HKŽ München organizirala je 8. i 9. srpnja 2022. hodočašće svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću i sv. Anti u Padovu. Hodočašće smo započeli u petak 7. srpnja u 23.00 sata s Theresienwiesse, sa dva velika autobusa (150 hodočasnika), predvođeni župnikom fra Petrom Klapežom.
U Padovu smo stigli u ranim jutarnjim satima. Sa nešto više od 200 tisuća stanovnika, Padova je treći po veličini grad talijanske pokrajine Veneto, odmah iza Venecije i Verone. Padova je “skriveni biser ovog dijela Italije” u sjeni ovih dvaju gradova samo zato što nema tako jaku pozadinsku priču kao Verona i Venecija. Leži na rijeci Bacchiglione. Padova ima svoju bogatu povijest i veliki niz kulturnih i povijesnih znamenitosti. Jedan je od najstarijih gradova u Italiji. U gradu se nalazi, gotovo 800 godina staro, Sveučilište (Universita ‘di Padova), između ostalog poznato po tome što je na njemu predavao i Galileo Galilei. Padovanski “Orto Botanico di Padova” je prvi akademski botanički vrt na svijetu, otvoren 1545. godine. Slavni talijanski slikar, arhitekt i kipar Giotto di Bondone (1267. do 1337.) oslikao je u Padovi glasovitu Arena-kapelu, pravog naziva Kapela Scrovegni čiji se ciklus fresaka smatra početakom revolucionarnog razvoja u povijesti zidnog slikarstva. Zbog toga su ove freske 2021. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Padova je poznata kao grad u kojem je živio pjesnik Dante Alighieri, a najpoznatija je ipak po svetom Antunu Padovanskom koji je živio u Padovi i čiji se grob nalazi u velebnoj “Basilica di Sant’Antonio” u gradu. Za nas Hrvate posebno je važna činjenica da je u kapucinskom samostanu, u blizini bazilike svetog Antuna, pune 33 godine živio i naš hrvatski svetac, sveti Leopold Bogdan Mandić čije smo svetište pohodili odmah po dolasku u Padovu.

Nakon jutarnje svete mise, koju su slavili oci kapucini, u crkvi svetišta, fra Petar nam je kratko predstavio život sv. Leopolda, sveca pomirenja i ekumenizma. Poslije toga je predvodio pokorničko bogoslužje za nas hodočasnike.
Fra Petar je, između ostaloga rekao: ” Sveti Leopold Mandić u svome bi ‘salonu uljudnosti’, kako su nazivali njegovu ispovjedaonicu, zbog blaga i ljubazna načina s kojim je primao i pratio svoje pokajnike, sve primao s velikim poštovanjem: ‘Izvolite, gospodine, uđite!’, govorio bi Leopold, a ispovijed bi često zaključivao riječima: ‘Vratite se, bit ćemo prijatelji!’ Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, smirenošću, pouzdanošću, kao i snažnim duhovnim iskustvom, prožeti ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj, te hranjeni svetom Euharistijom. Ispovijedajući tako sklapao je prijateljstva, koja su trajala dugo i bila dragocjena, nezamjenjiva. Prijatelji oca Leopolda pripadali su najrazličitijim društvenim staležima: bili su tu bogati i siromašni, sveučilišni profesori i jednostavni obični ljudi, dobre duše kojima je bilo potrebno samo ohrabrenje kako bi nastavile putem savršenosti, kao i one nešto složenije, s kojima je valjalo ‘zavrnuti rukave’ i početi ispočetka. Znao je prodrijeti u svačije srce, pravom riječju, koja je potjecala iz njegove osjećajnosti, no također tražena od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje.”
Poslije pokorničkog bogoslužja u sabranosti, molitvi i tišini obišli smo svečeve relikvije, grob, malu i skromnu ispovjedaonicu u kojoj je sveti Leopold ispovijedao 33 godine, i ostale prostorije svetišta u kojima su smješteni svečevi osobni predmeti, njegove slike i skulpture te brojni zavjetni darovi i zahvale vjernika.

