1. DAN, 6.2.2020.

München: Priprema za Stepinčevo

Stepinac svjedok istinske vjere i svetosti
Hrvatska katolička župa Bl. Alojzija Stepinca u Münchenu pripremajući se za proslavu svoga zaštitnika, organizirala je trodnevnu duhovnu obnovu koju predvodi mons. Juraj Batelja, voditelj kauze Bl. Alojzija Stepinca.
Obnova je započela u četvrtak, 6. veljače 2020. u kapeli Bl. Alojzija Stepinca, Schwanthalerstr. 96., molitvom krunice, duhovnim nagovorom, svetom misom i klanjanjem pred Presvetim. Župnik fra Petar Klapež pozdravio je voditelja i najavio temu večeri: “Mučeničkim putem do svetosti”.
Dr. Juraj Batelja govoreći o hrvatskom narodu kao patničkom narodu ustvrdio je, da su baš tom narodu potrebni mučenici, ljudi jasnih načela, autentični kršćani. Stepinac je bio takav čovjek koji je pred svojim neprijateljima izrekao riječi: “Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga narod koji ima pravo na slobodu kao i svaki drugi narod.” On je obranio kičmu svoga naroda, kao pastir svoga naroda, rekao je voditelj duhovne obnove. Budući da na žalost dan danas mnogi napuštaju Hrvatsku i odlaze u tuđi svijet, mons. Batelja se pozvao na propovijed bl. Alojzija Stepinca koji je već 1941. godine poručio hrvatskim radnicima koji su napuštali Hrvatsku: “Otišli ste iz Domovine ne da je zaboravite, nego da je u srcu nosite i da joj se vratite.”
Govoreći o montiranom procesu protiv kardinala Alojzija Stepinca po nalogu Komunističke partije Jugoslavije i postupcima prema njemu, mons. Batelja osvrnuo se i na ekshumaciju i proučavanje zemnih ostataka kardinala Stepinca u lipnju 1993. godine. Ustanovljeno je, “da je koncentracija olova u njegovim kostima bila 23 puta viša u odnosu na normalne vrijednosti, koncentracija kroma bila je 22 puta viša, antimona 19 puta viša, kadmija 13 puta viša, a koncentracija arsena 4 puta viša u odnosu na normalne vrijednosti. Dakle, sustavna intoksikacija olovom, kromom, antimonom, kadmijem i arsenom, vodila je bl. Alojzija do kobnog završetka.”
Spominjemo se, rekao je mons. Batelja 60 godina mržnje i ljubavi. Na Stepinčevoj vatri, na njegovom spaljenom srcu kojega su neprijatelji spalili, palimo vatru svoje vjere. Živimo njegov duh sav posvećen Bogu, Duhu Svetomu.
Nismo nacionalisti, ali smijemo svoju vjeru u cijelosti ispovijedati i voditi ljude u nebo.
Cjelovečernji program prve večeri Duhovne obnove animirao je Zbor mladih Framaša pod vodstvom č. s. Nikoline Bilić.
Fra Jozo Župić
 

