ogledalo dobila sveta Veronika! Ogledaj se u to ogledalo često.

Pomolimo se.

Predobri Isuse, koji si smrtnim znojem lica svoga meni spasio život; o daj povrati duši mojoj ljepotu, koju je na krštenju primila! Daj mi onako nježno srce kakvim ti je sveta Veronika pružila rubac, i utisni mi u srce biljege muke svoje. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Vrutče živi od ljubavi

Srce moje daj da živi,

I da s tobom proplače.

VII. POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Evo i opet pada Isus da iz gliba grijeha podigne tebe i sve ljude. Kako ga moraju vrijeđati rane na presvetom tijelu! Ali više nego rane vrijeđaju ga grijesi tvoji u koje opet i opet padaš.

Pomolimo se.

 Ljubljeni Isuse! Ti opet padaš pod teškim bremenom križa. Molim te za boli što si ih osjetio kod ovoga pada, podigni me iz grijeha mojih i ne daj da ikada više u njih padnem. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tvoga Sina ranjenoga,

Za me vele mučenoga,

Muke sa mnom razdijeli.

 VIII. POSTAJA

Isus tješi jeruzalemske žene

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

 Žene požališe Isusa kad ga vidješe svega krvava i izranjena te počeše nad njim plakati. A Isus im reče: «Kćeri jeruzalemske, ne oplakujte mene nego oplakujte sebe i djecu svoju!» I tebi Isus veli isto što je rekao ženima: «Ne oplakuj, sinko, mene, nego sebe i grijehe svoje!» A gdje su tvoje suze da oplačeš grijehe svoje?

Pomolimo se.

 Premili Isuse, koji voliš da oplakujem grijehe svoje nego li muke tvoje: daj mi milost da skrušenim srcem oplačem grijehe i uvrede koje sam ti nanio, i da zavrijedim veseliti se s tobom u kraljevstvu nebeskom. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Daj da s tobom, Majko, tužim,

Propetome vjerno služim

Dokle budem živjeti.

IX. POSTAJA

Isus pada treći put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Po treći put pada Isus pod križem, ali ga ne prestaje nositi dok ne dovrši djelo spasenja ljudskoga. Zašto se ti ustežeš nositi križ koji te vodi u nebo? U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ da živiš u vijeke.

Pomolimo se.

 Premili Isuse, koji si od silne muke i po treći put pao pod križem, ali se opet podigao i prigrlio teški križ da dovršiš za me žrtvu: daj mi jakost i ustrajnost da sa strahom mislim na spasenje duše svoje, i da me breme grijeha ne obori u ponor vječni, otkuda nema spasenja. Amen.

 Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 Blizu križa s tobom stati.

Mene tebi združivati,

U žalosti ja želim.

X. POSTAJA

Isus svlače

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj kako krvni neprijatelji Isusovi i odijelo s njega svukoše. O strahote! Gol stoji Bog koji sve odijeva! Njegovo presveto i prečisto tijelo ruglu se izvrgava. Zbog naše taštine i požude tijela mora on podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela, da nas zaodjene odjećom nedužnosti, koju smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima.

Pomolimo se.

 Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen: daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu ćud i zle požude; daj da sve što je grešno meni bude odvratno, a ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Djevo djeva, ti si dika,

Već mi nemoj biti gorka,

Daj da s tobom proplačem.

XI. POSTAJA

Isus pribijaju na križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete ruke Isusove koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge koje su koračale jedino za spasenje ljudsko. Što zaslužuješ ti koji si rukama svojim tolike nepravde počinio, koji si često stupao zabranjenim i krivim putevima?

Pomolimo se.

 Klanjam ti se, Isuse moj, i molim te za svetu muku tvoju: daj da protrnem od svetoga straha i da razapnem grešne požude tijela svoga, te da vazda budem tvoj. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Daj mi Sinka križ nositi,

Dionikom muke biti,

Rane svete štovati.

 XII. POSTAJA

Isus umire na križu

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

U groznim mukama visi Spasitelj na križu, a neprijatelji ga njegovi ismijavaju i grde. Ali on ih ne proklinje, on moli za njih: «Oče, oprosti im, jer ne znaju što rade.» Opraštaš li ti neprijateljima svojim, i moliš li za one koji te mrze i progone? Isus je umro da mi živimo, svojom smrću pobijedio je smrt.

Pomolimo se.

