Dragi vjernici naše Župe, braćo i sestre u Kristu Isusu!

Kao zajednica Kristovih vjernika, koja živi blizinu s Gospodinom, u susretu i zajedništvu s bližnjima, u ovim danima kušnje osjećamo veliki nedostatak zajedničkih liturgijskih slavlja Velikog tjedna i Uskrsa, u kojima primamo puninu uskrslog euharistijskoga dara.

Iako smo medijski povezani preko you tube kanala naše Župe, preko kojeg izravno iz naše kapele Blaženog Alojzija Stepinca slavimo Vazmena otajstva naše vjere, nedostaje nam širina očitovanja vjere jednih s drugima. Fali nam naže župsko zajedništvo. Zato nas sve to   usmjerava na dublje razmatranje Vazmenog otajstva u „kućnoj  Crkvi“, u našim obiteljima. 

Obredi Velikog tjedna u današnjim životnim okolnostima posebno nas suočavaju sa znakovima i iskustvima nedostatka i praznine. A vjera u uskrsnuće nam omogućuje baš u životnoj praznini otkrivati prisutnost Živoga. To je iskustvo uskrsnoga jutra koje je anđeo objavio ženama: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje! Uskrsnuo je!“ (usp. Lk, 24,5 i 24,23).  Uskrsli je dakle po evanđelistu Luki živ. Tu će Lukinu  misao do kraja provesti sv. Pavao, koji kaže da smo mi zajedničari Krista uskrsloga koji i sada živi. 

Stoga uskrsno evanđelje želi da nas zahvati prvi  doživljaj Uskrslog Isusa, posebno s onima s kojima je proveo svoje javno djelovanje i naučavanje kroz zadnje tri godine svoga ovozemaljskog života. Uskrsno evanđelje želi  da posebno na Uskrs osjetimo otkucaje srca uzbuđenih žena i učenika koji se susreću na taj sam dan s uskrslim Gospodinom. Tako ćemo i mi kao i prva Kristova zajednica ovih svetih dana uskliknuti:  „Doista uskrsnu Gospodin, aleluja! Onim prvim svjedocima bilo je dano, kako nas izvješćuju novozavjetni spisi, uskrslog provjeravati u njegovoj uskrsnoj zbilji, jer je doista isti mučen, umro i pokopan i treći dan je uskrsnuo. No, ni ti prvi svjedoci nisu ga mogli dotaći, jer uskrsnuće ne označuje puki povratak u prijašnje stanje, nego nas vodi u novi preobražaj. Uskrsli nas uvodi u iskorak u posvemašnju Božju novost.

Stoga Uskrs u svoj svojoj stvarnosti prerasta povijest, prelazi u nad povijest, prelazi u Božje novo vrijeme bitno za sve nas i za cijeli svijet.

Braćo i sestre, dok ovih dana prolazimo kroz svoje muke i životne kušnje, koje nas već nekoliko tjedana pritišću, tješi nas vjera u uskrsnuće Isusa Krista koji je nadvladao svako zlo, pa je i samu smrt.   Zahvalni budimo uskrslom Gospodinu i u ovim životnim okolnostima. On nakon uskrsnuća pokazuje učenicima svoje rane, kako bi ih izvukao iz malodušnosti i beznađa. To su rane koje su vidljive, koje bole, ali i koje sjaje na licu Crkve, koja je Njegovo otajstveno tijelo. Onima koji nisu vjerovali Isus ne pokazuje nebesku slavu, nego preobražene znakove svoje muke. 

Dok slavimo Uskrs u ovim izuzetno teškim trenucima našega života, Gospodin nas upućuje na novu dimenziju preobraženosti stvorenoga svijeta. Stoga nas i poziva, dok slavimo najveću istinu naše vjere, da   molitvom i bratskom blizinom, pratimo brižnost onih koji svojim služenjem svjedoče istinsku ljubav prema svakom čovjeku. To su prije svih liječnici i medicinske sestre, državni dužnosnici, policija, vojska, djelatnici medija, vatrogasci, trgovci i volonteri, te svi ostali koji su pokazali spremnost izložiti svoje živote i zdravlje u obrani od opasnog virusa i razornog potresa u Zagrebu i okolici. Ovih Vazmenih blagdana sve ih uključimo u naše molitve, da izdrže ove životne napore svoga i našeg križnoga puta. Krist nas potiče da činimo sve da se nitko ne osjeti odsutnim u našoj ljubavi.

U ozračju Uskrsne radosti, ne zaboravimo i u ovom vremenu iskušenja, jedni drugima čestitati Uskrs i iz dna srca  jedni drugima uputiti iskrene čestitke i dobre želje.

Nakon drame i šutnje Velikoga petka svakog Uskrsa diljem svijeta  iznova zazvone crkvena zvona i objave nam vijest koju je Marija Magdalena „rano u jutro, još za mraka“ (Mk 16,9) kad je vidjela otvoren Isusov grob, sva zaplakana i prestrašena otrčala priopćiti tu iznenadnu vijest apostolima.

Dragi vjernici, molimo da nas uskrsnuli Gospodin, učvrsti u vjeri i pouzdanju. On je i sada „zdesna Bogu i da se zauzima za nas“ (usp. Rim 8,35). Osnaženi tom vjerom i mi ćemo, usprkos svim nevoljama, „stajati čvrsto u Gospodinu“ (Fil 4,1). Uskrsnuli Gospodin je nada i naša snaga. On je svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je središte i smisao svega. Uskrsli je i ovih izuzetno teških dana zajedno sa svima nama.

U toj vjer,i vjernicima naše Župe i svim ljudima dobre volje, vaši fratri i časne sestre, zajedno sa svim djelatnicima naše Župe, čestitamo Uskrs i želimo da nam svi Vazmeni dani budu ispunjen  radošću i svakim nebeskim blagoslovom!

Fra Petar Klapež, župnik