Župnik fra Petar Klapež uoči duhovne obnove za Stepinčevo 2021. uputio je poruku vjernicima i svim štovateljima Blaženoga Alojzija Stepinca, koji se u HKŽ München  svečano proslavlja više desetljeća. Poruku prenosimo u cijelosti! 

In te Domine speravi!  – U tebe se Gospodine uzdam!

Dragi vjernici, poštovani štovatelji Blaženog Alojzija Stepinca, braćo i sestre!

Svaki istinski hrvatski rodoljub i domoljub s nestrpljenjem očekuju da   da naš nebeski zaštitnik Blaženi Alojzije Stepinac što prije od crkve bude proglašen svecem. Jer, sam spomen imena blaženoga kardinala Alojzija Stepinca malo koga u Hrvatskoj, i općenito u hrvatskom narodu, može ostaviti ravnodušnim. Njegovo ime uvijek izaziva gibanje, dinamiku koja se, usuđujem se reći, ponajprije počinje događati u savjestima. Osjećamo se, i u ovim današnjim posebnim ne/prilikama, sigurniji pod njegovom nebeskom zaštitom. Takva zaštita i mirnoća svakodnevnog življenja napose nam je svima potrebna u ovom čudnom i tajanstvenom ozračju kada nam se tjeskobno pojavljuju tolika pitanja koja ostaju bez odgovora.
Prije 61 godinu, desetoga dana, mjeseca veljače, 1960. godine, zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac, nakon dugogodišnjega mučeništva, zatočen u Krašiću, blaženo je u Gospodinu preminuo. Pokopan je u kripti hrvatske prvostolnice – zagrebačkoj katedrali. Odmah nakon njegove smrti, nad njegovim grobom počinju se događati čudesna zbivanja. Koliko je samo tijekom desetljeća na  njegovom grobu bilo izgovorenih vapaja u molitvama; koliko donesenih životnih odluka, kolike su savjesti probuđene? A sve se to na njegovom grobu još uvijek i danas događa.

Njemu, kojega ni dodjela kardinalskoga naslova nije uspjela odvojiti od drage mu Domovine, došla su na grob nakon nekoliko desetljeća u više navrata dvojica papa, Ivan Pavao II., i Benedikt XVI.. Kleknuli su na njegov grob, utječući se njegovu zagovoru za pomoć u njihovom pontifikatu. Uvjeren sam da će sva uslišanja molitava vjernika koji su tražili i još uvijek traže Stepinčev zagovor biti poznata tek kada jednoga dana prispijemo u Vječnu domovinu. Tada ćemo, u nebeskoj slavi, spoznati potpunu istinu.
 
U spomenu na blaženoga Alojzija i uz njegovo ime veže se puno snažnih poruka, kao što su: mučeništvo, savjest, vjernost, pouzdanje, pravednost, briga za bližnje, ali u svemu tome nezaobilazno se – poput niti vodilje – provlači svjedočenje istine u čistoj savjesti uz Gospodinovo pouzdanje.
Dok čitamo povijest prve Crkve iz poziva svih apostola i ostalih svetaca vrlo lako zapažamo kako sve pozvane Božja istina privlači i preobražava, zadivljuje i raduje. Ona se ne zaustavlja na površini, nego zahvaća u dubine, nošena vjerom i pouzdanjem u Kristovu riječ. Nije bilo dovoljno znanje i iskustvo apostola i svetaca, nije bila dovoljna njihova muka, nego Božja blizina i prihvaćanje njegove pratnje.

Upravo tu milost  prepoznajemo u životu blaženoga Alojzija. Čvrsto se pouzdavao u Boga, prepuštao je svoj život Božjoj riječi i Njegovoj prisutnosti, a Isusovom se istinom suprotstavljao neistini. On stoga pročišćuje prošlost i privlači u sadašnjosti. Zato nije ni čudo što je za svoje biskupsko geslo uzeo riječi „U tebe se Gospodine uzdam!“
Stoga, mi vjernici, posebno u duhovnoj obnovi i na njegov spomendan, ne prestajemo moliti za njegovu kanonizaciju. Naša molitva je uvijek odnos s Bogom u kojemu svoj život, svoje nakane i ciljeve te razumijevanje događaja, usklađujemo s Božjim planom i njegovom  svetom voljom. A Gospodin očito želi da nastavimo biti nositelji istine i ustrajni dionici pročišćavanja istinom u susretu s raznim pogubnim ideologijama iz prošlosti i u sadašnjosti. Božja je istina takva da je ona svugdje primjenjiva i da su njezini kriteriji za sve jednaki.
 