  Strpljivi Isuse, koji si podignut na križu za tri sata izdahnuo, molim te, pritegni me k sebi na sveti križ. Zaslužio sam nesretnu smrt; ali te molim za pregorku smrt tvoju, smiluj mi se i daj da s križem u ruci umrem u milosti tvojoj. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Čin’ me ranam izraniti,

Krljvu sina napojiti,

I križ njegov nositi.

XIII. POSTAJA

Isusa skidaju s križa

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Promisli koliku je bol morala osjetiti Blažena Djevica Marija kad joj mrtvo tijelo predragoga Sila položiše u krilo! Grijeh pogubi joj dragoga Sina. Grijeh probode mačem gorke žalosti majčino srce njezino. Oplači grijehe svoje i žali Majku koja za tebe toliko trpi!

Pomolimo se.

 Rastužena Majko Isusova i Majko moja! Molim te za onu ljutu bol što si je pretrpjela kad si prima u krilo mrtvo tijelo božanskoga Sina; primi i moju dušu na rastanku s tijelom u svoje materinsko krilo. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Da me plamen ne opali,

Sveta Djevo, ti me brani

Na dan suda strašnoga.

XIV. POSTAJA

Isusa polažu u grob

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Pobožni ljudi Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u kojoj ne bijaše još nitko pokopan. Ali tijelo Isusovo nije ostalo u grobu; za kratko vrijeme ustalo je ono slavno iz groba i združilo se opet s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako ustane slavno na vječni život.

Pomolimo se.

 Isuse, početniče života, daj da na tvom grobu oživim novim životom, i da umrijevši posvema grijehu s tobom jednom uskrsnem na život vječni. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Kada umrem ja, Isuse,

Nek mi Majke tvoje suze

Dušu rajem obdare.

 Zaključna molitva

Predobri Isuse, zahvaljujem ti na milosti, koju si mi pri ovoj pobožnosti udijelio. Primi je na slavu svoje muke, na zadovoljštinu za moje grijehe, na utjehu duša u čistilištu. Isuse, ne dopusti da bude neizmjerna vrijednost tvoje krvi za me izgubljena, nego mi udijeli svoju milost i odvedi me poslije ovoga života u vječnu radost. Amen.

R. Kruh s neba dao si njima.

O. Koji svaku slast u sebi ima.

R. Moli za nas, Djevice prežalosna.

O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

R. Znamenovao si, Gospodine, Franju, slugu svojega.

O. Znamenjima spasenja našega.

R. Gospodine, usliši molitvu moju.

O. I vapaj moj k tebi da dođe.

R. Gospodin s vama.

O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.

Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva tijela i krvi tvoje da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvoga.

                Neka se uteče za nas, molimo te, Gospodine Isuse Kriste, sada i na času smrti naše kod tvoga milosrđa preblažena djeva Marija, Majka tvoja, kroz čiju je presvetu dušu u vrijeme muke tvoje mač žalosti prošao.

                Gospodine Isuse Kriste, koji si kada svijet bijaše ohladnio, na tijelu preblaženog oca Franje svete rane muke svoje obnovio da srca naša potpališ ognjem ljubavi svoje; dopusti milostivo da njegovim zaslugama i prošnjama križ uvijek nosimo i rodimo plodove dostojne pokore. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

by Admin

IZLAZAK IZ TAME - Tri molitve u vremenima tame

IZLAZAK IZ TAME

Tri molitve u vremenima tame

U vremenima tame i kušnje često je od najveće pomoći čvrsto se držati neke molitve ili misli

Foto: Shutterstock

U borbi da se ide dalje u vremenima tame i kušnje, često je od najveće pomoći čvrsto se držati neke molitve ili misli. Previše smo rastreseni da bismo razmišljali o ičemu složenijem. Potrebno nam je nešto jednostavno i konkretno. Sljedeće molitve mogle bi biti od pomoći.

 

Ne boj se

Ne boj se, jer ja sam s tobom;

ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti,  podupirem te pobjedničkom desnicom.

Gle, postidjet će se i smesti

svi koji su na tebe bjesnjeli, bit će uništeni i propast će oni što se s tobom parbiše!

Tražit ćeš tvoje protivnike, ali ih nećeš naći.

Bit će uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju.

Jer ja, Gospodin, Bog tvoj krijepim desnicu tvoju i kažem ti: “Ne boj se, ja ti pomažem.”