2. DAN, 7.2.2020.

München: Priprema za Stepinčevo, 2. dan

Alojzije Stepinac branitelj nemoćnih i zatočenih
U petak, 7. veljače održana je druga večer Duhovne obnove za Stepinčevo u hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu. Sve se događalo  u crkvi Sv. Pavla, nedaleko centra – Hrvatskog doma u kojem se okupljaju hrvatski katolici. U crkvi sv. Pavla hrvatski katolici svake nedjelje u 16 sati slave svetu misu (zimi), a ljeti u 17 sati. Crkva je građena u novo-gotičkom stilu od 1892. do 1906. prema planu Georga Hamberrissera. Na dnu crkve u pokrajnjoj niši  nalazi se križ na čijem drvetu piše na njemačkom jeziku: Ovaj križ je izraz zahvalnosti Crkvi i narodu Bavarske koji su velikodušno pomogli nositi križ obrambenog rata u Hrvatskoj (1990.-1995.) Potpisnici su Hrvatski Caritas i Bavarsko-hrvatski Forum.
Nakon molitve krunice koja je započela u 18 sati, duhovni nagovor održao je dr. sc.  Jruaj Batelja, postulator.  Govorio je o Bl. Alojziju Stepincu kao branitelju nemoćnih i zatočenih. Citirajući riječi sv. Pavla koje je uputio kršćanima nazvavši ih “vijenče moj i radosti moja”, vlč. Batelja je s ponosom i radošću te riječi primijenio  na bl. Alojzija Stepinca koji je kao dobri pastir sve svoje sile uložio za duše da  u njima probudi živu vjeru u Isusa Krista, jer se vodio riječima samoga Krista: “Što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, to ste meni učinili.” On je spašavao i Židove i Srbe u II. svjetskom ratu o čemu imamo svjedočanstva 122 preživjela Židova, a na optužbe Srpske pravoslavne Crkve da bi osramotili Stepinca i katoličku Crkvu kod Hrvata, obilje dokumenata to opovrgava i sve nas to čudi odakle tolika drskost da se ne obaziru na činjenice nego se služe klevetama.  Pucajući na Stepinčevo srce ne slažu se što smo dobili slobodnu domovinu Hrvatsku, rekao je postulator Batelja.
Bl. Alojzija Stepinca ne može se svesti samo na spašavanje Židova i Srba, nego je on sav svoj svećenički i pastirski život posvetio služenju da se Bog nastani u ljudskim srcima. Okupljao je sirotinju, mlade, studente, Oslonjen na Boga koji je za njega izvor i nadahnuće za ono što čini. U srcu mu je bila prisutna briga za obitelj i njezinu svetost. Borio se protiv psovke, pijanstva, osuđivao svađu i uspostavljao bratske odnose među ljudima. Branio je dostojanstvo ljudske osobe. Ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku bez obzira kako se zvao. Osobito se brinuo za djecu i za mlade. Ne gledati zvijer u čovjeku nego dijete Božje. Pokrenuo je Caritas u svojoj nadbiskupiji. Skupine i pojedinci nalazili su utočište u Caritasu i po samostanima. Mons. Batelja osvrnuo se i na laži kojima su se neprijatelji služili kao da je Alojzije Stepinac prekrštavao kozaračku djecu. Znakovita je blaženikova izjava: “Radujem se što sam osuđen u ime naroda, ali me još više raduje da nisam osuđen u ime Presvetoga Trojstva.” Postulator je nabrajao sve zasluge bl. Alojzija Stepinca među kojima je spomenuo i proštenište Mariju Bistricu koja će  zahvaljujući bl. Alojziju Stepincu, postati moralno središte, gdje će narod biti bolji. Zatim, on je dao prvi novčani prilog za Hrvatsku enciklopediju, poticao da se prevede Sveto pismo na hrvatski jezik i da bi bilo poželjno da ga ima svaka obitelj ne kao ukras na polici, nego da se ono čita i da se živi po Božjoj riječi. Spomenuo je njegovu zaslugu za tisak, zatim Katoličku akciju u kojoj je djelovalo 66 000 organiziranih katolika. Sve je to ljubav prema bližnjemu. Zauzetost  na vjerskom, kulturnom i narodnom preporodu, jer je bl. Alojzije Stepinac živio od Euharistije i od Riječi Božje.
U slavlju svete mise koju su slavili mons. Juraj Batelja, vlč. Tomislav Markić,  fra Petar Klapež, župnik, i fra Marinko Vukman, dušobrižnik u HKŽ München, voditelj Duhovne obnove služeći se riječima Evanđelja u kojima smo čuli o smrti Ivana Krstitelja, zorno je povezao Ivana koji stoji pred Herodom i Stepinca pred Titom 4. lipnja 1945. godine. Stepinac nije podlegao nagovaranju Tita da se osnuje nacionalna Crkva i da se iskaže neposluh Papi. Završio je riječima: “Isti Isus trpi i u tebi. Kad se s Isusom trpi onda biva sve lako.”Crkvom sv. Pavla odzvanjale su riječi mješovitom zbora pod vodstvom č. s. Nikoline Bilić: “Svemogući dobri Bože ti nam dade blaženika, vjernog slugu svome stadu, Alojzija mučenika, Alojzija mučenika.” Stihove  je napisao Modesto Borak (OFM Cap), a glazbu B. Novokmet (2018.).
Na kraju mise Dr. Claudia Stahl koja je kao Njemica istraživala deset godina dokumente o kardinalu Alojziju Stepincu naučivši tako i hrvatski jezik, i mons. Juraj Batelja predstavili su knjigu kardinala Alojzija Stepinca pod naslovom “Posljednje propovijedi iz sužanjstva”. Ona je ispraćena velikim pljeskom,  rekla: “Neka ovo izdanje njegovih posljednjih propovijedi, koje su za života blaženog Alojzija Stepinca bile poznate samo malom krugu slušatelja, u tom smislu djeluju i na današnje čitatelje.”
Župnik fra Petar Klapež srdačno je zahvalio postulatoru Batelji, dr. Stahl i nacionalnom direktoru vlč. Tomislavu Markiću, nacionalnom ravnatelju dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