Svjedoci smo nedavne prošlosti, kako ideologije, koje propagiraju neistinu, ponajprije neistinu o čovjeku, kako nekada tako i danas, mogu razoriti narode i društva. Za prepoznavanje neistina nadbiskup Stepinac ostaje siguran smjerokaz, a njegova proročka snaga sve očitije izlazi na vidjelo u današnjem svijetu.
On nije bio selektivan u iznošenju istine te je postao žrtvom onih koji su pokušali istinu primijeniti selektivno, zaglibivši duboko u lažima. Te se laži i dalje održavaju na životu, a hrvatska duša napaćena lažima, osjeća da je upravo blaženi Alojzije, čovjek ispunjen svetošću, svjedok, žrtva i ključ koji svaku laž i neistinu razgrađuje.

Zato je osporavan, zato nam je darovan, zato ni mi, u Božjemu dijelu puta prema razmatranju njegove svetosti, ne gledajmo samo ljudske razloge i ne gubimo pouzdanje. Kada nam se i danas učini da radi zatečenošću u kojoj ne vidimo izlaza  radi čega smo sve više i više razočarani, molimo za poniznost u kojoj čujemo Kristovu riječ: Ne bojte se!

Blagdan Alojzija Stepinca je uvijek radost za Crkvu i za sve istinoljubive ljude, tim više što smo i kao vjernici i kao hrvatski narod prezasićeni lažima. I čvrsto vjerujemo da se Bog služi kardinalom Stepincem i njegovom svetošću da nas vodi u pročišćavanju i oblikovanju istinom.
On nam pomaže da tom istinom budemo oblikovani i kao pojedinci i kao Crkva te da pomognemo današnjem društvu da bude što više oblikovano istinom. Zato je zanimljiva aktualnost različitih kriterija za pojedine ideologije i korištenje krivotvorina, koje danas upućuju i na rado spominjanu temu o lažnim vijestima (fake news).

Tako nadbiskup Stepinac, u siječnju 1952. godine piše: „Oni – komunisti, su vrlo dobro znali, da ja nikada nisam odobrio ni jedne jedine nasilne mjere nacista, fašista, ustaša. Moja je krivica bila u tome što nisam mogao šutjeti na zlodjela komunista. … Da sam šutio nakon njihova dolaska na vlast, nikada me ne bi bili dirali. Da sam pohvalio njihov rad, vjerojatno bi me uvrstili među svoje ‘heroje’. A jer toga nisam mogao ni smio, proglasili su me zločincem i veleizdajnikom … Da pokriju svoje krvave zločine pred svijetom, ja sam morao na sud i u tamnicu. Da se sud pokaže pravednim, poslužili su se i falsificiranim dokumentima“  Juraj Batelja [prir.], Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi o Deset zapovijedi Božjih, Zagreb, 2013.

Prije dvadeset i tri godina sveti papa hrvatske nade, Ivan Pavao II. o proglašenju blaženim kardinala Stepinca istaknuo je da je u liku našega Blaženika sažeta cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom dvadesetoga stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma. U kardinalu Alojziju Stepincu, naglašava sveti Papa, blista u punini katolički odgovor: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena praštanjem, jedinstvo s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom (usp.: Osvrt na apostolski pohod Hrvatskoj, Vatikan, 7. listopada 1998.).

I danas je potrebno ustrajati na tome u dosljednom odmaku od svih režima zla dvadesetoga stoljeća. U Hrvatskoj smo u opasnosti da se grade mehanizmi društvenoga postupanja u kojima se lako zanemare vrednote koje se tiču cjeline života i istine o svim žrtvama ratova i poraća dvadesetoga stoljeća bez razlike. Osjećamo posljedice nedostatka kriterija te se izmiče od primjene pravila koja su promovirale i europske institucije. Naše je hrvatsko društvo još uvijek izazvano upravo time, a to je temeljni uvjet da se postigne društveni mir, oslobodi od neprestanog iskrivljivanja prošlošću, vrati zdrav nacionalni ponos, probudi nadu i otvori budućnosti. 

„U tebe se Gospodine uzdam“! Pod tim geslom Stepinac je pomagao mnogima i sigurni smo da kao zagovornik, neumorno to čini i sada. No, svoj zemaljski život nije spasio, nego ga je darovao kao svjedočanstvo vjere u njegovoj punini, u 63. godini kada je predao svoj duh kao hrvatski mučenik.