(Iz 41,10–13)

 

Bog je uz mene

Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte:

Bog je naše utočište!

(Ps 62,6–9)

 

Mi ne znamo što je za nas dobro

Gospodine, mi ne znamo što je za nas dobro, a što loše. Mi ne možemo proreći budućnost, niti znamo kada ćeš nas doći posjetiti, u kakvom ćeš obliku doći. I stoga, sve to prepuštamo Tebi. Ostvari svoju dobru volju na nama i u nama. Neka uvijek motrimo Tebe, i budi Ti taj koji će neprestano brinuti za nas. Podaj nam milost Tvog gorkog Križa i Muke, i utješi nas na način koji Ti želiš i u trenutku kojega Ti odrediš.

(kardinal John Henry Newman)

by Admin

Molitva Gospi od zdravlja i svetom Roku

Molitva Gospi od zdravlja i svetom Roku

Pomolimo se!                                                                              Djela naša milošću svojom priteci i pomoću prati da svaka naša molitva i radnja s Tobom vazda počinje i započeta da se s Tobom dovrši. Primi i usliši naše molitvene vapaje. Daj nam svoj mir kako bi srca naša bila poslušna Tvojim zapovijedima i smirena u Tvojoj zaštiti. Užezi u nama oganj Duha Svetoga da Ti čistim tijelom služimo i neokaljanim srcem omilimo. Zahvaljujemo Ti za Tvoju i našu majku, Blaženu Djevicu Mariju koja pomaže svojoj djeci u nevoljama kako bi opet zadobili zdravlje. Po njezinu zagovoru oslobodi nas ove pandemijske nevolje, kao i od svakog moralnog nereda i zastranjenja. Neka ona svojom majčinskom brigom prati i štiti sve ljude i narode od opasne zaraze korona virusa. Neka ozdravi bolesne i blagoslivlja sve one koji njima pomažu.

Spasitelju, Isuse Kriste, u svojoj blagoj providnosti i očinskoj mudrosti postavio si svetoga Roka moćnim zaštitnikom protiv zaraznih bolesti i po njemu uvijek dijelio obilje blagoslova ljudima u bolesti i tjeskobi. Pošalji ga u ovom času kad nam je zdravlje ugroženo da nas štiti i za nas moli, kako bismo bili dostojni Tvojih obećanja. Ne dopusti, Gospodine, da se oslanjamo samo na svoje umijeće i znanje, već da se pouzdajemo u tvoju pomoć i veliko milosrđe. Udijeli nam zdravlje duše i tijela kako bismo trajno mogli iskazivati Tebi slavu i hvalu. A svi za koje molimo, žive ili mrtve, neka po zagovoru Tvojih svetih miljenika milostivo dobiju oproštenje svojih grijeha i zasluže stići u vječni život u nebu. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

 

by Admin

Deset iznimno jednostavnih savjeta Sv. Ivana XXIII. pape

Deset iznimno jednostavnih savjeta za sve koji su zahvaćeni panikom u životu

Foto: Rawpixel

                                                              

                                                               SAMO DANAS

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati … samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću … ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

Sv. Ivan XXIII. papa

by Admin

Nova dogma Marije suotkupiteljice

Nova dogma Marije suotkupiteljice

 

UVOD

Od 1945. – 1959. godine Gospa se ukazivala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu kao „Majka svih naroda“. Gospa traži da se slika i molitva majci svih naroda širi po cijelom svijetu i da se proglasi nova i zadnja marijanska dogma „Marije suotkupiteljice, zagovornice i posrednice svih milosti“, kako bi konačno došlo do novog izlijevanja Duha Svetoga i pravog mira u svijetu. Amsterdamski biskup, Msgr. Jozef M. Punt, potvrdio je 31. svibnja 2002. g. autentičnost i nadnaravni izvor tog ukazanja. – Značenje ovog događaja je ogromno.

