Pristupna molitva

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Premilostivi Bože, Isuse Kriste! Evo duša moja s rascviljenom majkom tvojom Marijom ide za tobom i prati te na teškom putu tvoje pregorke muke. Okrijepi me svojom milošću da uzmognem strpljivo  nositi svoj križ što sam ga grijesima svojim zaslužio. Ojači me da ne klonem i ne iznemognem na tom putu te daj da mi svaka postaja bude korak u nebo. Amen.

Rascviljena Majka staše

Blizu križa te plakaš

Muke Sina jedinog.

 

Refren: O žalosna Majko sveta

Rane Sina tvog propeta

Nek nam budu u srcu.

I. POSTAJA

Isus osuđen na smrt

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj nedužnog Isusa gdje stoji pred sucem! Slušaj kako ga krivo potvaraju i tuže, a on i ne otvara svojih usta! Razdraženi narod koji ga je prije nekoliko dana slavio kao svoga kralja sada mahnito viče: «Propni ga, propni!» Osudiše ga, a on prima drage volje osudu samo da nas riješi osude vječnoga prokletstva.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse! Na tu nepravednu osudu pristao sam i ja po grijehu; i ja sam te zlim životom svojim osudio. Oprosti mi, i daj mi milost da i ja krotko i strpljivo primam krivi sud te da se oslobodim osude na vječne muke. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tad tužaše i plakaše

I drhtaše kad gledaše

Muke Sina jedinog.

II. POSTAJA

Isus prima na se križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj teški križ što ga metnuše na Isusa njegovi neprijatelji. Ne nosi ga on za sebe, već za tebe i za čitav svijet. Grijesi tvoji i grijesi svih ljudi tište sveta ramena njegova, a ti još nećeš da se popraviš!

 Pomolimo se.

Preblagi Spasitelju, Isuse Kriste, koji si tako dragovoljno primio na se križ što ti ga priredište grijesi moji i grijesi svega svijeta, daj mi milost da osjetim teško breme svojih grijeha i da ih skrušeno oplačem. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Koji čovjek ne b’ plakao,

Kad bi majku ugledao

U tolikoj žalosti?

III. POSTAJA

Isus pada prvi put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Kako su teški naši grijesi! Pod njihovim teretom pada onaj  koji sve drži svemoćnom riječju svojom; a pada zato da se mi podignemo iz zloća svojih.

Pomolimo se.

Nedužni Isuse Kriste! Pod težinom grijeha mojih padaš ti da mene bijednika podigneš. Okrijepi me, dragi Isuse, da nikada više ne upadnem u grijeh, i daj mi milost da me nikakvo zlo ne odjeli od ljubavi tvoje. Amen.

 Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tko se ne bi ražalio,

Majku Božju promislio

U tolikoj žalosti?

IV. POSTAJA

Isus susreta svoju svetu Majku

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj žalosnu Majku Isusovu, kako rasplakana ide za Sinom svojim. Oh, kolika joj bol obuze srce kad ga vidje onako nagrđena i izmučena. A tko joj prouzroči toliku bol? Mi i grijesi naši. Zar ćemo i nadalje svojim grijesima zadavati bol svetoj Majci Spasiteljevoj?

Pomolimo se.

Predragi Isuse! Molim te za onu tugu što si je podnio kad si sreo Majku svoju; podijeli mi pravu pobožnost prema svetoj Majci svojoj. A ti, prežalosna Majko, pomozi mi da se uvijek sjećam muke Sina tvoga i da po joj dođem u nebo. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Zarad grijeha svoga puka,

Vidi Sina sad u muka,

Oštrim bičem podložna.

V. POSTAJA

Simon Cirenac pomaže Isusu nositi križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Spasitelj je tako iznemogao da već nije mogao nositi križa; ali tvrdo srce ljudsko nema smilovanja. Isus je mnogoga bolesnika ozdravio, mnogomu mrtvacu život povratio: sada sam treba pomoći, ali mu nema nikoga u pomoć. Neprijateljima njegovim ne preostade drugo nego da prisile Simona da pomogne Isusu nositi križ. A kako si ti spreman nositi Isusov križ?

Pomolimo se.