Znamo da opasnost u različitim vremenima poprima različite oblike. U dubini svoga bića osjećamo da ona i u naše vrijeme vreba s nekog neimenovanog tajnovitog mjesta, i još uvijek njezine zadnje namjere i smjerove iz kojih dolazi nismo u stanju jasno definirati. U takvim trenucima i te kako su nam potrebni naši sveci i zaštitnici koji bdiju nad nama i koji nam pomažu.

Papa Benedikt XVI. u knjizi „Svjetlo svijeta“ govori kako su nam potrebni otoci gdje živi i zrači vjera u Boga i nutarnja jednostavnost kršćanstva, oaze, Noine arke u koje se čovjek može skloniti. I naša ovogodišnja duhovna obnova, kao i svaki naš susret i svako naše spomen-slavlje s našim nebeskim zaštitnikom, mučenikom Alojzijem, oaza je naše životne sigurnosti.

Blaženi Alojzije nas svojim zagovorom sigurno štiti, i pomaže nam, ali istovremeno nas poziva na put obraćenja dajući više prostora onome što je doista važno. Tamo gdje živi i zrači vjera,  nada i ljubav nema mjesta lažnim idolima. Poziva nas da ih napustimo. Da napustimo sva ona lažna i zavodljiva obećanja o sretnom i sigurnom življenju bez Boga, koja svojim trenutnim i prolaznim blještavilom zamagljuju poglede tolikima, ne shvaćajući kako stoje na pijesku vlastite samodostatnosti i varljive prolaznosti.

Kroz duhovnu obnovu naše župe Stepinac nas poziva da se oslonimo na Riječ Božju, na Isusovo Evanđelje. Učiti nam je iz te životom pisane istine, iz povijesti, učiteljice života i iz svjedočanstava mučenika Alojzija po kojem nam  njegov život neprestano progovara. U darovanom ambijentu vlastitog vremena i prostora, prožeti ozračjem našega nebeskog zaštitnika, vođeni istinskom čežnjom za istinom i u ovim izuzetno teškim iskušenjima možemo na tren usmjeriti pogled prema Nebu i prepoznati prisutnost Božju.

Neka nas i ove godine kroz duhovnu obnovu naše župe dotakne, pročisti evanđeoski zanos blaženog Alojzija kako bi i mi potaknuti njegovim primjerom gradili nove duhovne oaze utjehe mira i ljubavi te na nov način svjedočili i širili to nebesko ozračje, koje daje istinski okus našem životu. Sveti Pavao nas zato i opominje „Neka vam riječ bude ljubazna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakomu kako treba!“ (Kol 4, 6)

U duhovnoj obnovi koja nam je darovana, osluškujmo jeku Božje Riječi i žubor sjećanja na našeg nebeskog zaštitnika, mučenika, Alojzija! Zajedno s našim Blaženikom, kroz duhovnu obnovu u susretima, pogledima i titrajima srca u zanosu molitve prepoznajmo dodire koji pomiču granice i nadilaze prostor i vrijeme!

Zagledani u onostranost, poput našeg Blaženika, hodimo žurno i ponosno, unatoč svakidašnjim posrtajima! Kroz duhovnu obnovu, uoči proslave Stepinčeva, Gospodinu povjerimo sve naše brige i strah i zajedno ga molimo da nas što prije oslobodi od ove pandemije, potresa i od svakog drugog zla.  

Samo ako ostanemo u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čusmo, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom…(Kol 1, 23) ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u srce mora!
S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev
! (usp Ps 46, 4).

Doke se i ove godine kroz duhovnu obnovu naše župe i u samoj proslavi spominjemo dvadeset i treće godišnjice proglašenja blaženim kardinala Stepinca i baš kao što smo u beatifikaciji osjetili potvrdu utjehe kojom nas je jačao u doba komunističkoga režima, tako smo i tijekom ovih više od dvadeset godina, a mi o našoj župi preko sedam desetljeća, živjeli istu blizinu utjehe znajući da će i njezina potvrda biti okrunjena proglašenjem svetim. Jer, svaki pokušaj da se neistinom ospori Blaženikova svetost, zapravo teži oduzeti nam utjehu, životnu snagu i nadu. Utjeha onoga vremena, u sigurnosti čiste savjesti, nade i milosti, vrijedi i za ovo vrijeme, djelotvorna je zasvagda. Zato i molimo u zajedno s našim Blaženikom u tebe se Gospodine uzdamo…

Braćo i sestre, dragi Stepinčevi štovatelji, neka i ove izrečene misli još snažnije pobude u nama želju za upoznavanjem, otkrivanjem i svjedočenjem našega Blaženika. Zahvalni smo Bogu, što nam njegovim zagovorom, trajno očituje znakove svoje blizine i pomoći. S tim se pouzdanjem i ovoj duhovnoj obnovi utecimo zagovoru naše Nebeske Majke Presvete Bogorodice Marije, najvjernije odvjetnice Hrvatske, dok Blaženog Alojzija usrdno molimo: Crkvu nam i Domovinu zagovaraj i štiti, da bi vazda blagoslovljena bila, a sve nas obrani od svakoga zla i čuvaj u istini i čistoj savjesti.