MARIJA, UZROK SPASENJA

Sv. Irenej Lionski je usporedio Mariju s Evom i rekao „što je djevica Eva svojom nevjerom svezala, to je Djevica Marija svojom vjerom razriješila“, „smrt po Evi, život po Mariji“, te „posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 494). Marija je postala „nova Eva“ i „majka svih živih“ (KKC 511). Tu istinu priznajemo svaki put kad molimo Gospine litanije: „Uzroče naše radosti, moli za nas!“

Spasitelja zovemo onoga „koji je uzrok odn. uzročnik našeg spasenja“. Ako dakle sv. Irenej – a i katolički Katekizam – kaže da je Marija „uzrok spasenja“, onda ju je već na neki način definirao kao „spasiteljicu“. Tko je onda uzrok našeg spasenja, Isus ili Marija? Odgovor je: i Isus i Marija – samo na različite načine. Isus je kao „jedini posrednik između Boga i ljudi“ (1 Tim 2,5) prouzročio  naše spasenje svojom žrtvom i krvlju na križu. Zato je on jedini i potpuni Spasitelj. Marija je svojim „fiatom“ omogućila Isusu da od nje primi ljudsku narav (usp. Lk 1,38), te svojim sudjelovanjem u njegovoj patnji (usp. Lk 2,35) omogućila da se od nje rodi i Crkva. To je sam Isus potvrdio riječima: „Evo ti majke!“ (Iv 19,26) Zato možemo reći da nas je Isus spasio, a da je Marija omogućila Isusu da nas spasi. Isus nam je daravao spasenje, a Marija nam je dala Spasitelja. Isus je bio uzrok spasenja, a Marija je bila „uvjet“ našeg spasenja. Isusova uloga u spasenju svijeta se odnosi prema Marijinoj ulozi kao što se uzrok odnosi prema uvjetu ili milost prema vjeri.

MILOST I VJERA KAO UZROK I UVJET SPASENJA

Naše spasenje ima dva uzroka, jedan božanski, kojega zovemo „milost“ i jedan ljudski, kojega zovemo „vjera“. S jedne strane je za naše spasenje potrebna Božja milost. Bez nje se nitko ne može spasiti. Tu milost primamo kroz Isusa Krista (usp. Iv 1,17). Ali, budući da smo slobodna bića i da nas Bog ne može prisiliti na spasenje, potreban je zato  s druge strane naš slobodni pristanak na tu milost. Taj pristanak se vrši kroz vjeru (Iv 1,12). Zato nije samo Božja milost potrebna za naše spasenje, nego i naša vjera: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ (Mk 16,16) Zato nije samo Božja milost, već i vjera uzrok spasenja, kao što nam Isus kaže: „Vjera te tvoja spasila!“ (Lk 7,50)

Ako se dakle pitamo, što je uzrok našeg spasenja, Božja milost ili naša vjera, možemo i moramo odgovoriti: i jedno i drugo – samo na različite načine. Milost se odnosi prema vjeri onako kako se uzrok odnosi prema uvjetu. Strogo gledano samo milost prouzrokuje spasenje, a vjera ga „samo“ uvjetuje, jer nas milost izravno i direktno spašava (oslobađa od grijeha, daje nam život vječni, itd.), a vjera „samo“ omogućuje milosti da nas može spasiti. Vjera nas ne spašava izravno, nego posredno i neizravno. To je bitna razlika! Vjera nije – strogo gledano – uzrok, nego uvjet ili su-uzrok spasenja. Vjera otvara vrata. Bog je onaj koji spašava, ali on nas ne može spasiti, ako mu ne otvorimo vrata našeg srca. Zato je vjera nužni uvjet i su-uzrok spasenja. Pučkim jezikom vjeru možemo nazvati „uzrokom spasenja“, ako ju shvaćamo kao posredni i neizravni (su-)uzrok. Tako je i sv. Irenej nazvao Mariju „uzrokom spasenja“, pretpostavljajući da je njena vjera bila „samo“ uvjet, tj. posredni i neizravni uzrok spasenja. Upravo tako kako naša vjera dozvoljava i omogućava Božjoj milosti da nas spašava, tako je Marijina vjera dozvolila i omogućila Isusu da spasi ljudski rod. Kao što je Isus ženi rekao: „Vjera te tvoja spasila!“, tako možemo o Mariji reći: „Marijina vjera je spasila svijet!“