Fra Jozo Župić

 

3. DAN, 8.2.2020.

München: Priprema za Stepinčevo, 3. dan

Bl. A. Stepinac moralna vertikala za Crkvu i svoj Hrvatski narod
Mons. Juraj Batelja u trećoj večeri Duhovne obnove koja se događala u crkvi Sv. Pavla, zajedno sa župnikom fra Petrom Klapežom i dušobrižnikom fra Marinkom Vukmanom, govorio je o bl. Alojziju Stepincu kao moralnoj vertikali Crkve i svoga hrvatskog naroda.Nakon što su vjernici završili molitvu svete krunice, mons. Batelja zamolio je sve prisutne da otpjevaju Gospinu pjesmu “Lijepa si, lijepa”. Pjesmom Mariji želio je sve prisutne upoznati s vjerom bl. Alojzija Stepinca, vjerom u Euharistiju i čašćenjem  Majke Božje. Kardinal Alojzije pokrenuo je euharistijske kongrese i te je kongrese započeo s marijanskim kongresima i znao je reći: “Dok narod bude častio Majku Božju ne bojim se za njegov opstanak.”
Osvrnuo se na porijeklo bl. Alojzija Stepinca koji je potjecao iz kršćanske obitelji s dvanaestero djece gdje se molilo zajedno, a Alojzijeva majka učinila je zavjet da jedan sin bude svećenik. Tri puta u tjednu je postila i molila krunicu na tu nakanu, tako da je Alojzije plod molitve i žrtve svoje majke.
Opisao je njegov životni put koji ga je vodio kroz vojsku, maštanja o ženidbi, dopisivanju sa djevojkom Marijom i na kraju njezino priznanje u jednom od svojih pisama: “Ti si Alojzije zgodan, boljega neću naći. Ti letiš previsoko i ja sam se umorila leteći za tobom. Tvoji su ideali previsoki i ja te ne mogu slijediti.” Alojzije se dostojanstveno ponio prema Mariji, tako da je i kardinal Franjo Kuharić kazao, da je tih 17 pisama dovoljan materijal da ga se stavi na oltar.
Alojzije je nakon rastanka s Marijom izjavio: “Ja odsad i zadnju kap krvi spreman sam dati za Domovinu Hrvatsku.”
On ima sigurnost u sebi jer je oslonjen na Boga. Tko se Boga boji ne treba strepiti pred ljudima rekao je mons. Batelja. Bl. Alojzije je moralna vertikala, vjeran sebi, vjerodostojan, prepoznatljiv, čestit i razumljiv.
I u svojoj propovijedi za vrijeme svete mise mons. Juraj Batelja kazao je za bl. Alojzija Stepinca, da je on molio Boga za pronicavo srce i osluškivao što Bog govori. Na početku biskupske službe Stepinac moli: “Znam da moram raditi u svojoj službi strpljivo, slobodoljubno, radosno i goruće.”
Nije tražio bogatstva, niti smrti, niti zlu kob svojih neprijatelja, nego da se obrate i da spase duše svoje. Neizmjerljiva je ljubav Stepinčeva prema svome narodu i svojoj Crkvi. Znao je reći: “Što dulje živim to te više ljubim Crkvo Božja sveta.”  Svima prisutnima zaželio je mons. Batelja, da svi budemo moralne vertikale, usmjereni prema vječnosti i da nam Bog bude svjetlo na putu spasenja.
Crkveni zbor pod vodstvom s. Nikoline Bilić pjevao je euharistijske pjesme i pjesme u čast bl. Alojzija koji kako kaže pjesma: “Zagovorom Djeve Majke pastir ti si osto pravi, svjedočenje tvoje vjerno Gospod ovjenča u slavi.”
Iza mise slijedilo je klanjanje pred Presvetim. Kroz sve tri večeri vjernici su pristupali sakramentu sv. pomirenja. Po završetku cjelovečernjeg programa vjernici su mogli nabaviti knjige posvećene bl. Alojziju Stepincu. Među knjigama kao što su: Rivelijeva zavjera laži – Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska pravoslavna Crkva, Biografija Alojzija Stepinca od Claudie Stahl na njemačkom jeziku, Spašavanje Židova i Srba u II. svjetskom ratu na engleskom jeziku, Posljednje propovijedi iz sužanjstva na hrvatskom i njemačkom jeziku, vjernici su najviše kupovali baš tu knjigu kao i knjižicu Duhovna oporuka.
U nedjelju, 9. veljače  je završno slavlje u crkvi St. Micahel koje  će predvoditi mons. Juraj Batelja u 12,30 sati.