Premili moj Isuse! Prosvijetli me milošću svojom da spoznam križ tvoj, i daj mi milost da križ koji si mi poslao zagrlim i nosim drage volje dokle god ti hoćeš. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Gleda Sina preljubljena,

Umirući zapuštena,

Kako gorko uzdahnu.

 VI. POSTAJA

Veronika pruža Isusu rubac

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Među silnom svjetinom koja se naslađivala mukama Isusovim našla se jedna pobožna žena koja požali Spasitelja. Ona mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. A za nagradu vraća joj Spasitelj sliku svetoga lica svoga utisnu u rubac. Kako je lijepo ogledalo dobila sveta Veronika! Ogledaj se u to ogledalo često.

Pomolimo se.

Predobri Isuse, koji si smrtnim znojem lica svoga meni spasio život; o daj povrati duši mojoj ljepotu, koju je na krštenju primila! Daj mi onako nježno srce kakvim ti je sveta Veronika pružila rubac, i utisni mi u srce biljege muke svoje. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Vrutče živi od ljubavi

Srce moje daj da živi,

I da s tobom proplače.

VII. POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Evo i opet pada Isus da iz gliba grijeha podigne tebe i sve ljude. Kako ga moraju vrijeđati rane na presvetom tijelu! Ali više nego rane vrijeđaju ga grijesi tvoji u koje opet i opet padaš.

Pomolimo se.

 Ljubljeni Isuse! Ti opet padaš pod teškim bremenom križa. Molim te za boli što si ih osjetio kod ovoga pada, podigni me iz grijeha mojih i ne daj da ikada više u njih padnem. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Tvoga Sina ranjenoga,

Za me vele mučenoga,

Muke sa mnom razdijeli.

 VIII. POSTAJA

Isus tješi jeruzalemske žene

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

 Žene požališe Isusa kad ga vidješe svega krvava i izranjena te počeše nad njim plakati. A Isus im reče: «Kćeri jeruzalemske, ne oplakujte mene nego oplakujte sebe i djecu svoju!» I tebi Isus veli isto što je rekao ženima: «Ne oplakuj, sinko, mene, nego sebe i grijehe svoje!» A gdje su tvoje suze da oplačeš grijehe svoje?

Pomolimo se.

 Premili Isuse, koji voliš da oplakujem grijehe svoje nego li muke tvoje: daj mi milost da skrušenim srcem oplačem grijehe i uvrede koje sam ti nanio, i da zavrijedim veseliti se s tobom u kraljevstvu nebeskom. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Daj da s tobom, Majko, tužim,

Propetome vjerno služim

Dokle budem živjeti.

IX. POSTAJA

Isus pada treći put pod križem

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Po treći put pada Isus pod križem, ali ga ne prestaje nositi dok ne dovrši djelo spasenja ljudskoga. Zašto se ti ustežeš nositi križ koji te vodi u nebo? U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ da živiš u vijeke.

Pomolimo se.

 Premili Isuse, koji si od silne muke i po treći put pao pod križem, ali se opet podigao i prigrlio teški križ da dovršiš za me žrtvu: daj mi jakost i ustrajnost da sa strahom mislim na spasenje duše svoje, i da me breme grijeha ne obori u ponor vječni, otkuda nema spasenja. Amen.

 Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 Blizu križa s tobom stati.

Mene tebi združivati,

U žalosti ja želim.

X. POSTAJA

Isus svlače

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Gledaj kako krvni neprijatelji Isusovi i odijelo s njega svukoše. O strahote! Gol stoji Bog koji sve odijeva! Njegovo presveto i prečisto tijelo ruglu se izvrgava. Zbog naše taštine i požude tijela mora on podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela, da nas zaodjene odjećom nedužnosti, koju smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima.

Pomolimo se.

 Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen: daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu ćud i zle požude; daj da sve što je grešno meni bude odvratno, a ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

 

Djevo djeva, ti si dika,

Već mi nemoj biti gorka,

Daj da s tobom proplačem.

XI. POSTAJA

Isus pribijaju na križ

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete ruke Isusove koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge koje su koračale jedino za spasenje ljudsko. Što zaslužuješ ti koji si rukama svojim tolike nepravde počinio, koji si često stupao zabranjenim i krivim putevima?