MARIJA SUOTKUPITELJICA

Ako je Marija „spasila“ cijeli svijet, smijemo li ju onda nazivati „spasiteljicom“? Teoretski, tj. pučki i pjesnički rečeno, mogli bi Mariju čak tako nazivati. To činimo npr. kad pjevamo marijanske pjesme: „Ti raj si nam otvorila, kad Isusa si rodila“ („O mila Majko“) ili „Djeva sina porodi, đavlu silu svu slomi, a kršćane oslobodi, sveta Djeva Marija“ („U se vrijeme godišta“). Ali naziv „spasiteljica“ je vrlo dvosmislen i može voditi do krivog shvaćanja Marije kao druge spasiteljice (kraj Krista). To bi bila velika hereza, jer je jasno da postoji samo jedan Spasitelj, Isus Krist. Zato je bolje ne koristi taj izraz da ne bi došlo do nesporazuma i krivovjerja. Ali ako razdvojimo milost i vjeru kao uzrok i uvjet spasenja, onda možemo lako naći točan i odgovarajući naziv za Marijinu ulogu u spasenju svijeta. Definiramo li spasitelja kao „uzročnika spasenja“, a znamo da je Marija bila „suuzročnica spasenja“, onda ju možemo ispravno nazvati „suotkupiteljicom“. S tim izrazom izbjegavamo shvaćanje Marije kao izravnu i neposrednu spasiteljicu, jednaka Isusu, ali izražavamo njeno bitno i nužno udioništvo i suradnju u djelu spasenja. Ona nije spasila svijet, ali je sudjelovala i surađivala u njegovom spasenju. Zato ju možemo i moramo nazvati „suradnicom Spasitelja“ ili jednostavno „suotkupiteljicom“. Ako Mariju nazivamo suotkupiteljicom (a ne otkupiteljicom) onda ne diramo istinu da je Isus jedini i pravi Spasitelj svijeta, već dodajemo da ga je spasio kroz Marijino sudjelovanje i posredništvo, s Marijom i kroz nju. Tko to shvati, shvatio je bit i smisao nove i zadnje marijanske dogme.

BIT I SMISAO DOGME

Kao što možemo Mariju promatrati kao majku Crkve i kao sliku i uzor Crkve, tako postoji i dvostruki vid i smisao ove dogme.

S jedne strane Crkva priznaje da „Marijino majčinstvo neprekidno traje“, jer „nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje nastavlja pribavljati darove vječnoga spasenja (...) Zbog toga se Blažena Djevica zaziva u Crkvi naslovima Odvjetnice, Braniteljice, Pomoćnice i Posrednice.“ (Lumen Gentium, br. 62) Ali ako shvatimo da nam je Bog kroz ruke i krilo Marijino darovao Spasitelja i „s njime sve“ (Rim 8,32), onda možemo Mariju častiti  i naslovima „Suotkupiteljica“ i „Posrednica svih milosti“. Tako ćemo Mariju dublje spoznati i savršenije štovati. Jasno je da iz dubljeg i savršenijeg štovanja Gospe proizlazi viša i veća milost. Ona je „puna milosti“. Zahvaljujući ovoj dogmi, Crkva će moći još daleko više crpiti iz tog neizmjernog izvora svih milosti. „Bog je skupio sve vode i nazvao ih more“, kaže sv. Ljudevit Montfortski, „Bog je skupio sve milosti i nazvao ih je Marijom.“ On tvrdi da je Bog odlučio u zadnjim vremenima otkriti Gospinu tajnu kako bi se ona više spoznala, ljubila i častila, i kako bi kroz njen moćni zagovor darovao svijetu veće milosti. To je dijelom počelo u Lourdesu i Fatimi, a nastavlja se u Međugorju.

S druge strane ova dogma skriva duboku pouku u sebi. Ako je Marija kao slika i uzor Crkve imala udioništvo u djelu spasenja, onda to znači da i Crkva ima udioništvo u njemu. Sv. Augustin je rekao: „Bog te stvorio bez tebe, al te neće spasiti bez tebe!“ I ovdje se vidi koliko je bitna i potrebna naša suradnja za naše spasenje. Koliko je važno da shvatimo da naše spasenje ima dva uzroka, Božju milost i našu suradnju! Kad su pitali sv. Tomu, što je ključ svetosti, rekao je: „moramo htjeti“. Isus je spasio svijet, da, ali kako bi se to spasenje konkretno ostvarilo potrebna je naša suradnja. Upravo iz tog razloga je sv. Pavao rekao: „u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim“ (Kol 1,24). Kroz svoje udioništvo u Kristovoj patnji je sv. Pavao – kao kroz „porođajne boli“ – omogućio Kristu da kroz njega spašava duše i rađa nove udove za Crkvu: „dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.“ (Gal 4,19) To što je Gospa na kalvariji u velikom i cjelovitom smislu doživljavala, doživio je sv. Pavao u malome i djelomićnom smislu. To znači biti suotkupitelj: Isusu pomagati i omogućiti da on kroz nas spašava svijet! Kao što je Isus s Marijom i kroz Mariju spasio svijet, tako želi Bog spasiti svijet samo s nama i kroz nas. Kao što je bilo Marijino udioništvo i suradnja nužna za opće spasenje, tako je i naše udioništvo i suradnja potrebna za konkretno spasenje svijeta. Isus je teoretski mogao spasiti svijet bez Marije, ali nije htio! Što znači da Bog teoretski može spasiti svijet bez nas, ali ne želi! To je bit i smisao dogme o suotkupiteljici! Da razumijemo da nas Bog treba! Bog nas želi! Bog želi da i mi poput Marije aktivno surađujemo u spasenju svijeta! Bog želi spasiti ovaj svijet, ali samo s nama i kroz nas. Zato kaže sv. Pavao: „Božji smo suradnici.“ (1 Kor 3,9) To što je, dakle, Marija bila u velikom, to trebamo mi biti u malome: Božji suradnici, tj. Božji suotkupitelji!