 Blaženi Alojzije, zagovorniče Crkve i hrvatskoga naroda, moli za nas!   

Fra Petar Klapež, župnik

Rekli su o Stepincu

Papa Benedikt XVI. 

Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. 

Sveti Ivan Pavao II., papa

Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi. Nije bio sam u tomu hrabrom svjedočenju. Uza nj su bile i druge odvažne osobe, koje su, da bi sačuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teški danak tamnice, zlostavljanja, pa čak i krvi. Danas se tome mnoštvu nesebičnih duša – biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima – divimo i zahvaljujemo im. 

Papa Ivan Pavao I. 

Rimski martirologij je molitvenik Crkve. U njemu je sada upisano novo ime: Alojzije Stepinac. 

Blaženi Pavao VI., papa

Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i dobroti! On je umro obavijen šutnjom, koja je svojstvo njegove Crkve, kojoj preostaje jedino glas molitve i praštanja. Iz njegovih usta nije izašla nikakva oštra riječ, nikakva psovka. Svoju zemlju nije htio napustiti iz ljubavi prema njoj. 

Sveti Ivan XXIII., papa

Kardinal Stepinac, koji je svojoj čuvenoj nadbiskupiji darovao 26 godina biskupovanja, bio je doista vjerna i pobudna slika Dobrog Pastira. Ponajprije u neumornu i gorljivu apostolskom radu. 

Papa Pio XII.

Vođa hrvatskih katolika i metropolita Hrvatske, Nadbiskup Zagreba, Kardinal Stepinac, bio je kažnjen na 16 godina zatvora (1946.) zato, što je odbio podvrći se komunističkoj tiraniji, nego se odlučio govoriti u obranu progonjene Crkve i za slobodu svoga hrvatskoga naroda. 

Louis Breier, predsjednik Društva američkih Židova

Ovaj visoki crkveni predstavnik osuđen je kao suradnik nacizma. Mi Židovi prosvjedujemo protiv takvih kleveta. Jer mi poznajemo njegovu prošlost, mi možemo reći, da je on od 1934. i u sljedećim godinama uvijek bio vjerni prijatelj Židova. Te svoje osjećaje nije skrivao ni za vrijeme okrutnih progona pod Hitlerovim režimom. On je bio jadan od rijetkih ljudi u Europi, koji su tada nastupili protiv nacističke tiranije, i to u svakom trenutku, kad je to bilo najopasnije.

Jeste li znali?

Na svom pisaćem stolu držao je globus na čijem su podnožju bile napisane riječi psalma: „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.“ „Imam globus“, rekao je jednom župniku Vranekoviću, „da se lakše i snažnije mogu mislima prenijeti po cijeloj zemlji, pa da molim na nakanu onih koji većma trebaju.“

Za vrijeme svog uzništva u Krašiću, jednoga je dana sav sretan pred župnikom uskliknuo: „Velika mi je utjeha kad pomislim, sve ste mi uzeli, samo jedno niste – da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu da molim!“

Kada ga je po njegovu dolasku u Krašić 1951. godine novinarka upitala što će u Krašiću raditi, odgovorio je: „Raditi i trpjeti za Crkvu!“

Kad je u tijeku jedne audijencije 1946. godine jedan hrvatski hodočasnik upitao papu Pija XII: „Svetosti, kad će nadbiskup Stepinac biti imenovan kardinalom“, Prvosvećenik je u prvi mah produžio s pozdravljanjem drugih hodočasnika, a onda se naglo okrene i odgovori: „Nemate kardinala, ali imate sveca!“

Znate li da je svoju posljednju svetu misu Stepinac služio 7. veljače 1960.?

Jeste li znali da je Stepinac tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao godišnjicu svoje osude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima?

Jeste li znali da se tijekom uzništva u Krašiću Stepinac rado družio s mališanima? Djeca su ga nazivala župnikom s crvenom kapicom te su mu se obraćali s „Ti“, što je nadbiskupu bilo posebno drago.

„Ako ste žedni moje krvi, eto me!“- rečenica je koju je 18. rujna 1946. izgovorio blaženi Stepinac prilikom svog uhićenja.