Fra  Jozo Župić


STEPINČEVO, 9.2.2020.

 

Stepinac se nije klanjao “sjenama vremena”

O hrvatskom kardinalu i zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Viktoru Stepincu napisane su nebrojene kontroverzne stranice i izrečeno je mnogo toga pamfletistički ishitrenog i površnog čemu treba istinom činjenica stati u kraj. Stepinac se nije klanjao “sjenama vremena”, bio je čitav usmjeren prema vječnosti i to tako da je znao jasno razlikovati dobro od zla, prolazno i neprolazno, privid od smisla. Kao čovjek bio je ne samo odvažan branitelj vjerskih i općeljudskih principa, nego štoviše i “svojevrstan prorok” oko kojega se i danas lome koplja istine i laži. U protekla tri dana, on je, kao blaženik, i zasigurno budući svetac, cjelokupne katoličke Crkve, kroz predavanja i propovijedi mons. Juraja Batelje bio predstavljen kao moralna veličina i duhovna vertikala, te je, kao integralni čovjek, uzor svim vjernicima kako svoj duh sve više usmjeravati prema Bogu.

Trodnevna duhovna priprava u HKŽ München kuliminirala je svečanom proslavom šezdeset obljetnice “Stepinčeva” 09. 02. 2020 u 12.30 sati u prepunoj crkvi sv. Michaela u kojoj je na početku sv. mise predvoditelj mons. Juraj Batelja rekao: “Smrtnim tijelom postala je jača, zemlja u kojoj počiva …”, a u propovijedi je živopisnim panegirikom ocrtao Stepinčev lik. Fragmentarno izdvajamo tek nekoliko izrečenih misli oslonjenih na Stepinčevu duhovnu oporuku: “U našu su se sredinu uvukli bezbožni ljudi, koji, i ako su bili ništavna manjina (niti 2%), dočepavši se vlasti, sve su poduzeli da istrijebe ime Božje iz vaših duša i da vas učine blaženim i bez Boga. A ja vam u času kad odlazim s ovoga svijeta moram reći što je o takvim vođama rekao prorok Izaija 3, 12: “Narode moj, zavodnici su tvoje vođe. Oni kvare tijek tvojoj stazi.” Zar niste nikad čuli što kaže pred Bogom nadahnuti pjesnik? “Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi!” Htjeti biti sretan bez Boga, znači graditi babilonski toranj, čija je gradnja završila za graditelje pometnjom jezika i rasapom čitava svijeta. Tako će sasvim sigurno biti i ubuduće! Svaki pokušaj, izgraditi kulturu, i civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Zato dragi moji, dovikujem i ja vama na rastanku, ono što je sveti Pavao doviknuo Filipljanima: “Stojte čvrsto u Gospodinu!” Samo je u Bogu vaša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast.”
Ističući da ovdje samo ponavlja Stepinčeve riječi, propovijednik je nastavio iznoseći detaljne političke smicalice i komunikacijsko blaćenja Stepinca te njegovu “naglu fašistoizaciju”, nakon 1945. Treba znati, naglasio je propovjednik, da je Stepinac spašavao ne samo Židove, Srbe, 7.500 kozaračke pravoslavne djece, nego i “neke njihove”. Kako se Stepincu nije moglo predbaciti “ustaštvo” i “fašizam” trebalo mu je prilijepiti da je mogao, ali nije učinio dovoljno, tj. više, (što je sotonski dijalektički sofizam). Broz, Ranković, Bakarić, Krajačić, Manolić, Biber, i drugi stoje u hijerarhijskoj liniji iza često u dokumentima UDBE opetovane rečenice: “Postupili smo kako ste tražili.”