ČAROBNA RIJEČ ZAJEDNO

U povijesti čovječanstva bilo je puno ljudi i udruga „dobre volje“ koji su željeli ostvariti pravednost i mir u svijetu. Od svih tih pokušaja valja spomenuti dva sasvim suprotna ekstrema, tj. komunizam i protestantizam.

Ekstremni komunizam je pokušao spasiti ovaj svijet bez Boga, tj. da čovjek sam sa svojom snagom stvara mir i jedinstvo među ljudima. Ali nažalost čovjek to u svojoj slabosti nije uspio. Ekstremni protestantizam naprotiv, tvrdio je, da samo i jedino Bog može spasiti ovaj svijet. Čovjek ne može Bogu ništa dodati i pomagati, tako da nije potrebna ljudska volja i suradnja, nego samo Božja milost („sola gratia“). Ali očito je da Bog nije želio spasiti svijet bez čovjeka, jer inače bi to već odavno radio. Imamo dakle dvostruki zaključak: čovjek bez Boga ne može spasiti svijet, a Bog bez čovjeka ne želi spasiti svijet. Što nam dakle preostaje? Zlatna sredina katoličanstva: Ovaj se svijet može spasiti, ako Bog i čovjek surađuju! Jer s Bogom čovjek može spasiti svijet, a Bog ga želi spasiti s čovjekom. Rješenje i čarobna riječ za spasenje svijeta glasi: Bog i čovjek zajedno! Zajedno i skupa s Bogom čovjek može činiti čudesa, zaustaviti ratove i stvarati mir u svijetu! Upravo to Bog želi od svega srca: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ (Lk 12,49)

SLIKA I MOLITVA MAJCI SVIH NARODA

Kako bi ovaj božanski oganj planuo i zapalio i preobrazio čovječanstvo dana nam je posebna slika i molitva Mariji majci svih naroda. Gospa je u Amsterdamu obećala: „To je molitva za spas svijeta. To je molitva za obraćenje svijeta. Molite ovu molitvu u svim okolnostima!" (38. poruka) "Kroz ovu molitvu će Gospa spasiti svijet." (46. poruka). Zato širimo ovu sliku i molimo ovu divnu molitvu svaki dan!

 

„Gospodine Isuse Kriste,

Sine Očev,

pošalji sada svoga Duha na zemlju.

Daj da se Duh Sveti nastani

u srcima svih naroda,

kako bi svi bili sačuvani

od propasti, nesreća i rata.

Neka majka svih naroda,

Blažena Djevica Marija

bude našom zagovornicom. Amen.“

 

(Izvor: http://www.de-vrouwe.info/)

 

napisao: fra Petar Komljenović OFM

by Admin

“Tko ne mrzi svoga oca i majku… ne može biti moj učenik”

“Dođe li tko k meni a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!” (Lk 14, 26-27: prijevod: Duda-Fućak).

Kaže se da je tanka nit između ljubavi i mržnje. Jednako tako da je tanka nit između genijalnosti i ludila. Čitajući gore navedene Isusove riječi, možemo zaključiti da je tanka nit između jasnoće i nejasnoće. Isus otvara oči. Međutim, mnogima se smrači od njegovih riječi. Nekad su vrlo zbunjujuće. Zar Isus nije rekao “Ljubite neprijatelje svoje i činite dobro onima koji vas mrze”. Zar sve zapovijedi nije sveo na jednu jedinu - zapovijed ljubavi. Sada izričito poziva na mržnju. Ako želimo biti njegovi, mrzit nam je svoje najbliže, pa i sam svoj život. Četvrta zapovijed u Zakonu glasi: Poštuj oca i majku. Za muža i ženu rečeno je: Njih dvoje bit će jedno.