Prepuni dojmova i primljenih milosti napustili smo svetište i krenuli prema bazilici svetog Antuna. Bazilika Svetog Antuna (tal. Basilica di Sant’Antonio da Padova), najznamenitija je građevina u Padovi, izgrađena u obliku latinskog križa s tri lađe i širokom i kratkom poprečnom lađom. Bazilika je izgrađena u 13. stoljeću u čast Svetog Antuna Padovanskog, a određene modifikacije doživjela je tijekom 14. i 15. stoljeća. Njena je izgradnja započela već 1232. godine, tj. godinu dana nakon svečeve smrti, njemu na čast. Građena je u romaničkom i gotičkom stilu. Djeluje impozantno sa svojih osam kupola, pet klaustara, te unutarnjim nizom kružnih kapela, prekrasnih reljefa, skulptura i freski. Predstavlja najposjećenije mjesto u Padovi s vjerskog i turističkog aspekta.
Bazilika svetog Antuna ima ukupno pet klaustara. Jedan od njih je “Klaustar Magnolije” (“Chiostro della Magnolia”), koji svoje ime duguje ogromnoj magnoliji u sredini travnjaka. Klaustar se zove i Kapitulski (“del Capitolo”) jer se na strani izlaza iz bazilike nalazi velika dvorana kapitula, nekoć rezervirana za sastanke braće, a sada pretvorena u kapelu. U njoj smo u 11.00 sati imali svetu misu koju je za nas hodočasnike predvodio fra Petar.

Fra Petar je u propovijedi istaknuo: “Sveti Antun je bio osvajač ljudskih duša i srdaca. Nije se zadovoljavao samo time da ljude istrgne iz pokvarenosti i zla, nego ih je htio uputiti prema odvažnom i intenzivnom kršćanskom životu, privodeći duše Kristu. S pažnjom je u ljudima produbljivao spoznaju o objavljenim istinama, posebno o sakramentima Ispovijedi i Euharistije, sugerirajući im da osobno iskuse ono što im je naviješteno. Htio je duše ‘naučiti Kristu’ … Dakle, ne samo da slušaju njegova naučavanja, već je želio da kroz sakramente susretnu Isusa, Njegovu osobu, tajnu i ljepotu. Znamo da, obuzeti svakodnevnim poslovima dolazimo u opasnost da pomislimo kako je ovdje, u ovom svijetu u kojem smo samo u prolazu, krajnji smisao našega postojanja. Naprotiv, raj je stvarni cilj našega zemaljskog hodočašća. Kad se živi srcem uvijek upravljenim prema nebu, zemaljske se stvarnosti doživljavaju u njihovoj pravoj vrijednosti jer ih osvjetljuje vječna istina božanske ljubavi. … Upravo nas na to podsjeća i sv. Antun! Poziva nas, ali i uznemiruje, budeći u nama želju za sve savršenijom ljubavlju koju neće zadržati nikakva svjetovna nagnuća.
Sv. Antun je uistinu svjedok, glasnik Božji, koji izlazi u susret zahtjevima i potrebama našega života, od najvećih potreba, kao što su vjera, obraćenje, pa do najmanjih, kao što su materijalne potrebe… (pronalaženje izgubljenih stvari). Ali, najvažniji vid pobožnosti sv. Antunu jest: Po njegovu zagovoru ponovno otkriti Isusa Krista.”
Pjevanje je na svetoj misi, sa nekoliko članova crkvenog zbora koji su bili na hodočašću, animirala s. Nikolina.

Nakon svete mise imali smo pauzu sve do 15.30 sati kada smo se ponovno susreli u klaustru bazilike gdje je fra Petar vjernicima blagoslovio nabožne predmete koje su kupili u oba svetišta. Zajednički smo se fotografirali pred bazilikom i obogaćeni dojmovima s hodočašća vratili svojim domovima.

s. Nikolina Bilić