Dodajemo propovjednikovim riječima i to da je uslijedio, kako je ustvrdio papa Pio XII., “prežalosni montirani proces”. O Stepincu, osim gore navedenih, ipak svjedoče i drugi njegovi “politički” protivnici. “Stepinčeva veličina dominira duhovno i politički već tada (1943. godine) u hrvatskom narodu”, piše o njemu komunistički disident dr. Ante Ciliga, a komunist Milovan Đilas priznaje Ivanu Meštroviću: “Ne mislim ni ja ni ijedan integralni komunist da je Stepinac kriv. On je integralan čovjek i čvrst, nepokoriv karakter. Ukratko, priznajem vam da je nepravedno osuđen, ali koliko se puta u povijesti zbilo da su pravedni ljudi bili osuđeni iz političke nužde. Da je on čvrst u svom hrvatstvu, to je prirodno i to nas ne bi smetalo, kad samo ne bi bio isto tako čvrst u svojoj odanosti katoličanstvu i papizmu.” Isti Milovan Đilas, u knjizi Tamnica i ideja, potvrdio je: “Znao sam predobro da sud obavlja formalnosti odluke koju donosi partijsko-državni vrh.” Obraćeni komunist Zdravko Tomac će u svojoj knjizi Obraćenje kazati: “Nisam znao cijelu istinu o slučaju Stepinac i stvarnoj ulozi Jakova Blaževića…. Pričao mi je da su ga Tito i Ranković natjerali da digne optužnicu protiv kardinala Stepinca, nakon što je kardinal Stepinac odbio raskinuti s Vatkanom i odvojiti Hrvatsku crkvu od Vatikana.”
Da je Stepinac bio žrtva duboke mržnje, koja i danas djeluje po istim principima, više je nego očito. On je prvenstveno mučenik in odium fidei et in odium Ecclesiae Catoholicae”, a to je za njegovu svetost dovoljno reći, jer “ako smo ga nazvali mučenikom, dosta smo propovijedali”, kazao je za njega vijetnamski kardinal Van Thuen (*1928. – +2002.) koji je proživio sličnu sudbinu, a kojemu je “u godinama njegova tamnovanja primjer svjedoka vjere bl. Alojzije Stepinac bio velika utjeha.” Za pisca ovih redaka, on je ujedno i mučenik in odium Croatiae, žrtva trostruke mržnje, svodive na mržnju “homo sovieticusa in odium naturae“. Stepinac pak nije mrzio. “Njegova će smrt kod njegovih mučitelja izazvati jezu, kad osjete, da im je opasniji protivnik iz groba nego li je bio iz njihove tamnice. Neće ih progoniti Stepinac, nego njihova savjest”, napisao je Stepinčev prvi biograf Aleksa Benigar. Njegova beatifikacija, a sada i kanonizacija kod njegovih mrzitelja izaziva istu jezu.