Najlakše bi bilo zaključiti da se radi o krivom ili lošem prijevodu. Jer Isus nije tako nešto mogao reći. I uz pretpostavku da navedene riječi iz evanđelja nisu najbolje prevedene, smisao im je neupitan. Kako razumjeti smisao navedenih Isusovih riječi?

Sav Isusov govor ide za tim da nam približi ljubav Oca Nebeskoga. Kao 12-godišnji dječak u hramu kaže roditeljima: Što ste me tražili? Zar niste znali da mi je biti u onome što je Oca mojega koji je na nebesima. Učenicima i drugim slušateljima kaže: Tko su moja braća i sestre? To su oni koji slušaju riječ Očevu i izvršavaju je.

Isus nas je pozvao da budemo savršeni kao što je savršen naš Otac Nebeski. Isus nam u prispodobi o dobrom Ocu i rasipnom sinu ukazuje na narav Očeve ljubavi: posve nesebična, bezuvjetna, ustrajna, strpljiva, patnička. Daje sinu ono što mu je mogao uskratiti. Pušta ga unatoč tomu što vidi da ga taj put vodi u propast. Ne traži ga već očekuje njegov povratak.

Psihologija religije kaže nam da su roditelji djeci Bogu slične osobe. Djetetu su roditelji poput Boga. Toliko dijete ovisi o roditeljima. No, nitko nam ne treba dokazivati da roditelji nisu kao Bog, niti to mogu biti. Mogu, doduše, na svoju štetu i štetu vlastite djece igrati se Boga – svemogućega, sveznajućega, nepogrešivoga, sve-dobroga. Ali to se ne da ni odglumiti.

Isus ovdje ne govori o onima koji zanemaruju djecu. Isus govori o onima koji su razvili posesivan i ovisnički odnos prema djeci, roditeljima, bračnom drugu, braći i sestrama. Isus je došao osloboditi zarobljene. Među njima su i oni koji su – makar nesvjesno i neprepoznatljivo – zarobljeni rodbinskim i drugim rodbinskim odnosima. Takve Isus podsjeća na savršenu ljubav Oca Nebeskoga koji nikomu ne uskraćuje slobodu. A jedino «ovisnost» o Ocu Nebeskomu – koji nam nikada ne uskraćuje ljubav, a time ni slobodu - čini čovjeka slobodnim. Isus potiče na slobodne odnose pa makar cijena bila «mržnja». Isus naravno ne potiče na mržnju. On potiče na ljubav prema Ocu Nebeskomu pa makar u hrvanju za tu ljubav sredstvo bila «mržnja», tj. makar u ljudskim očima izgledalo da to hrvanje pokreće mržnja.

Mi smo najprije i poslije svega djeca Oca Nebeskoga. Isus nas vodi k Ocu. Njega možemo slijediti samo slobodni. Isus potvrđuje svaki naš osjećaj, pa tako i osjećaj mržnje, koji prati naša nastojanja da izrastemo u onu sliku na koju smo stvoreni. Takva Isusova mržnja je očito “zdrava mržnja” koja je u službi zdrave ljubavi. Sam je Isus zbog poslušnosti Ocu Nebeskom ispao neposlušan svojim roditeljima. Skandalizirao je svoju rodbinu do te mjere da su govorili da je poludio i da ih kao takav sramoti.

U svojoj sebičnoj ljubavi ljudi su posesivni. Prisvajaju ono što im ne pripada, tj. one koji im ne pripadaju. Isus nudi i poziva na zamršen put slobode, a konačno mu je odredište Otac Nebeski. (BV)

by Admin

POZIV PONIZNOSTI

Pravila lijepoga ponašanja različita su u različitim kulturama, društvima i društvenim slojevima. Poznavanje i obdržavanje tih pravila ulijeva osjećaj sigurnosti. Onaj tko ih poznaje i obdržava izbjeći će mnoge neugodnosti i poniženja. Ta pravila ponekad su pravi mali rituali koji na psihološkoj razini pomažu čovjeku u stresnim situacijama. Na primjer kada netko umre, običaji i obredi vezani uz smrt, pokop i žalovanje pomažu ožalošćenima da lakše prevladaju gubitak voljene osobe.