Jeste li znali da je tijekom otvorenja župe u Zaprešiću, u nedjelju 4. studenog 1945. Stepinac bio kamenovan?

„Moja politika je bila uvijek, i bit će ista: spasavati duše“, izrekao je blaženik na svetkovinu Svih Svetih 1945. godine.

Jednu od najupečatljivijih misli: „Ili jesmo ili nismo katolici! Ako jesmo, onda valja da se to odražava na čitavoj liniji našega života. Ne možemo biti u crkvi katolici, a na ulici napadati kao pogani odredbe namjesnika Kristova izdane za opće dobro, a koje možda ne konveniraju našem ličnom raspoloženju“, Stepinac je izgovorio u homiliji na Petrovo 1942.

Jeste li znali da je blaženi Stepinac u rujnu 1934. stupio u franjevački treći red te je kao trećoredac uzeo ime svog predšasnika bl. Augustina Kažotića?

Jeste li znali da je za vrijeme svog nadbiskupovanja Stepinac u najkraćem roku, umjesto osam župa, u samom Zagrebu, osnovao četrnaest župa?

Jeste li znali da je nadbiskup Bauer, na poticaj Stepinca, 25.11.1931, izdao okružnicu o osnivanju karitativnih organizacija po svim župama i osnovao Caritas Zagrebačke nadbiskupije?

Jeste li znali da je svoju prvu svečanu misu u župnoj crkvi u Krašiću, Stepinac služio 19. srpnja? U koncelebraciji je bio i dr. Franjo Šeper, tadašnji đakon koji će naslijediti Stepinca u nadbiskupskoj službi.

Jeste li znali da je svoju prvu svetu misu služio na svetkovinu Svih Svetih u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu?

Jeste li znali da je Stepinac s dr. Franjom Zaunerom radio stolariju i izradio 30 noćnih ormarića, razne klupe i stolove?

Često je vozeći obiteljsko vino na prodaju u Karlovcu, jednom rukom držao uzde, a drugom krunicu, što je izazivalo veliko čuđenje naroda.

Jeste li znali da se Stepinac, pod utjecajem profesora Grgeca, prijavio u jugoslavensku legiju?

Jeste li znali da je Stepinac tijekom Prvog svjetskog rata bio zarobljen u Italiji? U srpnju 1918. Stepinac je je bio otpremljen najprije u Mestre kod Venecije, pa zatim u Ferraru i konačno u Noceru u Umbriji, gdje je ostao pet mjeseci.  

Jeste li znali da je Alojzije Stepinac nakon skraćenog časničkog tečaja 1917. godine, poslan na talijansko ratište na kojem se borio tijekom Prvog svjetskog rata?

Jeste li znali da je blaženi Stepinac, tijekom služenja vojničkog roka u Rijeci, svake nedjelje nakon zajedničke mise pohrlio preko 561 stepenica u svetište Majke Božje na Trsat, kako bi prisustvovao još jednoj misi?

Znate li da je blaženi Stepinac bio veliki ljubitelj sporta, osobito kuglanja i nogometa?

Jeste li znali da je blaženi Stepinac od ranog djetinjstva posebno zavolio vrapce? Od malena ih je rado promatrao, te bi ih zatvorio u majčinu košaru za sir, a zatim pustio da po sobi lepršaju. Sam Stepinac, pripovijedajući tu zgodu iz djetinjstva krašićkom župniku rekao je: „Nisam, naravno, onda ni slutio, koliko će mi veselja ta čeljad pripraviti u Lepoglavi.“

Jeste li znali da blaženi Alojzije nije mogao pravilno izgovoriti ‘r’ do svoje četvrte godine? Svoju govornu manu ispravio je zahvaljujući lugaru koji mu je pod jezik stavio komadić tvrdoga kruha. U svega nekoliko dana takvog vježbanja Stepinac je naučio pravilno govoriti.

Jeste li znali da je krunica u Stepinčevu životu bila prisutna još od kolijevke? Župnik Huzek svjedoči kako je prilikom obilaska obitelji Stepinac u blaženikovoj kolijevci ugledao rastegnutu krunicu, te je u tom trenutku rekao njegovoj majci Barbari: „Kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sada moli krunicu!“

Oba njegova imena kao da su proricala što će postati u životu: neporočan u ćudoređu kao sv. Alojzije Gonzaga i neslomljiv borac za vjeru kao mučenik sv. Viktor.

Jeste li znali da je blaženom Alojziju drugo ime Viktor? Prilikom krštenja, župnik je po običaju mjesta dodao ime sveca toga dana.

In te Domine speravi!