Nastavljajući aforistički iznositi propovijed spominjemo da je “velik samo onaj tko može opraštati, jer opraštaju samo velike duše”. U Stepinčevoj duhovnoj oporuci stoji: “A svima onima koji su meni bilo što krivo činili u životu, od svega srca opraštam.” Stepinac je, po uzoru na sv. Augustina u svojoj duhovnoj oporuci ostavio zapisano da je svaki “čovjek djelo Božje, a opačina djelo ljudsko”, i tko dira u čovjeka, dira “zjenicu Božiju”. Univerzalnije poruke ne poznajemo. Da Stepinac i danas ima što poručiti čitavom svijetu, gdje god se degradira ljudsko dostojanstvo, na pr. u začetima a još nerođenima, očevidno je. Pa što hoćemo više, upitao je propovjednik Juraj Batelja. Zar ne vidimo koju veličinu imamo? Propovijednik je, govoreći o veličini Alojzija Stepinca, pozvao i vjernike i političare i sve hrvatske medije da budu ujedinjeni ambasadori evanđeoske poruke i čuvari uspomena na svoje mučenike.
O Stepincu će papa Pio XII. 1946. godine kazati da je on “uzor apostolske gorljivosti i kršćanske jakosti”; papa Ivan XXIII. 1960. da je kardinal Stepinac “ponos Kardinalskog zbora”; papa Pavao VI. – 1960. da je zagrebački nadbiskup “učitelj pouzdanja i dobrote”; papa Ivan Pavao II. – 1998.; da je Alojzije Viktor Stepinac “blaženik i mučenik”; papa Benedikt XVI. – 2004.; da je blaženik Stepinac “bedem kršćanstva ispred komunizma”. Dvojica papa klečat će pak na njegovu grobu u zagrebačkoj prvostolnici. Papa Benedikt XVI. uključio ga je 2008. godine u posinodskoj pobudnici “Verbum Domini” u izabrani tim Šesnaestorice najboljih ostvaritelja Evanđelja u povijesti Crkve. “Jedan narod daleko više vode njegovi mrtvi, nego živi članovi”, napisao je zagonetno Gustave Le Bon.
Povjesničarka i ekspertica za holokaust na području bivše Jugoslavije Esther Gitman poručuje nam da je Hrvatskom narodu stavljena “omča oko vrata” kojom ga se hoće podjarmiti. “Nosite Stepinčevu slavu u sebi i svjedočite je ponosno drugima”, govorila je u petak njemica Claudia Stahl, sutkinja i pravnica, autorica Stepinčeve biografije na njemačkom jeziku. “Jedini protuotrov za laži – a o rijetkima se iznosi više laži nego o Stepincu – jest istina”, uzvikuje nam britanac Robin Harris, čije djelo o Stepincu nije hagiografija.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik fra Petar Klapež zahvalio se za posebnu milost koju smo imali prigodom ovoga trodnevlja u mons. Batelji. Oko 60.000 proučenih dokumenata i 6.000 napisanih stranica “svečeva” životopisa mogli su se osjetiti u svakom Bateljinu govoru kroz protekle dane. Po prosudbi župnika propovijed je trajala oko 45 minuta, a kako ju je vjernički puk primio govori i činjenica da su nakon sv. Mise vjernici tražili pretisak iste. Mons. Batelja je na završetku poklonio tri Stepinčeva medaljona, jedan fra Petru, jedan sakristanu crkve sv. Michaela g. Beckeru i jedan s. Nikolini Bilić za lijepo pjevanje. U koncelebraciji su sudjelovali i gvardijan samostana sv. Gabrijela fra Edo Sokol, i dušobrižnik fra Petar Komljenović, te đakon Ivica Visković. Mladi u narodnim nošnjama odsijevali su ljepotom. Slavlju je nazočio i hrvatski generalni konzul g. Vladimir Duvnjak, i hrvatski dirigent gospodin Ivan Repušić koji se na koncu pohvalno izrazio o glazbenoj pratnji i liturgijskom pjevanju župskog zbora koji je pratio ovo slavlje.
(piše Božo Marić)