Današnji odlomak iz evanđelja ne govori doduše o tako stresnoj situaciji, ali donosi nam sliku jedne gozbe na koju su pozvani gosti među kojima je bio Isus. Razumijevanje Isusovih riječi domaćinu i ostalim uzvanicima pretpostavlja postojanje određenih pravila ponašanja za stolom. Ta pravila Isus ne odbacuje, ali ih želi preutemeljiti na podlozi evanđelja. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta Isus donosi dvije pouke.

Prva je pouka upućena uzvanicima. Ona polazi od toga da postoji predviđeni hijerarhijski raspored uzvanika za stolom. Isus ne komentira taj raspored nego opaža kako su uzvanici birali prva mjesta. U trčanju za prvim mjestima prepoznao je slijepu oholost koja nije svjesna svoja žalosnoga svršetka. Na velikim gozbama uvijek se može dogoditi da dođe netko časniji, te će mu onaj nižeg društvenog položaja morati ustupiti mjesto. Stoga Isus predlaže uzvanicima da, kada su pozvani na svadbu, biraju posljednje, a ne prvo mjesto i tako izbjegnu eventualno poniženje. Bolje je sjesti na posljednje mjesto jer se ono može zamijeniti jedino časnijim. Tu pouku Isus završava izrekom „svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. U Evanđelju po Luki ta rečenica ima programatski karakter koji se nalazi već u opisu Isusova djetinjstva, počevši s Marijinim hvalospjevom (usp. 2,51-53) i Isusovom rođenjem u štali. To znači da se ova Isusova pouka ne odnosi samo na ponašanje na gozbi, nego govori o tome kakav bi trebao biti čovjekov temeljni životni stav.

Druga Isusova pouka upućena je domaćinu koji ga je pozvao na objed. No preko njega Isus opet govori svima. Pouka govori o tome koga pozvati na gozbu. Isusove su riječi morale zaprepastiti njegove slušatelje. Nema ništa naravnije od toga da se na gozbu pozove rodbina, prijatelji i susjedi. Isus ovdje još kaže „bogati susjedi,“ a to se u konkretnom slučaju farizejskoga prvaka odnosi na susjede istoga društvenoga položaja. Isto tako, nije po sebi ništa loše očekivati da se poziv na gozbu uzvrati. Štoviše, to spada na osnovnu pristojnost. Međutim, Isusova pouka nadilazi okvire održavanja uhodanih društvenih odnosa tako što ih evangelizira. On svomu domaćinu kaže neka na gozbu pozove siromahe, sakate hrome i slijepe, to jest one koji su na rubu društva i koji mu ne mogu uzvratiti istom mjerom. To je u potpunom skladu s Isusovim navještajem evanđelja. Naime, popis Isusovih uzvanika na gozbu sličan je njegovu odgovoru koji daje učenicima Ivana Krstitelja na pitanje „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (Lk 7,20) Tada je Isus odgovorio: „Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. (Lk 7,22). Sada farizejskom prvaku poručuje neka takve osobe pozove na gozbu.

To je zapravo poziv na obraćenje. Jer, da bi poslušao Isusa, nije dovoljno da farizej nadiđe uobičajena društvena pravila. Farizej treba promijeniti i svoj odnos prema Bogu. O čemu se radi postaje jasnije kada se sjetimo u kakvom religioznom kontekstu žive Isus, farizej i ostali sustolnici. To je ozračje ritualnoga bogoslužja iz kojega su bili isključeni svi obredno nečisti, a oni koji imali kakav tjelesni nedostatak stalno su bili u takvom stanju nečistoće. Slijepi, kljasti, sakati i bolesnici različitih vrsta nisu mogli pristupiti u hram, a Isus ih baš njih poziva na prva mjesta na gozbama. Treba sa žalošću priznati da se tragovi mentaliteta ritualne isključivosti stalno provlače kroz povijest kršćanske vjerske prakse. Ali isto tako s radošću treba primijetiti kako u naše vrijeme sve više raste društvena osjetljivost prema marginaliziranim osobama u Crkvi i društvu.  Njima je na poseban način upućena Isusova riječ: „Prijatelju, pomakni se naviše“. (Fra Domagoj Runje)

by Admin