Pomolimo se.

 Klanjam ti se, Isuse moj, i molim te za svetu muku tvoju: daj da protrnem od svetoga straha i da razapnem grešne požude tijela svoga, te da vazda budem tvoj. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Daj mi Sinka križ nositi,

Dionikom muke biti,

Rane svete štovati.

 XII. POSTAJA

Isus umire na križu

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

U groznim mukama visi Spasitelj na križu, a neprijatelji ga njegovi ismijavaju i grde. Ali on ih ne proklinje, on moli za njih: «Oče, oprosti im, jer ne znaju što rade.» Opraštaš li ti neprijateljima svojim, i moliš li za one koji te mrze i progone? Isus je umro da mi živimo, svojom smrću pobijedio je smrt.

Pomolimo se.

  Strpljivi Isuse, koji si podignut na križu za tri sata izdahnuo, molim te, pritegni me k sebi na sveti križ. Zaslužio sam nesretnu smrt; ali te molim za pregorku smrt tvoju, smiluj mi se i daj da s križem u ruci umrem u milosti tvojoj. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Čin’ me ranam izraniti,

Krljvu sina napojiti,

I križ njegov nositi.

XIII. POSTAJA

Isusa skidaju s križa

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Promisli koliku je bol morala osjetiti Blažena Djevica Marija kad joj mrtvo tijelo predragoga Sila položiše u krilo! Grijeh pogubi joj dragoga Sina. Grijeh probode mačem gorke žalosti majčino srce njezino. Oplači grijehe svoje i žali Majku koja za tebe toliko trpi!

Pomolimo se.

 Rastužena Majko Isusova i Majko moja! Molim te za onu ljutu bol što si je pretrpjela kad si prima u krilo mrtvo tijelo božanskoga Sina; primi i moju dušu na rastanku s tijelom u svoje materinsko krilo. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Da me plamen ne opali,

Sveta Djevo, ti me brani

Na dan suda strašnoga.

XIV. POSTAJA

Isusa polažu u grob

 Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo te.

Jer si svetim križem svojim svijet otkupio.

Pobožni ljudi Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u kojoj ne bijaše još nitko pokopan. Ali tijelo Isusovo nije ostalo u grobu; za kratko vrijeme ustalo je ono slavno iz groba i združilo se opet s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako ustane slavno na vječni život.

Pomolimo se.

 Isuse, početniče života, daj da na tvom grobu oživim novim životom, i da umrijevši posvema grijehu s tobom jednom uskrsnem na život vječni. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj se nama!

Kada umrem ja, Isuse,

Nek mi Majke tvoje suze

Dušu rajem obdare.

 Zaključna molitva

Predobri Isuse, zahvaljujem ti na milosti, koju si mi pri ovoj pobožnosti udijelio. Primi je na slavu svoje muke, na zadovoljštinu za moje grijehe, na utjehu duša u čistilištu. Isuse, ne dopusti da bude neizmjerna vrijednost tvoje krvi za me izgubljena, nego mi udijeli svoju milost i odvedi me poslije ovoga života u vječnu radost. Amen.

R. Kruh s neba dao si njima.

O. Koji svaku slast u sebi ima.

R. Moli za nas, Djevice prežalosna.

O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

R. Znamenovao si, Gospodine, Franju, slugu svojega.

O. Znamenjima spasenja našega.

R. Gospodine, usliši molitvu moju.

O. I vapaj moj k tebi da dođe.

R. Gospodin s vama.

O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.

Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva tijela i krvi tvoje da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvoga.

                Neka se uteče za nas, molimo te, Gospodine Isuse Kriste, sada i na času smrti naše kod tvoga milosrđa preblažena djeva Marija, Majka tvoja, kroz čiju je presvetu dušu u vrijeme muke tvoje mač žalosti prošao.

                Gospodine Isuse Kriste, koji si kada svijet bijaše ohladnio, na tijelu preblaženog oca Franje svete rane muke svoje obnovio da srca naša potpališ ognjem ljubavi svoje; dopusti milostivo da njegovim zaslugama i prošnjama križ uvijek nosimo i rodimo plodove dostojne pokore. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.